Uskraćivanje akreditacije novinarima i novinarkama nedopustiv je potez, nedemokratski i protivan javnom interesu. Ovim je riječima dugogodišnji novinar Hrvatske radio televizije i Večernjeg lista i aktuelni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Hrvoje Zovko prokomentarisao za Analitiku odluku Ministarstva odbrane da za nedavnu press konferenciju koju su organizovali ne odobre akreditaciju novinarki Antene M te da jedan broj crnogorskih medija, među kojima i Analitiku, izostave sa spiska pozvanih.
Mediji na udaru autoritarnih režima
Pravo je svakog novinara i novinarke, kaže naš sagovornik, da propituje rad ljudi na javnim funkcijama.
27
„Potez Ministarstva odbrane koji navodite je za svaku osudu. U Hrvatskoj smo imali sličan slučaj prije nekoliko godina kada je Ured predsjednika Republike uskratio akreditaciju novinaru Jutarnjeg lista, što je takođe izazvalo osudu. Slične primjere vidjeli smo i u susjednim zemljama – na primjer, kada je Milorad Dodik uskratio akreditaciju N1 televiziji. U Srbiji takvi slučajevi na lokalnom nivu postoje u velikom broju, a režim Aleksandra Vučića svakodnevno crta metu našim koleginicama, kolegama i medijima koje ne kontroliše“, navodi Zovko.
Podsjeća i da je ovo, nažalost, postao globalni problem.
„Donald Tramp je, na primjer, uskratio akreditacije novinarima koji su kritikovali, a i vidimo i njegove skvakodnevne napade na medije. Puno je malih trampista koji bi nam zagorčavali živote“, upozorava Zovko.
Nije, kaže, upoznat sa svim detaljima targetiranja Analitike, Antene M, TV E i M portala od strane funkcionera Demokratske Crne Gore, ali ističe da su ovakve optužbe vrlo opasne jer, kako pojašnjava, predstavljaju doslovno crtanje mete na određene medije i ljude koji u njima rade.
„To je nedopustvo. Kontrapitanje koje se nameće je: ako je neko zaista povezan s kriminalnim miljeom, zašto državne institucije ne preduzimaju ništa“, pita Zovko.
Političari žele postati urednici medija
Komentaršući to što je ministar odbrane Dragan Krapović sebi dao za pravo da ocjenjuje uređivačke politike medija koji mu nisu po volji te ocijenio da je riječ o sunovratu novinarskih standarda, naš hrvatski kolega podsjeća da je dugogodišnji trend da političari žele da postanu i urednici medija – i javnih i privatnih.
„To nije njihov posao i ne bismo smjeli kao profesija pristati na takvo nešto. To bi bio poraz. U Hrvatskoj smo svjedočili situacijama gdje najviši predstavnici države dijele lekcije novinarima – što bi i kako trebali raditi, koja tema je relevantna, a koja nije. Ministar kojeg spominjete – ali i svi drugi – nema pravo ignorisati novinarska pitanja. Na temelju čega je, na primjer, on zaključio da pitanja nisu legitimna? Po kojoj osnovi?“, pita Zovko.
Ljudi na javnim funkcijama koje plaća javnost, kategoričan je, moraju znati da uređivanje medija nije dio njihovog posla te da su dužni odgovoriti na sva pitanja.
„Tvrdnjama da neko ima pravo da ignoriše medije i postavljena pitanja šalje se jasna poruka javnosti – kako političari zapravo gledaju na građane čijim su glasovima došli na vlast“, izričit je on.
Potrebna solidarnost i bojkot
Sagovornik Analitike mišljenja je da novinarskoj profesiji generalno nedostaje solidarnosti te da je najbolji i najdjelotvorniji odgovor onima koji odbijaju akreditacije našim kolegama bio da svi mediji ignorišu njihove konferencije i događaje.
„To bi bila jasna i snažna poruka. Traženje pojašnjenja zašto je nekome odbijena akreditacija ili zašto nije poslan poziv – što je nedopustivo – može biti dobar potez koji pokazuje da neko ipak želi iskazati solidarnost. No, po meni, najučinkovitiji odgovor bio bi – potpuni bojkot“, stava je hrvatski novinar.
Stanje po pitanju slobode medija u Hrvatskoj je, kaže, bolje nego u susjednim zemljama, ne samo onima iz bivše Jugoslavije, već i, na primjer, u Mađarskoj. No, to nije, kako dodaje, naročita utjeha, jer i sami se suočavaju s ozbiljnim problemima u novinarskoj profesiji.
Mali ‘trampisti’ svuda oko nas
„U Srbiji vlada potpuni medijski mrak i represija prema malobrojnim nezavisnim medijima i novinarima. Sve to sve više podsjeća na Bjelorusiju. Ni u BiH situacija nije dobra, a na temelju primjera iz Crne Gore o kojima sada razgovaramo, jasno je da postoji namjera vladajućih da se obračunaju s medijima koji ih kritikuju. Ovo je globalni problem. Mediji su generalno osiromašeni, a vidimo i u SAD-u pod kakvim su pritiscima i pokušajima cenzure. Nemojmo imati iluzije – oni koje nazivam huškačima i dobrovoljnim davaocima tuđe krvi, poučeni primjerom Trampa, pokušaće to isto i kod nas“, upozorava Zovko.
Zapravo, kako ističe, već to i pokušavaju.
„Čekaju nas teška vremena, s rastućim fašizmom i napadima na slobodu javnog izražavanja, a time i na samu slobodu društva. U takvim okolnostima, mediji su uvijek jedna od prvih meta“, naglašava naš sagovornik.
Slavljenje ratnih zločinaca nije poruka saradnje ni dobrih odnosa prema susjedima
Upitan kako gleda na činjenicu da se, uprkos deklarativnom zalaganju za članstvo u EU, vlasti u Crnoj Gori više ne ustručavaju da slaveratne zločince, podižu spomenike četničkim komandantima te provociraju susjedne države – Hrvatsku i BiH – kad god im se za to pruži prilika, Zovko podsjeća da se i režim Vučića deklarativno zalaže za EU, iako je, kaže, svima jasno da ga vrijednosti Unije ne zanimaju, te da čini sve kako bi do članstva nikada ni ne došlo.
„Slavljenje ratnih zločinaca i podizanje spomenika četničkim zapovjednicima nije poruka saradnje niti dobrih odnosa prema susjedima – konkretno Hrvatskoj i BiH. Činjenica da je Andrija Mandić, četnički vojvoda, predsjednik parlamenta u zemlji članici NATO-a govori dovoljno. Kao neko ko živi u Hrvatskoj, mogu reći da takvi ljudi nisu zalog boljih međudržavnih odnosa niti stabilne budućnosti“, napominje naš sagovornik.
Ali, kaže, o tome odlučuju građani Crne Gore.
„Vidim da se neki u Crnoj Gori uznemiruju zbog transparenta crnogorskih navijača na nedavnoj utakmici u Zagrebu, što samo pokazuje da određeni krugovi žele negirati događaje iz 1991. godine, koje stanovnici Dubrovnika i okoline i te kako dobro pamte. Za to nema opravdanja“, poručuje predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
Crna Gora sa ovakvom vlašću ne može ostati članica EU do 2028.
Mišljenja je da nijedna od država nastalih raspadom Jugoslavije, u većoj ili manjoj mjeri, ne pokazuje stvarnu volju za okončanjem sporova sa susjedima. Ali, posebno naglašava, ako se usred pregovora o rješavanju jednog spora napravi potez kao što je izdavanje znački sa školskim brodom Jadran, koji je predmet drugog spora, onda je, kaže, jasno da nema iskrene namjere za dogovorom.
„Hrvatska ima svoje unutarnje probleme koji se svakodnevno raspravljaju u javnosti, ali kada govorimo o ponašanju crnogorske vlasti, ponoviću: kad se vode pregovori, ne povlače se potezi koji mogu ugroziti postizanje rješenja“, upozorava Zovko.
Nije uvjeren da Crna Gora sa ovakvom vlašću može ostati punopravna članica EU do 2028. godine.
„Svim susjednim zemljama, pa tako i Crnoj Gori, želim da budu još bolje i da idu evropskim putem. Ipak, Evropska unija svojim ponašanjem takođe pokazuje da u određenim aspektima odstupa od vlastitih proklamiranih vrijednosti. Iskreno, nemam uvjerenje da će Crna Gora u nepune tri godine postati članica EU. Ko zna – možda se to ipak dogodi, što bi bilo dobro za sve, ali ponavljam – nemam to uvjerenje“, kategoričan je Zovko.
Srbija pred političkom neizvjesnošću
Kada je riječ o situaciji u Srbiji, koju dugi niz godina prati, sagovornik Analitike smatra da je Vučić tokom proteklih mjeseci izgubio jedan od ključnih aduta – strah ljudi od njega i njegove vlasti, a taj je strah, podsjeća, bio čak izraženiji nego u vrijeme Miloševića.
„Vučić više nije zalog budućnosti Srbije, a ogroman broj građana mu jednostavno ne vjeruje i želi njegov odlazak. Smjena vlasti će se, po svoj prilici, morati dogoditi. No pravo pitanje glasi – postoji li trenutno politička opcija koja bi mogla preuzeti vlast i donijeti istinski zaokret u odnosima prema susjednim zemljama? Ta se politika, s izuzetkom razdoblja Zorana Đinđića, nije mijenjala već više od 30 godina. Trenutno ne vidim političku snagu koja bi mogla pobijediti na izborima i formirati novu srbijansku vladu s drugačijim pristupom“, skeptičan je naš sagovornik.
Priznaje da postoje proevropske opcije, ali upozorava da je veliki dio srpske opozicije izrazito nacionalistički nastrojen – u čemu se, kaže, često ni ne razlikuju od Vučića.
„Bilo bi izuzetno važno da Srbija dobije snažnu proevropsku vlast koja Crnu Goru i BiH neće gledati kao plijen. S Hrvatskom se, zbog jasnih međunarodnih pozicija i članstva u EU i NATO-u, više ni ne može voditi takva politika. No, bojim se da se taj iskorak prema regiji još neće dogoditi. Vučić uporno tvrdi da su svi protiv Srbije – da Hrvatska stoji iza studentskih protesta, da je svako ko ga kritizira "ustaša". Optužio je bivšu vlast da je kriva što je "dopustila da Crna Gora ode", podsjeća Zovko.
Sve to, ukazuje on, dovoljno govori o karakteru ove vlasti i o politici koja, s malim izuzecima, traje gotovo 40 godina.
„I da ne bi bilo zabune: politika „srpskog sveta“ je zločinačka. Smjena vlasti u Srbiji jest izgledna, ali nisam uvjeren da će s njom doći i do smjene politike prema susjedima – barem ne u ovom trenutku. Kad bi se to dogodilo, to bi bilo veliko olakšanje za cijelu regiju“, poručuje hrvatski novinar.
