Ekologija

O ugroženosti crnogorskih šuma i značaju nauke u njihovoj zaštiti

Lazarević: Nivo brige o zdravlju crnogorskih šuma izuzetno nizak, odluke moraju donositi stručnjaci

Iako šume pokrivaju više od 60 odsto teritorije Crne Gore, njihova površina nije pokazatelj očuvanosti. Sagovornica Analitike upozorava na posljedice sječe, požara i klimatskih promjena, nedostatak sistematskog praćenja zdravstvenog stanja šuma i zanemarivanje naučnih saznanja pri donošenju odluka o njihovoj budućnosti

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Lazarević: Nivo brige o zdravlju crnogorskih šuma izuzetno nizak, odluke moraju donositi stručnjaci Foto: Privatna arhiva
Tanja Pavićević
Tanja PavićevićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

„Crna Gora je bogata siromašnim šumama“, govorili su još prije nekoliko decenija istraživači, a ta ocjena, upozorava naučnica Jelena Lazarević, ni danas nije izgubila na aktuelnosti. Mnoga šumska staništa su devastirana, dok se o zdravstvenom stanju šuma, njihovoj biološkoj raznovrsnosti i sposobnosti prirodnog obnavljanja ne vodi dovoljno računa.

„Nivo brige o zdravlju šume u Crnoj Gori je izuzetno nizak“, upozorava Lazarević u razgovoru za Portal Analitika, ističući da su šumski ekosistemi izloženi brojnim pritiscima, od prekomjerne sječe i požara do sve izraženijih posljedica klimatskih promjena.

JL Visitor

Posljedice narušavanja šumskih ekosistema, objašnjava, daleko prevazilaze gubitak stabala. Prekomjerna sječa i izgradnja puteva mogu izazvati eroziju, trajni gubitak zemljišta, poremećaje vodnog režima i propadanje šuma, dok požari ostavljaju posljedice koje traju godinama.

„U ovim šumama ne detektujemo ih u zemljištu ni 6 godina po poremećaju/požaru“, navodi Lazarević, govoreći o mikoriznim gljivama neophodnim za prirodno obnavljanje šuma munike. Upozorava da je oporavak takvih šuma izuzetno spor, a u određenim klimatskim uslovima i nemoguć.

Govoreći o tome kako zaštititi šume, Lazarević naglašava da je prvenstveno neophodno uspostaviti sistem praćenja njihovog zdravstvenog stanja, kao i obezbijediti ulaganja u mjere zaštite, naročito u uslovima klimatskih promjena.

Kritična je i prema načinu upravljanja šumama, ukazujući da su „na rukovodećim mestima u crnogorskom šumarstvu godinama ekonomisti i pravnici, a ne ljudi koji poznaju struku i prirodu šume“.

Upozorava i na uticaj dijela nevladinog sektora i ekoloških aktivista koji, prema njenoj ocjeni, bez odgovarajućeg stručnog znanja promovišu pogrešne odluke i otežavaju zaštitu šuma.

„Postupanje sa šumama treba da se zasniva na znanju“, poručuje Lazarević, uz upozorenje da je budućnost šuma na ovom području ugrožena i da je neophodan veliki napor kako bi se zaštitile i očuvale.

Šume su značajne za globalnu sigurnost hrane 

Analitika: Kada govorimo o šumama, najčešće mislimo na drveće, površine pod šumom i količinu drvne mase. Međutim, šta sve zaista čini jedan šumski ekosistem i koliko smo svjesni njegove važnosti za očuvanje biodiverziteta, vode, zemljišta i života uopšte?

Lazarević: Da, šume su složene životne zajednice drvenastih i zeljastih biljaka, životinja, mikroorganizama i zemljišta, međusobno povezanih složenim i raznovrsnim vezama. Šumsko drveće u ovim zajednicama ima važnu ulogu, jer predstavlja strukturnu i funkcionalnu osnovu ekosistema (ima ulogu “graditelja” ekosistema).

Osim drveća i žbunja (koji predstavljaju elemente dendroflore), šume su staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, gljiva i mikroorganizama. Za šumu poseban značaj ima šumsko zemljište – tu se drveće i druge biljke ukorjenjuju i snabdijevaju hranljivim materijama i vodom. Ali, ova je veza povratna, jer drveće (biljna zajednica) svojim prisustvom direktno utiče na sastav i osobine zemljišta, kao i na njegovu genezu - nastanak samog zemljišta. Važnu i nezamjenjivu ulogu u ovim procesima imaju mikroorganizmi.

IMG 20260601 104255

Šume se razvijaju u skladu sa karakteristikama staništa u zavisnosti od uslova klime i podloge na kojoj rastu. Na ovom području, zemljišta su (kroz dugi proces pedogeneze, tokom više hiljada godina) nastajala prvenstveno kao šumska zemljišta (razvila su se pod različitom šumskom vegetacijom), iako ih mi danas djelimično koristimo kao poljoprivredna zemljišta. Opalo lišće ili četine, grančice, pala stabla se razlažu (pod uticajem gljiva i mikroorganizama) u procesu humifikacije. Procesi razvoja šumske vegetacije i šumskog zemljišta tekli su paralelno tokom dugih perioda vremena.

Šume imaju izuzetan značaj u očuvanju zemljišta, jer korijen drveća i žbunja drži čestice zemljišta, a krošnje ublažavaju udar kiše sprečavajući eroziju, tj. spiranje zemlje padavinama, smanjuje rizik od pojave klizišta itd. Šuma i šumsko zemljište prečišćavaju vodu, obezbjeđuju ravnomjeran protok i doprinose održnju stalnog nivoa voda u prirodi.

Prošle godine (2025) Svjetska organizacija za poljoprivredu i hranu (FAO) obilježila je Međunarodni dan šuma pod sloganom “Njegujmo šumu da hrani ljude”. Ovaj slogan ističe baš ono što često zaboravljamo: da indirektno svi zavisimo od šuma, koje obezbjeđuju proizvodnju hrane i zaštitu životne sredine, suštinski važnih za održanje života na Zemlji.

Šume su značajne za globalnu sigurnost hrane prvenstveno kroz ulogu u očuvanju i obezbjeđenju plodnosti zemljišta, čiste vode, skladištenju ugljenika i podrške biodiverzitetu.

Crna Gora bogata siromašnim šumama

Analitika: Crna Gora se često predstavlja kao zemlja izuzetno bogata šumama. Koliko zapravo znamo o njihovom stanju? Možemo li govoriti o očuvanim šumama samo na osnovu površine koju zauzimaju i postoje li područja u Crnoj Gori na kojima su šumski ekosistemi posebno ugroženi?

Lazarević: Šume pokrivaju više od 60% površine Crne Gore (ili više od 2/3 - ukoliko se računa šuma i šumsko zemljište), što predstavlja visok stepen šumovitosti u odnosu na evropske zemlje, čiji prosjek iznosi 33-35 %. Sama površina pod šumom nije jedini parameter koji se posmatra kada se govori o kvalitetu šumskog fonda. 

Kada govorimo o šumskom bogatstvu, možemo se pohvaliti i velikim diverzitetom zabilježenih tipova šuma (38), oko 70 vrsta drveća i oko 90 vrsta žbunova. Međutim, u zavisnosti od tipova staništa i zastupljenih vrsta drveća, značajno se razlikuju šume na sjeveru i jugu zemlje. Stariji istraživači u Crnoj Gori (80 i 90 godina XX vijeka) imali su običaj da kažu da je Crna Gora bogata siromašnim šumama, što se uglavnom odnosilo na izdanačke šume lišćara, zastupljene pretežno u područjima na karstu (krečnjaku), kojima se dugi niz godina neplanski gazdovalo, nasuprot šumama sjemenog porijekla. 

Ova tema zahtijeva poduže objašnjavanje, ali se može reći da se u ovom pogledu situacija nije mnogo promijenila, da su mnoga šumska staništa do danas devastirana pod promijenjenim okolnostima, a da o mnogim značajnim vrstama drveća zastupljenim u Crnoj Gori, njihovom genofondu, kao i zdravstvenom stanju ne vodimo računa. 

Šumski pokrivač Crne Gore je raznovrstan, pa su različiti tipovi šuma (ili različite grupe tipova šuma) antropogeno ili od strane različitih faktora životne sredine ugroženi na različite načine. 

Erozija i trajni gubitak zemljišta predstavljaju veliku opasnost

Analitika: Što se događa sa šumskim ekosistemom kada dođe do prekomjerne sječe, izgradnje puteva ili drugih zahvata koji narušavaju njegovu cjelovitost? Koliko takve promjene utiču na zemljište, vodni režim, eroziju i lokalne klimatske uslove i koje su njihove dugoročne posljedice?

Lazarević: Aktivnosti koje navodite negativno utiču na šume i pogađaju zemljište, vode i lokalnu klimu, a takvi uticaji su dugoročni. Međutim, u zavisnosti od tipa šume (šumske vrste i staništa na kome se ona razvija) i, svakako, od jačine poremećaja, zavisiće mogućnost ekosistema da se regeneriše i oporavi.

Prekomjerna sječa i, na primjer, krčenje šume radi izgradnje puteva, ne predstavljaju isti tip poremećaja. Takođe, ovi poremećaji mogu biti različitog prostornog obuhvata (obima) i postoje različite mjere koje se mogu primijeniti radi sanacije ovakvih „situacija“. Te mjere nisu univerzalne, već se prilagođavaju konkretnim situacijama. 

IMG 20260601 135420

Pretjerano otvaranje sklopa šume, naročito kod vrsta sjenke, u velikoj mjeri remeti prirodne procese u šumi, negativno utiče na zdravstveno stanje šume i inicira propadanje stabala na širem području, dolazi do poremećaja u ragradnji humusa, do isušivanja i odnošenja zemljišta, nemogućnosti prirodnog obnavljanja šume, javljanja korovskih-neželjenih vrsta vegetacije, a danas često i invazivnih biljnih vrsta. 

Veliku opasnost u svim gore navedenim situacijama predstavljaju erozija i trajni gubitak zemljišta. Na takvim područjima izuzetno je otežano ponovno vraćanje vegetacijskog pokrivača, mijenja se režim voda (gube se izvorišta čiste vode), ugroženo je poljoprivredno zemljište i brojne ljudske djelatnosti. 

Crna Gora je planinska zemlja, pretežno sa klimom koju odlikuje mediteranski tip padavina, visokog intenziteta, u kratkim vremenskim intervalima (što posebno pogoduje erozionim procesima), i očuvanje šumskog pokrivača na ovakvim terenima je neophodno. Šuma ovdje ima prvenstveno zaštitnu funkciju. 

Javnost slabo upoznata sa ulogom gljiva u šumama i u prirodi

Analitika: Vaša istraživanja posebno su usmjerena na gljive, organizme o kojima javnost uglavnom malo zna. Kakvu ulogu imaju u životu šume, posebno mikorizne gljive koje žive u zajednici sa korijenjem drveća? Koliko su ti odnosi važni za zdravlje i otpornost šumskih ekosistema?

Lazarević: Gljive su grupa organizama koja je izuzetno značajna za šume i uopšte za život na Zemlji. Veliki broj vrsta gljiva vodi saprotrofni način života, što znači da učestvuje u procesima humifikacije i razgradnje organske materije. Znamo da jedino neke vrste bazidiomiceta (gljive truležnice) mogu da razgrađuju mrtvo drvo - zapravo lignin iz njegovih ćelijskih membrana, što je izuzetno važan proces za kruženje materija u prirodi. 

Na ovaj način gljive omogućavaju da se hranljive materije vrate u zemljište, odakle će ih biljke ponovo usvojiti, a takođe nas oslobađaju mrtvog organskog otpada. Javnost uglavnom malo zna o značaju i ulozi mikoriznih gljiva u prirodi. Ove gljive obrazuju simbiozu sa korijenom viših biljaka (i šumskog drveća) i omogućavaju drveću da usvaja vodu i hranjive materije iz zemljišta. 

Na taj način drveće bolje raste i otpornije je na negativne uticaje životne sredine, uključujući patogene i štetočine. Takođe, zahvaljujući mikoriznim gljivama, omogućena je razmjena sintetisanih organskih jedinjenja u ekosistemu između različitih biljaka; kroz mrežu micelije mikoriznih gljiva starije biljke mogu da šalju „hranu“ svojim mladicama, ili potištenim članovima zajednice, kao npr. i „upozorenja“ susjednim biljkama da su napadnuta. 

Smatra se da više od 90 % terestričnih vaskularnih biljaka ima gljive kao mikorizne simbionte, koje im pomažu u ishrani na ovaj način; da su se biljke i gljive u ovoj simbiozi evolutivno paralelno razvijale, kao i da je evolucija biljaka na kopnu bila moguća zapravo baš zahvaljujući mikoriznom partnerstvu. 

Ima još mnogo interesantnih stvari u vezi sa tim. Još jedna izuzeno važna grupa gljiva koja živi sa živim biljkama i šumskim drvećem su patogene gljive – one koje izazivaju bolesti i propadanje, bilo pojedinačnih stabala, bilo čitavih šumskih kompleksa. Odnosi biljaka i gljiva (i drugih organizama) su važni. Jedno od savremenih naučnih „stanovišta“ jeste i to da budućnost šuma (u velikoj mjeri) zavisi od ravnoteže koja se uspostavlja između simbiontskih i saprotrofnih gljiva (uz bakterije) sa jedne strane, i patogenih gljiva (patogena) sa druge strane. 

Tačno je da je javnost malo upoznata sa ulogom gljiva u šumama i u prirodi. Da bi „popravili“ stvari po tom pitanju (i proširili znanja o značaju gljiva u šumama, ali i istraživanjima iz ove oblasti u Crnoj Gori), u oktobru ove godine organizovali smo edukativnu izložbu „Skriveni junaci šuma“ u Kuslevovoj kući u Podgorici. 

Isto tako, za učenike i učenice trećeg obrazovnog ciklusa osnovne škole i srednje škole pripremili smo ilustrovanu knjigu „Skriveni junaci šuma“ (pod istim naslovom), koju je izdao Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice (2026). 

Gljive su indikator zdravstvenog stanja šume

Analitika: Rukovodite projektom FunGforest, u okviru kojeg istražujete biodiverzitet gljiva kao pokazatelj zdravstvenog stanja šuma pod pritiskom klimatskih promjena. Što su dosadašnja istraživanja pokazala o biodiverzitetu gljiva u našim šumama? Jesu li uočene razlike između očuvanih i degradiranih staništa i što nam one govore o njihovoj očuvanosti?

Lazarević: U šumama Crne Gore zabilježen je veliki broj vrsta gljiva, što znači da su one bogate funkcionalno različitim grupama i vrstama gljiva. U okviru FunGforest projekta koristimo metodološki pristup u istraživanju koji se zasniva na proučavanju gljiva na osnovu izdvajanja ukupne DNK zajednice iz različitih sredina: biljnog materijala (različitih biljnih organa) ili zemljišta. 

Na taj način otkrivamo diverzitet koji se mjeri stotinama vrsta (ili taksona) gljiva u okviru na primjer jedne šumske zajednice, ili jednog lokaliteta. Nekada koncipiramo isključivo istraživanje gljiva u četinama određene starosti, (odabrane) vrste četinara. Značajno je da ovaj metodološki pristup (metabarkoding) daje sliku i o procentualnoj zastupljenosti određenih vrsta gljiva u zajednici. 

Ako poznajemo ekologiju gljiva koje se javljaju u istraživanim šumskim zajednicama, onda znamo i kakvo je zdravstveno stanje određene šume. Gljive su indikator zdravstvenog stanja šume, a to se ne odnosi samo na prisustvo patogenih vrsta, nego je značajna ukupna slika. 

IMG 20260504 130835

Postoje razlike u zajednicama gljiva na očuvanim i na degradiranim staništima. Možemo uopšteno reći da na degradiranim staništima preovladavaju, ili da je veća zastupljenost patogena u zajednici gljiva. 

Da bi se donijeli pravilni zaključci, značajno je poređenje zajednica gljiva na većem broju lokacija. Takođe je važno da uzorkovanje biljnog materijala planiramo (i obavimo) u skladu sa postavljenim istraživačkim pitanjima. Nekada se bira veći broj lokaliteta sa malo uzoraka, nekada malo lokaliteta sa većim brojem uzoraka, a nekada se uzorkuje jednom, ili više puta u toku istraživanja ili sezone.

Štetna kombinacija povišenih temperatura i suše

Analitika: Klimatske promjene donose duže sušne periode, visoke temperature i promjene u režimu padavina. Kako se to odražava na zdravstveno stanje šuma u Crnoj Gori? Postaju li stabla podložnija bolestima i štetočinama i postoje li vrste ili područja koja su posebno osjetljiva?

Lazarević: Šumsko drveće izloženo suši (ili drugim stresnim prilikama) je slabije vitalnosti, naročito ako su suše dugotrajne i ako se ponavljaju u nekoliko godina. Takva stabla podložnija su napadu patogenih gljiva, drugih uzročnika bolesti i štetočina (jer su „iscrpljena“ i oslabili su im odbrambeni mehanizmi.) 

Visoke temperature imaju sličan efekat, a naročito je štetna kombinacija povišenih temperatura i suše. Na ovakve prilike naročito su osjetljive vrste koje rastu u hladnijem i vlažnijem klimatu, a koje na Balkanskom poluostrvu i Crnoj Gori imaju južnu granicu rasprostranjenja, kakve su na primjer bukva i smrča. 

Staništa munike podsjećaju na teške terene na kojima su šumske zajednice degradirane

Analitika: Bavili ste se i istraživanjem gljiva povezanih sa munikom, jednom od karakterističnih vrsta naših planinskih šuma. Što su Vam ta istraživanja otkrila o složenosti života koji se odvija u šumi, a koji ostaje nevidljiv većini ljudi?

Lazarević: Munika je značajna šumska vrsta, subendemit Balkanskog poluostrva i tercijerni relikt. Raste na gornjoj granici šume na visokim planinama izloženim uticaju primorske (mediteranske) klime. 

Munika je vrsta bora, a borovi su obligatno (nužno) ektomikorizne vrste drveća, što znači da su ove gljive neophodne za njihov rast i razvoj. Podaci o sastavu zajednica gljiva u vezi sa munikom do sada nisu bili poznati. U zavisnosti od karakteristika staništa, a prije svega od razvijenosti zemljišta, u zajednici sa munikom razvijaju se različite zajednice gljiva, te različite mikorizne gljive. 

Na izrazito kamenitim i suvim staništima (na kojima munika ima pionirski karakter) javljaju se specifični-isključivi simbionti borova iz familija Rhizopogona i Suillusa, kao i brojne vrste Askomiceta, dok su na staništima sa bolje razvijenim zemljištem (u klimatogenim šumama munike, npr.) dominantne i brojne druge vrste gljiva (prvenstveno Russulace, i druge Basidiomicete), karakteristične za zrele i klimatogene šume, ne samo borova već i drugih četinara. 

Na osnovu podataka o rasprostranjenju, i u poređenju sa drugim podacima iz literature ili baza podataka (sekvenci), učimo i o ekološkim osobinama i preferencijama pojedinh vrsta gljiva. 

Ova saznanja o diverzitetu gljiva u vezi sa munikom na teškim i kamentim terenima, mogu da budu značajna, jer brojne lokacije na kojima munika raste, podsjećaju na teške terene na kojima su šumske zajednice degradirane (na neki način) i potrebno je izvršiti njihovu obnovu. 

U odvojenom istraživanju bavili smo se i patogenim gljivama na četinama munike (istraživali smo zajednice gljiva na jedno i dvogodipogodišnjim četinama munike, sa akcentom na patogenima). 

Požari redukuju biodiverzitet gljiva u šumskom zemljištu

Analitika: U jednom od svojih istraživanja bavili ste se raznovrsnošću gljiva u zemljištu borovih šuma pogođenih požarima. Što su rezultati pokazali? Koliko požari mijenjaju život u šumskom zemljištu i od čega zavisi sposobnost šume da se prirodno obnovi?

Lazarević: Tu se zapravo radilo o opožarenim zemljištima šuma munike, na velikim nadmorskim visinama. Šumski požari su najveća prijetnja šumama munike u Crnoj Gori, a javljaju se i u drugim tipovima šuma. Požari značajno redukuju biodiverzitet gljiva u šumskom zemljištu. 

Takođe mijenjaju organsku materiju u zemljištu i imaju uticaj na nutrijente. Ove promjene su dugotrajne. Nakon požara u zemljištu nema mikoriznih gljiva, i njihovo ponovno naseljavanje (neophodne su za prirodno obnavljanje šume npr.) je sporo i dugotrajno.

U ovim šumama ne detektujemo ih u zemljištu ni 6 godina po poremećaju/požaru. Poslije požara, oporavak šume (ako se dešava prirodnim putem) je izuzetno spor, a u određenim klimatskim uslovima i nemoguć. Za obnovu šume poslije požara (ukoliko se radi o borovima), neophodne su ektomikorizne gljive, prisustvo šumskog sjemena na lokaciji (bilo bi značajno ukoliko nisu sva stara stabla izgorjela), kao i povoljni vremenski uslovi, određena količina vlage tokom klijanja sjemena, kao i u narednom, ljetnjem periodu. 

Tu je zatim kompeticija sa drugim biljnim vrstama, koje se lako šire na opožarenim površinama, itd... 

Stara i mrtva stabla staništa su za brojne vrste životinja, gljiva i mikroorganizama

Analitika: Nakon sječe ili požara često se govori o pošumljavanju kao rješenju. Može li sadnja novih stabala zaista nadoknaditi gubitak stare, razvijene šume? Koliko se prirodna obnova razlikuje od podizanja šumskih zasada i kakav značaj za biodiverzitet imaju stara i mrtva stabla?

Lazarević: Nakon sječe ili požara pošumljavanje jeste rješenje. Pitanje odabira sadnog materijala kojim će se pošumljavanje obaviti, jedno je od ključnih pitanja u šumarstvu (hvala na ovom pitanju!) 

Ovo se odnosi na kvalitet sjemena i sadnica kojim se vrši pošumljavanje obaviti, a osim toga ključno je pitanje porijekla sjemena, koje će biti upotrijebljeno na određenoj lokaciji. Sjeme i sadnice moraju da odgovaraju svojim porijeklom lokaciji na koju se iznose. Ovo je regulisano zakonima na nacionalnom i evropskom nivou, a od ove godine evropska regulativa (zbog velike brige za budućnost šuma) po ovom pitanju je značajno strožija. 

Sadnja novih stabala ne zamjenjuje u početku staru zrelu šumu, koja bi prema svim savremenim ekološkim mjerilima vjerovatno bila „efikasnija“, ali obezbjeđuje u perspektivi održanje šumskog pokrivača na terenima koji su ostali bez šume (ovdje se razlikuje niz slučajeva/ tipova). („Stare“ šume na lokaciji više nema, te ovo nije zgodno/smisleno poređenje.)

Susica jeyero

Prirodno obnavljanje šume podrazumijeva da unutar (zrele) šume stabla plodonose, i da se iz sjemena (roditeljskih stabala) na mjestu (in situ) razvijaju nove jedinke - drveće koje će u perspektivi zamijeniti postojeću šumu. Šume koje se „vjekovima“ održavaju na ovaj način na određenoj lokaciji su nativne ili autohtone šume. 

Njihova vrijednost je velika jer posjeduju dobru prilagođenost na uslove staništa i spoljašnje sredine. One se odlikuju velikom genetičkom raznovrsnošću na nivou populacije (jedinke drveća se međusobno genetički razlikuju), što je preduslov za dugoročni opstanak šumske zajednice na nekom području. Smatra se da posebnu vrijednost crnogorskih šuma predstavlja to što su one u velikom stepenu (preko 90 %) prirodne po svom porijeklu. 

Šumske kulture nastaju pošumljavanjem u situaciji kada primarna šuma nestaje, najčešće pod antropogenim, ili nekim drugim pritiskom. Podizanje šumskih kultura je neophodno da bi se obezbijedila trajnost šumskog pokrivača, sačuvalo zemljište, kvalitet i izdašnost vode, i obezbijedile druge korisne funkcije šuma, kao i da bi se zadovoljile potrebe društva za drvnom masom, tj. drvetom kao sirovinom. 

Stara i mrtva stabla predstavljaju staništa za brojne vrste životinja, gljiva i mikroorganizama. Zbog toga su vrijedna i potrebno ih je ostavljati u šumama i nakon eksploatacije ili drugih poremećaja, u što većem broju. 

Održivo gazdovanje šumama je ono koje štiti biodiverzitet i biološku raznovrsnost 

Analitika: Koliko se naučna saznanja o biodiverzitetu, zdravlju šuma i njihovoj sposobnosti obnavljanja koriste prilikom donošenja odluka o gazdovanju šumama? Može li se šumama istovremeno održivo gazdovati i očuvati njihova biološka raznovrsnost?

Lazarević: Može. Održivo gazdovanje šumama je gazdovanje šumama koje štiti biodiverzitet i biološku raznovrsnost šuma. Zbog toga se zove „održivo“. Podrazumijeva korišćenje šuma na način i u obimu kojim se čuvaju njihova biološka raznovrsnost, vitalnost i sposobnost obnavljanja. Cilj je da šuma ispunjava ekološke, ekonomske i društvene funkcije danas, a da pritom obezbijedi trajnost šumskog pokrivača i ne ugrozi potrebe budućih generacija. 

Osim što je održivo, danas govorimo o adaptivnom gazdovanju šumama, što znači da se u gazdovanju šumama uzimaju u obzir buduće klimatske promjene, i mogućnost šumskih vrsta da se na te promjene adaptiraju. 

Gligorović: Uništavamo životinjski svijet koji još nijesmo ni upoznali
1
Gligorović: Uništavamo životinjski svijet koji još nijesmo…
23.10.2026 00:00

Održivo adaptivno gazdovanje šumama je jedan je od osnovnih principa na kojima se zasniva (nova) Strategija razvoja šuma i šumarstva u Crnoj Gori (za period 2026-31), kao i aktuelni Zakon o šumama. Sa druge strane, nivo brige o zdravlju šume u Crnoj Gori je izuzetno nizak, kao i o nekim drugim veoma važnim stvarima, kao što su genetički resursi šumskog drveća, šumsko sjeme itd. 

Postupanje sa šumama treba da se zasniva na znanju

Analitika: Što bi, na osnovu Vašeg istraživačkog iskustva, morali biti prioriteti Crne Gore u zaštiti šuma u narednim godinama? Što rizikujemo da izgubimo ako nastavimo da ih posmatramo prvenstveno kroz njihovu ekonomsku vrijednost?

Lazarević: Prvenstveno, potrebno je uspostaviti sistem za praćenje zdravstvenog stanja šuma. Naročito pod pritiskom klimatskih promjena, zaštita šuma podrazumijeva sprovođenje mjera u cilju očuvanja zdravstvenog stanja šuma. Sprovođenje ovih mjera takođe podrazumijeva razumijevanje problema, troškove i ulaganja (a na to, izgleda, niko nije spreman). 

Važno je da o šumama brinu stručnjaci šumarske struke (na rukovodećim mjestima u crnogorskom šumarstvu godinama su ekonomisti i pravnici, a ne ljudi koji poznaju struku i prirodu šume, procese u šumi, naučna saznanja i potrebe šumarskog sektora. 

Pešić: Ustavna ideja ekološke države ne smije ostati samo slovo na papiru, glas nauke mora se čuti prije nego bageri izađu na teren
2
Pešić: Ustavna ideja ekološke države ne smije ostati samo…
12.11.2026 00:00
Dragićević: Bilo bi poražavajuće da zbog magistrale i kamenoloma izgubimo biljku koju nema niko drugi na svijetu
10
Dragićević: Bilo bi poražavajuće da zbog magistrale…
29.10.2026 00:00

Sa druge strane, političku moć ili neku drugu vrstu uticaja ima NVO sektor, ekološki aktivisti i slični, koji imaju drugačiji pogled, a nemaju stručno znanje, pa često promovišu pogrešne odluke i otežavaju situaciju. 

Prema savremenim naučnim saznanjima, kao i prema važećoj zakonskoj regulativi u Crnoj Gori, na šume danas ne bi trebalo da se gleda isključivo kroz njihovu ekonomsku vrijednost. U praksi to još uvijek nije slučaj. 

Postupanje sa šumama treba da se zasniva na znanju. Meni se čini da je budućnost šuma na ovom području ugrožena i treba da učinimo veliki napor da bi ih zaštitili i pomogli im da se održe. Prioritet je da se poslušaju stručnjaci - ako prepoznate ko su. 

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika