Crnogorski glumac Lazar Đurđević izgradio je zanimljiv životni i profesionalni put, koji se od samog početka nije odvijao uobičajenim redosljedom. Iako je ljubav prema filmu i pozorištu gajio mnogo prije nego što se opredijelio za glumu, njegovo formalno obrazovanje u početku je bilo usmjereno ka sasvim drugoj oblasti.
Nakon završene srednje škole upisao je Ekonomski fakultet, koji je uspješno završio, a potom nastavio obrazovanje na postdiplomskim studijama ekonomije u Belgiji. Ipak, uprkos stečenom obrazovanju, mogućnostima koje mu je pružala ekonomija i višegodišnjem boravku u inostranstvu, interesovanje za glumu ostalo je prisutno. Odlučio je da promijeni profesionalni pravac i posveti se umjetnosti, pa je upisao Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje je studirao u klasi profesora Branka Ilića.
Foto: Nils Schwarz
Glumačko obrazovanje nastavio je da proširuje i van granica Crne Gore. U SAD pohađao je poznate glumačke studije Susan Batson Studio, The Markland Studio, The Barrow Group i The International Acting Studio, dok je u Njemačkoj bio stipendista Filmakademie Baden-Württemberg.
Profesionalnu glumačku karijeru počeo je da gradi još tokom studija, ostvarujući prve angažmane u pozorištu i na filmu. Među predstavama u kojima je igrao izdvajaju se „Aladinova čarobna lampa“, „Snježna kraljica“, „Slavuj“, „Na ivici neba“, „Ibzen mašina“, „Krst sa petokrakom“ i „Naličje“.
Širu regionalnu prepoznatljivost stekao je ulogom Ognjena Konstantinovića u seriji „Dinastija“. Uslijedili su i drugi angažmani na televiziji i filmu, među kojima su serije „Krunska“ i „The Librarians: The Next Chapter“, kao i filmska ostvarenja „Za našu djecu“, „Pontonovo srce“, „Njegov svijet“, „Požari“, „Odjek“, „Palma“ i „Južina“.
Njegov dosadašnji rad prepoznat je i kroz više značajnih priznanja. Godine 2025. na sarajevskom MESS-u dobio je nagradu „Rejhan Demirdžić“ za najboljeg mladog glumca, za ulogu Luke u predstavi „Naličje“, u režiji Borisa Liješevića. Iste godine osvojio je prvo mjesto na Internacionalnoj radionici glume pred kamerom na Filmskoj akademiji Baden-Württemberg u Njemačkoj, čime je stekao i stipendiju programa.
Novi uspjesi uslijedili su u oktobru ove godine, kada je na 35. festivalu „Dani Zorana Radmilovića“ u Zaječaru osvojio dva priznanja – nagradu za najboljeg mladog glumca i „Zoranov brk“ za glumačku bravuru. Obje nagrade dobio je za ulogu Igoa u predstavi „Prljave ruke“, u produkciji Centra za kulturu Tivat.
Rođen je 1990. godine u Podgorici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- To da drugi snose odgovornost za mene, moje je samo bilo da se zabavljam i igram.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odgovornost za sebe i stvaranje novih prilika za zabavu i igru. Kontradiktornost je namjerna.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje. Ali doći će do izražaja, samo da se usudim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše mi je stalo.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad neko umije stvarno da sluša, bez čekanja da dođe red na njega.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Čovjek koji je zakasnio da odraste“. Igrao bih ga ja - kad god da se film bude snimao casting bi bio age-appropriate.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- „Još se upoznajem i stvaram“.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Proteinski šejk sa ukusom carrot cake-a savršeno raspoređenih makronutrijenata. Sa natpisom upozorenja: „Proizvod može izazvati jak osjećaj weltschmerz-a.”
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da u trenutku donošenja odluke zapravo mogu da vidim u koju budućnost svaka opcija zbilja vodi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Dejvidom Bouvijem.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Vjerovatno gledam film, čitam ili pješačim slušajući 432Hz frekvencije na slušalicama.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Bon Iver – „Holocene“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Sound of Falling“ rediteljke Masche Schilinski i knjiga „Tatarska pustinja“ Dina Bucatija.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Farska ostrva.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Automobil.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- (Zbilja) Dragim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez makar jedne loše navike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog zaboravljanja da odgovorim na poruke ili da uzvratim poziv, vjerovatno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mogu da preskočim bilo kojih pet neprijatnih minuta, ali da ih kasnije ipak razumijem. Da mogu da sačuvam jedan običan, dobar dan i da ga „pustim“ ponovo kad mi zatreba. Da ljudi koje volim uvijek nekako završe za istim stolom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pristao na neizvjesnost svega.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno s dragim ljudima, negdje u prirodi s lijepo kadriranim izlascima i zalascima Sunca. Krijući bih pisao pisma za njih, za posle.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu. U stvari, od sreće. Ili u snu, ipak.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Saznao je kuda vode sve opcije.
