Politika

Političke kalkulacije umjesto pregovaračke strategije

Prevlaka na čekanju – izbori su prioritet

Crnogorska vlast povlači poteze koji pokazuju da je odlučila da do daljeg ne rješava pitanje granice s Hrvatskom. Vjerovatni razlog za to je procjena da bi im naslovi tipa „Dali Hrvatskoj Prevlaku“ ili čak objave da se vlast sprema da to učini, nanijeli političku štetu na predstojećim izborima

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Prevlaka na čekanju – izbori su prioritet Foto: Skupština Crne Gore
Srđan Kusovac
Srđan KusovacAutor
Portal AnalitikaIzvor

Prošla je prije neđelju dana bez velikih polemika i analiza objava vlasti Crne Gore da nemaju namjeru da u dogledno vrijeme stave ad acta pitanje granice s Hrvatskom.

Državna TV je objavila na svom portalu u srijedu 11. novembra u četiri popodne podroban stav „Kabineta predsjednika Vlade“ o problematici granice s Hrvatskom:

  1. CG je „iskreno spremna“ na kompromis“;
  2. CG ne dovodi u pitanje Badinterov princip (granice ex Yu republika su sada državne granice);
  3. „Međutim, podrazumijeva prethodno utvrđivanje konkretne linije“;
  4. Sporazumi o granici na kopnu i na moru treba da budu sadržani u jednom ugovoru o državnoj granici; i
  5. CG predlaže „dvostepeni pristup“: „najprije direktne razgovore Podgorice i Zagreba“, a onda „ukoliko dvije države ne postignu dogovor… zajedničko obraćanje odgovarajućoj međunarodnoj instanci“.

Što ovo konkretno znači?

02 Granica CG Hrvatska MAPA UN

Crna Gora odbacuje poziv Hrvatske da nekim formalnim aktom potvrdi princip Badinterove komisije i time prizna da su granice nekadašnjih republika SFRJ sada državne granice, već uslovljava zaključivanje sporazuma o granici prethodnim preciznim utvrđivanjem granične crte.

Crna Gora odbija da zaključi sporazum o kopnenoj granici s Hrvatskom, a da o granici na moru vodi zasebne pregovore.

Ovakvi stavovi znače da ne postoji apsolutno nikakva šansa da pitanje granice Crne Gore s Hrvatskom bude riješeno u vremenskom okviru adekvatnom za završetak procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.

Koliko traje utvrđivanje granične crte?

Crna Gora je nakon obnove nezavisnosti 2006, potpisala i ratifikovala međudržavne sporazume o granici sa Bosnom i Hercegovinom i sa Kosovom. Sa Albanijom je već imala definisanu granicu naslijeđenu iz ranijih jugoslovenskih međunarodnih protokola, a pregovori o granici sa Srbijom su prekinuti jer Srbija smatra da s Crnom Gorom treba da pregovara i o dijelu granice Crne Gore i Kosova.

Proces utvrđivanja granice Crne Gore i BiH trajao je sedam godina i tri mjeseca. Konkretan rad međudržavnih komisija na razgraničenju i izradi graničnih dokumenata trajao je pet godina i sedam mjeseci, od oktobra 2008. do maja 2014. godine. Proces je pravno zaokružen ratifikacijom u Skupštini Crne Gore u decembru 2015. i Predsjedništvu BiH u januaru 2016.

S Kosovom je proces trajao pet godina i četiri mjeseca, a sami stručni pregovori komisija za utvrđivanje granične linije trajali su dvije godine i sedam mjeseci. Proces je započeo 2012, Sporazum je potpisan u Beču 26. avgusta 2015, Crna Gora ga je ratifikovala u decembru iste godine, a Kosovo u martu 2018.

Zašto utvrđivanje granice toliko traje?

Granice nekadašnjih jugoslovenskih republika bile su samo administrativne linije između opština. Često nijesu bile precizno određene, katastri koji su vođeni zasebno po republikama ponekad se nijesu poklapali, pa je bilo djelova terena koji su po zemljišnim knjigama formalno pripadali dvjema republikama i djelova koji su bili praznine, odnosno formalno nijesu pripadali nikome. Negdje su granice nakon II Sv. rata ucrtavane na mapama male razmjere, pa je jedna linija na terenu iznosila nekoliko desetina ili čak stotina metara.

Sve to su morali ljudi iz mješovite međudržavne komisije da uzmu u obzir. Nijesu mogli samo da prepišu stara dokumenta i precrtaju nekadašnje neprecizne mape, nego su morali bukvalno da prehodaju metar po metar cijelu granicu da na terenu utvrde stanje i riješe svaki problem.

Kada bi mješovita međudržavna komisija završila posao na terenu, uslijedila bi izrada preciznih karata, dokumenata u kojima bi bio opisan svaki metar granice. Sastavni i obavezujući dio međudržavnog ugovora čini tekstualni opis granice i topografske karte sa ucrtanom graničnom linijom. Proces završava zaključivanjem i ratifikacijom međudržavnog ugovora i obilježavanjem granice na terenu.

Koliko bi moglo trajati utvrđivanje granice Hrvatskom?

Granicu Crne Gore i Hrvatske čini nešto manje od 20 km granice na kopnu od rta Konfin do Sitnice i nešto više od 20 km granice na moru. Tih dvadesetak kilometara kopnene granične crte moglo bi se, ako je već žurba i ako je obostrani interes da se to učini što prije, utvrditi za nekoliko mjeseci.

Međutim, potrebno još najmanje nekoliko mjeseci za formalne procedure. Kada bi se Crna Gora i Hrvatska sjutra dogovorile da uđu u proceduru određivanja kopnene granice, potrebno je da vlade imenuju članove stručne mješovite komisije, pa kad komisija završi rad na terenu treba sprovesti unutrašnje zakonske procedure – usvojiti zakone o ratifikaciji u Skupštini Crne Gore i Hrvatskom saboru i razmijeniti diplomatske note itd.

Dakle, sve da Crna Gora i Hrvatska sjutra krenu u sve to, i da sve rade japanskom ekspeditivnošću i njemačkom preciznošću, ne mogu završiti posao prije jeseni 2027. Realni vremenski okvir je – za granicu na kopnu – dvije godine, a za granicu na moru tri do pet godina, uključujući i eventualnu međunarodnu arbitražu.

Sve ovo znači da bi, shodno stavovima koje je objavio Kabinet predsjednika Vlade Crne Gore, tema granice ostala neriješena do daljeg.

Komisija za ništa

Još je jedan važan pokazatelj da crnogorska vlast ne namjerava ozbiljno da rješava pitanje granice s Hrvatskom.

Vlada Crne Gore je imenovala 12. marta komisiju za pitanje državne granice – puni birokratski naziv: „Komisija za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđivanje državne granice i za pripremu za zaključivanje međunarodnih ugovora o državnoj granici“.

Riječ je o tijelu od 27 članova!

Svako ko je ikad upravljao bilo čime zna da je bilo koja grupa s više od 7-8 članova preglomazna i da teško može biti operativna i brzo donositi kvalitetne i relevantne odluke. Štoviše, ovo tijelo sadrži tek nekoliko diplomata, a treba da „pripreme za zaključivanje“ međunarodne ugovore o granici.

Zašto je to tijelo obrazovano, i zašto je takvo kakvo jeste sa tek par ozbiljnih diplomata? Dva su razloga: Prvi da uhljebi uzmu naknade za članstvo i drugi upravo da ne stvori ništa relevantno i kvalitetno. Da nije tako ne bi se tijelo od 27 članova u „pripremi za zaključivanje“ međudržavnog ugovora bavilo budalaštinama poput one da je u Jugoslaviji Prevlaku strujom snabdijevala elektrodistribucija iz Heceg Novog, a ne iz Dubrovnika, te da bi iz tog i sličnih razloga „bilo pravedno da Prevlaka pripadne Crnoj Gori“.

Češko-slovački model

Postoji, kao i uvijek, rješenje. I kao u mnogim drugim oblastima sukcesije primjer su Češka i Slovačka. Dvije države su se konačno razdvojile 1. januara 1993, a ugovor o granici su zaključile krajem 1992, dakle čak prije raspada Čehoslovačke. Zaključili su okvirni ugovor, a rješavanje pitanja na terenu su ostavili za kasnije.

Mješovita komisija je radila na miru i bez pritisaka, te su Češka i Slovačka, nakon četiri godine terenskog rada potpisale 1996. Židlochovički sporazum kojim su razmijenili neke teritorije, riješili pitanja državljanstva stanovnika sela koja su razmijenili i sva ostala tekuća pitanja.

Zašto crnogorska vlast jednim potezom ne ispuni zahtjev Hrvatske i odluči da zaključi nekakav okvirni ugovor nalik onom koji su zaključili Česi i Slovaci, u kojem bi stojalo da je granica nekadašnje SR Crne Gore i SR Hrvatske sada državna granica, s tim da pitanje određivanja crte granice na kopnu i rješavanje sporne granice na moru ostaje za naknadno rješavanje?

Zato što to znači medijske naslove poput „Dali Hrvatskoj Prevlaku“, a to ne dolazi u obzir pred izbore kad je biračko tijelo vlasti takvo kakvo je.

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika