Kako navodi Mališić za Danas, saznali su da su pod mjerama bili Milan Radonjić, Sandra Petrušić i ona, na osnovu dokumenta i naredbe do kojih je došao Vuk Cvijić.
„Bilo nam je jasno da je naša redakcija u centru pažnje zbog istraživačkih tema koje objavljujemo, prije svega zahvaljujući radu Milana Radonjića, Vuka Cvijića, Milana Ćulibrka i svih ostalih kolega koji su se bavili istraživačkim novinarstvom. Najvažnije nam je bilo da sačuvamo svoje izvore. Mislim da smo u tome uspjeli, jer nijesmo naivni“, ukazuje Mališić.
Ističe da ovakvi autoritarni režimi počivaju na ogromnoj mreži prisluškivanja i nadzora, te da je, sudeći po onome što se objavljivalo i emitovalo na televizijama, jasno da je postojala veza između BIA, pojedinih televizija i kompromitovanja ljudi.
„Zbog toga smo se čuvali koliko smo mogli. Imali smo pravilo da o osjetljivim stvarima ne razgovaramo u redakciji, da ne nosimo telefone sa sobom i da se sklanjamo na sigurnija mjesta, gdje smo vjerovali da možemo da obavimo takve razgovore. Strašno je da je jedna zemlja došla u situaciju da novinari moraju da razvijaju posebne strategije kako bi mogli slobodno da razgovaraju“, naglašava ona.
Mališić je uvjerena da su je prisluškivali zato što znaju da svakodnevno komunicira sa novinarima koji se bave istraživačkim temama.
„Sa Vukom Cvijićem sam bukvalno svakodnevno u kontaktu, bilo u redakciji, bilo telefonom. Isto važi i za Milana Radonjića. Vjerovatno su se nadali da će u nekom trenutku presresti komunikaciju koja bi im bila zanimljiva. Bila sam veoma tužna što 2000. godine nijesmo uradili ono što je uradila Češka – što nijesmo otvorili dokumentaciju tajnih službi, reformisali ih i objavili spiskove ljudi koji su sarađivali sa režimom, špijunirali i obavljali prljave poslove za njega“, navodi Mališić.
Smatra da se to, na neki način, prenijelo u postojeći sistem, zbog čega i danas imamo isti problem.
„U ovom broju Radara objavljujemo tekstove o prisluškivanju, potkrijepljene dokumentima. Takve stvari objavljujemo samo kada imamo dokaze. Imamo dokument o prisluškivanju studenata, dokument o prisluškivanju još jednog tužioca, a sada smo dobili i dokument o prisluškivanju ljudi iz Radara. To samo pokazuje kolike su razmjere prisluškivanja bile“, kaže Mališić.
Prema dokumentaciji koju su dobili, novinare Radara prisluškuju od juna, kada su pisali o slanju kriminalaca avionom u Tivat, na samit o Zapadnom Balkanu.
„To je bio i drugi broj u kojem je Vuk Cvijić objavljivao dokumenta o tome šta se dogodilo na Senjaku, u restoranu ‘27’. Dakle, tada je prisluškivanje počelo, a prema informacijama koje imamo, obustavljeno je juče, 3. novembra. Naredba je donijeta 26. ili 27. juna“, ukazuje Mališić.
Kako piše Radar, direktor Bezbjednosno-informativne agencije Vladimir Orlić uputio je Višem sudu u Beogradu zahtjev za primjenu mjera tajnog nadzora nad Vesnom Mališić, glavnom i odgovornom urednicom Radara, kao i novinarkom Sandrom Petrušić i novinarom Milanom Radonjićem. Sud je te mjere prvi put odobrio 12. juna 2026. godine.
Mjere propisane za urednicu i novinare Radara podrazumijevale su snimanje komunikacija u prostorijama, pa se, između ostalog, navode i „poslovne prostorije na prvom spratu poslovne zgrade na adresi Terazije 5 u Beogradu“, gdje se nalazi redakcija Radara. Na taj način je BIA, pod vođstvom Orlića, prisluškivala komunikacije svih urednika i novinara Radara.
