Batat (Ipomoea batatas) višegodišnja je povrtarska kultura tropskog i suptropskog klimatskog područja, koja se uspješno uzgaja i u izmijenjenoj kontinentalnoj klimi i pripada botaničkoj porodici slakova.
Na engleskom govornom području popularno ga zovu slatki krompir, iako nema nikakve poljoprivredne poveznice sa krompirom. Porijeklom je iz Srednje i Južne Amerike. Korijen batata može imati bijelu, žutu, narandžastu i crvenu boju, te predstavlja „estetski vatromet“ na tanjiru. U kulinarstvu se koriste mladi listovi, vršni djelovi biljke i sekundarna zadebljanja korijena, koja se često i u potpunosti pogrešno nazivaju gomoljima.
Batat može ispuniti veliki dio svakodnevnih potreba u prehrani čovjeka jer sadrži mnoštvo ugljenih hidrata, vitamina (A, C, E, B6) i minerala (Cu, Mn, K, Fe). Kao namirnica, batat je od velike važnosti za sportiste, ljude koji vode zdrav način života, ali i za dijabetičare. Sadrži velike količine skroba, a veoma malo masti, te spada u visokokvalitetnu energetsku namirnicu.
Masovno se uzgaja i konzumira u Americi, Africi i Aziji, ali postaje sve popularniji i u Evropi.
Upotreba u kulinarstvu
Batat se jede uglavnom pečen ili skuvan. Bolje ga je kuvati na pari nego u vodi, a zbog čuvanja ukusa i arome, kuvati ga treba između 30 i 40 minuta. Ne treba ga soliti jer je zbog obilja minerala slasna i ukusna namirnica. Može se peći kao krompir, te pripremati kao samostalno jelo ili prilog.
Pogodan je i za pravljenje brojnih zdravih delicija (pudinzi, štrudle, pite i dr.). Sve popularniji je i hljeb od batata. Mladi listovi i vršni djelovi batata koriste se slično spanaću, a korijen se može jesti i svjež, čak i neoguljen, jer kora batata sadrži dijetalna vlakna. Zbog naglašenih ljekovitih svojstava veoma je zanimljiv i koristan i u farmaceutskoj industriji za izradu dijetetskih proizvoda.
Za ishranu domaćih životinja od davnina se koristi korijen, kao i listovi, i to naročito za ishranu svinja. Uz hranljiva i ljekovita svojstva, batat kao povrtarska kultura ima veliku važnost i u poljoprivrednoj proizvodnje, jer je uzgoj batata komercijalno isplativ. Batat se u našim uslovima uzgaja isključivo putem presađivanja na otvorenom, u vrijeme kada prestane opasnost od kasnih proljećnih mrazeva.
Zahtjevi prema klimatskim uslovima i zemljištu
Najbolje prinose batat daje na ocjednim, pjeskovito-ilovastim zemljištima i slabo skeletnim terenima. Kiselost tla, odnosno pH vrijednost, treba biti oko 6. Za uzgoj batata potrebno je od tri do četiri mjeseca bez mraza. Osnovna obrada tla treba biti do 40 cm dubine u jesenskoj pripremi.
U proljeće treba zatvoriti brazdu, obaviti pripremu za formiranje gredica i postavljanje polietilenske folije, i to crne u kontinentalnom dijelu, a bijele u mediteranskom dijelu zemlje, i to zbog odbijanja, odnosno zbog privlačenja svjetlosti.
Istovremeno s polaganjem polietilenske folije, postavlja se i sistem za navodnjavanje „kap po kap“. Na blago nagnutim terenima preporučuje se upotreba folije širine 120 cm i izrada niskih gredica (kao za krastavce), a na ravnim terenima upotreba folije širine 140 - 150 cm i izrada visokih gredica (kao za jagode).
Najsigurnija, najtačnija i najracionalnija upotreba đubriva odrediće se iz analize tla. U proljećnoj pripremi, zemljište se gnoji mineralnim đubrivom, i to sa 50 kg azota, 100 kg pristupačnog fosfora i 150 kg lako pristupačnog kalijuma po jednom hektaru. Batat je veoma racionalan u potrebi za đubrenjem.
Đubrenje se mora oslanjati na plodored, odnosno na prethodno gajenu kulturu, kao i na rezultate hemijske analize zemljišta. Na zemljištima sa lošim strukturnim sastavom, moguća je i upotreba stajnjaka ili komposta.
Sadnja batata
Batat se uzgaja na otvorenom polju pomoću rasada. Sadi se u polje oko 15. maja u kontinentalnom dijelu, te oko 15. aprila u mediteranskom dijelu Crne Gore, uz uslov da je temperatura zemljišta viša od 10°C. Sadi se ručno ili uz pomoć sadilica.
Rasad se najčešće sadi na 120 cm x 30 - 40 cm razmaka. Time se postiže sklop od 20.000 do 27.000 biljaka po hektaru Pri ručnoj sadnji, nakon postavljanja polietilenske folije, potrebno je izbušiti sadna mjesta i pri tome paziti da se ne oštete postavljene cijevi za navodnjavanje.
U plodoredu, batat se sadi na istoj parceli nakon četiri godine.
Njega pri uzgoju batata
Biljke je potrebno navodnjavati odmah nakon presađivanja i idućih 7 do 10 dana. Kasnije, tokom uzgoja navodnjavati treba vrlo oprezno, samo ako prijete jake suše, jer prevelika količina vode u zoni korijena znatno smanjuje prinos.
Korijen batata osjetljiv je na primjenu zemljišnih herbicida, te se njihova primjena ne preporučuje. Ako je potrebno, korovi se mogu ukloniti ručno, i to prije potpunog zatvaranja redova, a ne preporučuje se uklanjanje korova u poodmakloj fazi vegetacije.
Bolesti i štetočine u uzgoju batata
Neke štetočine u zemljištu, poput glista, mogu izazvati djelimičnu štetu u uzgoju, što utiče na kvalitet korena. Stoga, pri izboru parcele, treba obratiti pažnju na broj štetnih insekata u zemljištu i izbjegavati parcele sa prekomjernim brojem larvi štetočina u zemljištu.
Štetu na listovima batata mogu izazvati gusjenice noćnih leptira (veliki slakov svisac ili povijeni svisac). Ženka ovog insekta polaže do 200 jaja, pojedinačno na donjoj strani lista. Jaja su ovalna, sjajna, u početku plavozelene, a kasnije žutozelene. Gusjenice su dugačke 10 cm, jarko obojene, sa karakterističnim rogom na leđima. Hrane se listovima i korijenom batata.
Gljivične bolesti ne predstavljaju prijetnju za uzgoj batata i preventivna zaštita nije apsolutno neophodna. Neku štetu mogu izazvati puževi, poljski miševi i voluharice, posebno ako se početak berbe odloži.
Vađenje i skladištenje batata
Batat se, zavisno od sorte, vremena sadnje i klimatskih uslova, vadi od avgusta do oktobra, svakako prije mraza. Redovno se vadi kad većina korijenova dostigne tržišnu veličinu (više od 150 g), što bude, zavisno od sorte, 100 do 130 dana nakon sadnje.
Batat dolazi u fazu tehnološke zrelosti 80 dana nakon sadnje, a provjerava se rezanjem vršnog dijela biljke, pri čemu se pojavljuje gusti bijeli sok. To je znak tehnološke zrelosti korijena. U vlažnim uslovima preporučuje se ranije vađenje da se ne bi pojavile bolesti. Jedna biljka daje i do tri kilograma korijena.
U komercijalnoj proizvodnji prinos može biti između 20-50 t/ha. Korijen batata može se vaditi ručno ili uz pomoć stroja i treba paziti da se ne ošteti. Nakon vađenja, korijeni se skupljaju u sanduke, a potom odvoze u skladište. Pri vađenju mogu nastati određena oštećenja te korijene prije skladištenja treba klasirati.
Oštećeni se korijeni odvajaju te direktno koriste za jelo ili preradu. Zdravi korjenovi skladište se na suvom, toplom i tamnom mjestu, uz relativnu vlažnost vazduha oko 75 %, a potom pripremaju za tržište.
