Završi se dugo očekivani Samit u Tivtu i najznačajniji događaj u Crnoj Gori u proteklih deceniju i jače. Nesumnjivo je zaključiti da su visoke strane zvanice i više nego zadovoljne dočekom i rezultatima ovog događaja. Predstavili smo se u najboljem svijetlu.
Crna Gora je uz supu od lozove rakije i kačamak obezbijedila i političku podršku država članica za svoj evropski put. Svi su srećni i zadovoljni. Svi osim njega! Aleksandar Vučić se na rodnu grudu vratio tužan i gladan. I vidno razočaran i ljut.
54
Jer, planovi su mu pokvareni. Umjesto da se iz Tivta vrati kao neka vrsta pobjednika, Vučić se vraća poražen. I ponižen. Od strane samoga sebe. I sa potrebom da objašnjava svoje preznojavanje i korotnu facu.
Teško je utvrditi što je bio cilj gotovo stotine njegovih vojnika koji su došli u Crnu Goru, ali lako je zaključiti da nije bio dobronamjeran. Sa druge strane, Vučić kao da je priželjkivao neki incident, želeći da pomrači momenat Crnoj Gori i dobije alibi za priču o Srbiji kao ''ekonomskom'' i svakom drugom tigru i predvodniku na Balkanu. Od toga ništa. Srećom i zahvalnošću stranim službama.
Međutim, bahatosti nije manjaklo. Naviknut na takvo ponašanje u vlastitoj državi, mislio je da isto tako može da se ponaša i u Crnoj Gori. Iako se može samo pretpostaviti da je njegov odabrani bataljon imao namjere da pravi probleme, ne bi me začudilo da su imali zadatak i da isprebijaju onoga ko bi nešto ružno dobačio preCedniku. Onako kako to rade po Beogradu.
Sa druge strane, ''vođa svih Srba'' našao se vidno isfrustriran novinarskim pitanjima koja ovoga puta nisu bila režirana. Tako je kada postaneš žrtva vlastitog vakuuma, pa ti prvi izlazak iz njega bude šokantno iskustvo.
Naravno, Vučić ovom prilikom nije propuštio ni da vrijeđa domaćina – crnogorsko gostoprimstvo, Crnogorce i njihovu prijestonicu. Po sopstvenom priznanju doma se vratio gladan i momentalno proinuo da đelje štap kulena kako bi nadoknadio izgubljene kalorije.
Sa druge strane, osuo je po Cetinju i revoltu građana Crne Gore prema njemu. Zar je mogao očekivati drugačije? Njegova politika je bila toliko agresivna prema Crnogorcima i Crnoj Gori da najmanje što su mogli da urade je par provokativnih transparenata.
Međutim, ono što je bilo bitno je činjenica da njegova posjeta i ponašanje nisu dočekani sa oduševljenjem ni od strane većine crnogorskih Srba. Aca ipak nije i njihov preCednik. Tek nakon dva dana od incidenta javile su se pojedine ekspoziture Vučićeve politike u Crnoj Gori. Puna dva dana se čekalo i vagalo, i onda kao na mig svi su u deset minuta poslali reakciju da odbrane njihovog AV! Rekao bi neko da svima njima komanduje neka strana služba...
Bilo kako bilo, stvari se očigledno mijenjaju. Da li onako kako bih ja kao Crnogorac želio - i ne baš, ali skoro. Pobjeda je činjenica da se Vučićev ''srpski svet'' svakoga dana sve više i više urušava. I unutar sebe i u onim oblastima na koje pretenduje. Što je još bitnije, obesmišljava se. Jako je bitno da je Aleksandar Vučić personifikacija tog projekta. Truo vođa, truo i projekat.
Iako ni studentska opcija ideološki ne odstupa značajno od SNS politike prema Crnoj Gori kada bi došlo do njihovog preuzimanja vlasti i konsolidacije moći prošle bi sigurno barem tri godine da u svoj fokus stave pitanje Crne Gore. Jedini razlog za podršku tamošnjim protestima je rasulo koje bi uslijedilo po padu Vučića i koje je očigledno neminovno, samo je pitanje u kojim razmjerama. Mi ga moramo iskoristiti.
Svakako, ovi incidenti bili su još jedan savršen primjer onima koji kliču Vučiću u Crnoj Gori ili žale za bivšom zajedničkom državom. Ja bih ih samo pitao - da li bi stvarno željeli da TO bude vaš predsjednik?
