Prije početka formalne tranzicije režima Aleksandra Vučića u Srbiji počinju da se naziru razmjere monstruoznosti te vlasti.
Nedjeljnik Radar objavio je dokumenta prema kojima je BIA mjesecima prisluškivala glavnu urednicu Vesnu Mališić i novinare Sandru Petrušić i Milana Radonjića. Prisluškivana je i redakcija, a pojedini novinari bili su fizički praćeni.
3Viši sud u Beogradu odobrio je mjere zbog sumnje na "špijunažu". Kad je predložila da se nadzor obustavi, sama BIA navela je da prikupljeni podaci nijesu ukazali na umiješanost novinara u to krivično djelo. Za to vrijeme služba je mogla da čuje na čemu novinari rade, do kojih su dokumenata došli i ko su im izvori.
Jedan od tih novinara, Milan Radonjić, pisao je o čarteru iz Beograda koji je crnogorska policija zadržala u Tivtu uoči samita Evropske unije i Zapadnog Balkana. Svih 87 putnika vraćeno je istog dana. Uprava policije obećala je da će javnost obavijestiti o daljim aktivnostima.
Pet mjeseci kasnije, pitanja su ista. Ko je platio i organizovao let, ko je trebalo da dočeka putnike i šta su naše službe utvrdile o njihovim kontaktima u Crnoj Gori?
Srbija živi svoj kratki predah. Pitanje je kako će taj predah izgledati u Crnoj Gori
Tivat je samo jedan od najmanje pet incidenata ili zvaničnih upozorenja na hibridno djelovanje u posljednjih pola godine. Svaki je dobio svoje saopštenje. Šta su nadležni utvrdili i ko je odgovarao?
Krajem avgusta premijer Milojko Spajić saopštio je da raspolaže ozbiljnim operativnim saznanjima o koordinisanom hibridnom djelovanju u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države regiona, uz očekivanu podršku pojedinih domaćih političkih i medijskih aktera.
Predsjednik Jakov Milatović sazvao je hitnu sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost - nažalost, neuspješno. Vlada je tražila da prvo zasijeda Vijeće za nacionalnu bezbjednost, kojim predsjedava Spajić. Savjet je odgođen, a gotovo dva mjeseca kasnije od Vijeće ni traga ni glasa. Toliko je, izgleda, bila hitna prijetnja o kojoj je premijer smatrao da mora odmah obavijestiti javnost.
U septembru su Mark Entin i Ekaterina Entina održali predavanja na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore. Entina je tom prilikom predložila saradnju sa Fondom Gorčakov, čijeg direktora savjetuje. Fond je pod sankcijama Evropske unije. Univerzitet javnosti duguje odgovor ko je organizovao i finansirao gostovanje i kako je na javnoj ustanovi otvoreno pitanje saradnje sa sankcionisanom organizacijom.
Stizala su i upozorenja o mrežama trolova, dok su veze Miholjskog zbora s rusko-srpskim centrom „Majak“ otvorile pitanja o organizaciji i finansiranju njegovih aktivnosti. Podgrijavanje sporova s Hrvatskom posebno odgovara Beogradu, kojem je u interesu da se crnogorski pregovori s Evropskom unijom razvlače.
Ko je organizovao konkretne kampanje, ko ih je finansirao i preko kojih kanala su širene? To je posao za institucije koje su javnost upozoravale na hibridno djelovanje.
U oktobru je uslijedio „Ribar“. Mihail Zvinčuk i još četvoro ruskih državljana ušli su u Crnu Goru, boravili u Risnu i nepuna dva dana kasnije dobili rješenja o protjerivanju. Policija je oduzela opremu i najavila vještačenje, a o slučaju su obaviještena dva tužilaštva. Opet brojna otvorena pitanja: Šta je vještačenje pokazalo? S kim je grupa bila u kontaktu? Je li joj neko ovdje ugovarao sastanke ili pružao logistiku? Ako se slučaj završi snimcima privođenja, a izostanu nalazi o lokalnim vezama, biće to jeftin PR za međunarodne partnere.
Početkom novembra Spajićev PES zatražio je kontrolno saslušanje o mogućem stranom uticaju (čitaj srpskom), preko medija, telekomunikacija i finansijskih kompanija. Odjednom se i Vlada ponaša opozicono! Neka Odbor za bezbjednost i odbranu zatraži ugovore, podatke o vlasništvu i nalaze službi. Neka pita šta su Vlada i regulatori znali dok su se ti poslovi sklapali i šta su preduzeli. Poslanici partije koja danas traži saslušanje imaju priliku da ta pitanja postave i ljudima iz sopstvene vlasti.
BIA u Crnoj Gori ima političku moć zato što joj je ovdašnja vlast omogućava. Zato je najneprijatnije pitanje za parlamentarnu većinu upravo ono koje se poslije svake akcije preskoči. Ko je u Crnoj Gori pružao podršku i ko je u našim institucijama za to znao?
Kad ovaj režim padne i Crna Gora se oslobodi stega BIA, valjaće pitati ljude koji danas vode institucije ko ih je zvao iz Beograda, šta je tražio i šta su po tom pozivu uradili. Biće zanimljivo čuti koliko će ih tada tvrditi da su se i sami godinama borili protiv hibridnog uticaja.
Srbija živi svoj kratki predah. Pitanje je kako će taj predah izgledati u Crnoj Gori.
