Kultura

RAZOTKRIVANJE: Blagota Eraković

Odavde do vječnosti

Za sebe kaže da je iskren, zahtjevan i precizan, ali da umije da se prilagodi ljudima Volio bi da posjeduje moć Nikca od Rovina. Ne može Crne Gore... To je Blagota Eraković

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Odavde do vječnosti Foto: Pobjeda / Stevo Vasiljević
Jana Krivokapić
Jana KrivokapićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Više od pola vijeka Blagota Eraković posvećen je pozorišnoj umjetnosti, kao reditelj, umjetnički rukovodilac i jedan od stvaralaca koji su značajno uticali na razvoj savremenog crnogorskog teatra. 

Sa više od stotinu režiranih predstava, ostavio je trag na scenama Crne Gore i nekadašnje Jugoslavije, doprinoseći afirmaciji domaće dramske književnosti, modernizaciji pozorišnog izraza i očuvanju kontinuiteta nacionalnog teatra.

Rođen je 1944. u Nikšiću, a pozorišnu režiju diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Profesionalnu karijeru započeo je sredinom šezdesetih, sarađujući sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem, Beogradskim dramskim pozorištem...

Od 1969. njegov stvaralački put vezan je za Crnogorsko narodno pozorište, uz brojne angažmane u Zetskom domu, Nikšićkom pozorištu, Dodestu i drugim pozorišnim kućama u Crnoj Gori i regionu. 

Značajan doprinos dao je i razvoju televizijske produkcije. Režirao je „Živo je mrtvo duboko“, prvu crnogorsku televizijsku dramu, kao i „Jakov grli trnje“ Veljka Radovića, koji se smatra prvim crnogorskim televizijskim filmom. Ovoj drami vratio se 2005. godine, kada je režirao i njenu novu pozorišnu postavku u produkciji CNP-a.

Pored rediteljskog rada, Eraković je imao važne uloge u organizovanju i vođenju crnogorskog pozorišnog života. Bio je umjetnički direktor „Igara juga“ u Budvi, prvog crnogorskog pozorišnog festivala, festivala Barski ljetopis i Crnogorskog narodnog pozorišta, a od 1990. do 1994. godine i direktor nacionalnog teatra. 

Na čelo CNP-a došao je nakon požara 1989, koji je teško oštetio zgradu pozorišta. Važan je i njegov doprinos obnovi Kraljevskog pozorišta Zetski dom, gdje je 2004. režirao prvu predstavu u produkciji obnovljene institucije.

Za umjetnički rad i doprinos crnogorskoj kulturi dobitnik je brojnih priznanja, među kojima su posebno važna Trinaestojulska nagrada, nagrada „19. decembar“ Glavnog grada,Godišnja nagrada CNP-a, nagrada „Veljko Mandić“ i Velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta.

Erakovićev značaj za crnogorsku kulturu prevazilazi njegov obiman rediteljski opus. Njegov rad obilježio je razvoj nacionalnog teatra, afirmaciju domaćih autora i stvaranje savremenog pozorišnog izraza, dok je njegov angažman na čelu najvažnijih kulturnih institucija doprinio očuvanju i razvoju crnogorske pozorišne scene.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Sloboda. Iz brojne sam porodice, gdje sam podizan kao najmlađi, i imao sam apsolutna dopuštenja.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Što konačno mogu da mislim svojom glavom.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Literarni.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Najgora moja osobina je što vjerujem ljudima.

Blagota Eraković sa Titom povodom Dana mladosti 1968.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Iskrenost.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- „Odavde do vječnosti“. Volio bih da me glumi neki Blagota Eraković koji bi se povampirio.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Iskren, umije da se prilagodi ljudima, zahtjevan, precizan, poštujem žene i starije.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Smočani kačamak sa kisjelim mlijekom.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Moć Nikca od Rovina.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Sa Blagotom Erakovićem.

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Spavam.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- „Đe si, da si, moj golube“.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- U negativnom smislu, film „Paša“ Srđana Dragojevića.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- U Japan.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Autobus.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Nikome.

Čemu se uvijek obradujete?

- Unucima.

Da li za nečim žalite?

- Žalim što nijesam imao više snage i odlučnosti da podnesem neke nevolje koje su me u životu snalazile, nego sam često dizao ruke. 

Bez čega ne možete?

- Bez Crne Gore.

Za što ste se posljednji put izvinili?
 - 
Često se izvinjavam. Posljednji put kada sam nagazio jednu damu na nogu u supermarketu.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Prvo, da mi vrati zdravlje. Drugo, da me pušti da radim neke projekte koji su mi ostali u glavi, a nijesam ih odradio. Treće, da mi porodica bude zdrava i vrijedna u životu.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Imao sam puno teškoća u životu. Najteže je što sam izdržao, u to doba, napade Saveza komunista i Socijalističkog saveza Jugoslovena zbog nekih mojih predstava koje su skidane sa repertorara u Crnogorskom narodnom pozorištu.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Spavajući.

Kako biste voljeli da umrete?

- S noga. 

Koji bi bio Vaš epitaf?

- Cio život je tražio najbolje. 

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika