Aloe vera je najstarija ljekovita biljka ikada poznata i najprimjenjivanija ljekovita biljka širom svijeta. Ekstrakti aloe vere su dokazani ljekovi za kožu.
Aloe vera pomaže u smirivanju povreda kože zahvaćenih opekotinama, iritacijama kože, posjekotinama i ujedima insekata, a njena baktericidna svojstva ublažavaju svrab i otoke kože. Poznato je da pomaže u usporavanju pojave bora i aktivno obnavlja oštećene ćelije kože koje uzrokuju vidljive znake starenja.
Aloja je moćan detoksikator, antiseptik i tonik za nervni sistem. Takođe, ima svojstva koja jačaju imunitet i djeluju antivirusno. Istraživanja su dokazala da dodavanje aloje u ishranu značajno poboljšava varenje. Kao opšti tonik za zdravlje, ona je koristan izvor vitamina.
Gel aloje sadrži širok spektar vitamina - čak i vitamin B12, vitamin A, kao i vitamine B grupe, vitamin C, vitamin E i folnu kiselinu. Gel aloe vere sadrži važne sastojke, uključujući 19 od 20 aminokiselina potrebnih ljudskom tijelu i sedam od osam esencijalnih aminkoselina koje jednostavno ne mogu biti proizvedene od strane našeg organizma.
Aloja se spolja koristi za liječenje raznih kožnih stanja kao što su posjekotine, opekotine i ekcem. Tvrdi se da sok aloje ublažava bol i smanjuje upalu. Ima antiseptička i antibiotska svojstva što je čini veoma vrijednom u liječenju posjekotina i ogrebotina.
Takođe se često koristi za liječenje opekotina prvog i drugog stepena, kao i opekotina od sunca i infekcija prouzrokovanih toksičnim biljakama. Može se koristiti i kao gel za oblikovanje kose i posebno dobro djeluje na kovrdžavu ili neravnu kosu.
Takođe se koristi za pravljenje šminke, hidratantnih krema, sapuna, krema za sunčanje, šampona i losiona. Gel aloje je koristan za suvu kožu, posebno ekcem oko očiju i osjetljivu kožu lica. Njen sok može pomoći ljudima sa ulceroznim kolitisom, inflamatornom bolešću crijeva.
Aloja se priprema i kao lijek protiv kašlja, za rane, čireve, gastritis, dijabetes, glavobolje, artritis, nedostatke imunog sistema i mnoga druga stanja. Donji list biljke se koristi u medicinske svrhe. Ako se donji list presiječe, dobijeni gel se može nanijeti na zahvaćeno područje kože.
Aloja je važna i tradicionalna ljekovita biljka koja pripada porodici Liliaceae. Poreklom je iz Afrike, odakle se širila po drugim mediteranskim zemljama. Ovo je izdržljiva višegodišnja tropska biljka koja se može gajiti u područjima sklonim sušama i jedna je od kultura čiji potencijal tek treba da se iskoristi, uprkos tome što je identifikovana kao „novi biljni resurs sa najperspektivnijim izgledima u svijetu“.
Uspješno se gaji na marginalnim do submarginalnim zemljištima sa niskom plodnošću. Biljke imaju tendenciju da tolerišu visok pH sa visokim sadržajem soli natrijuma i kalijuma. Međutim, primijećeno je da je njen rast brži pod srednje plodnim, težim zemljištem. Ipak, dobro drenirana ilovasta do krupnopjeskovita ilovasta zemljišta sa umjerenom plodnošću i pH do 8,5 su poželjnija za njen komercijalni uzgoj.
Zemljište ne treba previše uznemiravati jer korijenov sistem aloje ne prodire ispod 20 cm do 30 cm. U zavisnosti od vrste zemljišta i agroklimatskih uslova, mogu se izvršiti najviše do dva oranja, a zatim ravnanje.
Razmnožava se korijenovim izdancima ili reznicama rizoma. U tu svrhu, korijenovi izdanci srednje veličine se identifikuju i pažljivo iskopavaju bez oštećenja matične biljke u osnovi i direktno se sade u glavno polje. Izdanci se sade u jame duboke oko 15 cm, napravljene neposredno prije sadnje, na razmaku od 60 cm X 60 cm. Nakon sadnje izdanaka, zemljište oko korijena mora biti čvrsto pritisnuto, a drenaža mora biti dobro odrađena, kako bi se izbegla stagnacija vode. Za jedan hektar sadnje potrebno je oko 28.000 – 34.000 izdanaka aloje.
Ostavljajući svježe i mlade listove sa vrha, stariji spoljni listovi se beru. Biljke se mogu ukloniti ručno ili uz pomoć tanjirače ili kultivatora koji vuče traktor. Novi listovi rastu od sredine naviše. Izdanci rastu spontano pored matične biljke. Usjev je spreman za žetvu nakon 18 meseci sjetve. Ekonomski prinosi se dobijaju za 5 godina, nakon čega je potrebna ponovna sadnja. Prosječan prinos organski uzgajane aloje je oko 12 tona/ha (na osnovu svježe težine).
Aloju treba preraditi u roku od nekoliko sati od berbe kako bi se spriječila oksidacija. List aloje se sastoji od tri sloja, i to: spoljašnjeg debelog zelenog sloja; viskoznog, želatinoznog sluznog sloja u kojem se nalaze vaskularni snopovi, pričvršćeni za unutrašnju površinu kore, kao i filetikoji se sastoje od heksagonalnih struktura, a koje sadrže tečnost. Periciklične ćelije koje se nalaze na vrhu vaskularnih snopova sadrže „žuti sok“ ili „lateks“.
Ovaj sok je bogat aloinom i sličnim antrahinonima koji imaju laksativna svojstva. Listovi aloje se obrađuju ili tradicionalnom metodom ručnog filetiranja ili metodom prerade cijelog lista. Tradicionalna metoda ručnog filetiranja obrade listova aloje je razvijena kako bi se izbjegla moguća kontaminacija fileta žutim sokom. Kod ove metode, donji dio osnove lista (bijeli deo pričvršćen za veliku rozetu stabljike biljke), suženi vrh lista (5-10 cm) i bodlje koje se nalaze duž ivica lista se uklanjaju oštrim nožem.
Nož se zatim uvodi u sloj sluzi ispod zelene kore izbjegavajući vaskularne snopove i gornja kora se uklanja. Donja kora se slično uklanja, a djelovi kore, na koje je ostala značajna količina sluzi, se odbacuju.
Materijali sloja sluzi, nakon njihove sinteze, se distribuiraju u ćelije za skladištenje (šestougaone ojačane celulozom) fileta koji se izvlači u ovom procesu. Metod ručnog filetiranja je veoma radno intenzivan i stoga su projektovane i korišćene mašine koje pokušavaju da simuliraju tehniku ručnog filetiranja.
Kod metode cijelog lista, osnova i vrh se uklanjaju, a zatim se list siječe na djelove i melje u kašu. Materijal se zatim tretira hemikalijama koje razbijaju heksagonalnu strukturu fileta oslobađajući sastojke.
Ovi sastojci se filtriraju pomoću niza grubih i sitastih filtera ili propuštanjem kroz presu za sok kako bi se uklonile čestice kore. Iscijeđeni sok se propušta kroz razne kolone za filtriranje koje uklanjaju neželjene laksativne agense. Ovaj proces, ako se pravilno izvede, može proizvesti sok bogat sastojcima, praktično bez laksativa antrahinona.
Dakle, aloja ima širok spektar svojstava i upotreba, iako neka od njih mogu biti mitovi, a neka prava magija. U budućnosti su potrebne kontrolisane naučne studije kako bi se dokazala efikasnost aloje pod različitim uslovima, pa zašto da ne i u Crnoj Gori?
