Ne jenjavaju vreline. Govori se da su najžešće otkad se mjeri temperatura zraka. Ma nije, vjerujte mi. 60-ihgodina XX vijeka u Titogradu svakog je ljeta bilo bar desetak dana preko 45 stupnjeva.
Rashlađivali bismo se u Morači, ledenoj, jedva da je imala 17 stupnjeva. Bili smo školarci, sve nam je bilo dopušteno unaše vrijeme…
Pasje vrućine kroz vijekove
U Starom Rimu pasje vrućine zvali suupravo: kanikule. U svom kalendaru u kojem je godina bila od deset mjeseci, ljetni mjeseci posvećeni vladarima imperatorima, julij i august, poznati po nesnosnim vrućinama, kao pasjima, bili su neka vrsta simboličkog uvoda u rasap Carstva. Doduše, od julijanskog kalendara na koji je obavezivao Julije Cezar, do pada Zapadnog rimskog carstva skoro da je prošlo pola milenija. No, što je to za cezarske glave koje su se kladile na vječnost?
Svojevoljnim umetanjem ili izostavljanjem mjeseci često su se provodili različiti politički manevri - npr. skraćivanje ili produživanje rada državnih službi - pa je potkraj Republike u računanju vremena nastala potpuna zbrka.
Znatno kasnije, u vremenima građanskih revolucijafrancuski je Republikanski kalendar donio promjene jer je sedmica trajala deset dana. Nova era, i njen početak poklapao se s godinama ojačale Revolucije, a početakere i godine preklapao se s datumom jesenskog ekvinocija, 21. IX 1792.
Zašto ovo donosim? Mislim se, koliko bismo mi koji pratimo društvena sedmična zbivanja imali komentara da je kojim slučajem zavladao rimski ili revolucionarni kalendar sa sedmicama od deset dana? Sigurno bismo glavoboljali, kako kažu Crnogorci, nad tolikom larmom i kutarom kojom nas političari uredno obasiplju.
Politika smeća i praznih obećanja
Nisam od onih autora koji se fasciniraju vrhuškom, osim kad ona prevrši svaku mjeru pristojnosti, civiliziranog ponašanja ili gluposti.
No, jeste li se ikad pitali, zašto se mi ne bavimo tzv. manjim vijestima: onima o tome da je Podgorica zatrpana smećem, ili onom da u Zagrebu vladaju koalirani zeleni i možemovci, a grad je i dalje „usrećen“ tonama smeća, u svim sezonama?
7Jeste li se ikad upitali, zašto je filozofija smeća postala jedna od glavnih okosnica mnogih političkih pokreta a da nijedan od njih nije odgovorio suvislom i dugoročnom politikom o zbrinjavanju raznorodnog, od domaćinskog do nuklearnog otpada. Nije li to posljedica nekulturnog razvoja kulture, odnosno industrijske nedoraslosti izazovima življenja? A ekoloških pokreta nikad više! U čemu se manifestira njihovo postojanje? U suhoparnim saopćenjima, za pokrivanje sredstava koja alimentiraju!?
Nevidljive teme i zabranjeni razgovori
Ili, zašto tako olako prelazimo preko vijesti o incidentima oko burki i hidžaba u Crnoj Gori?
Jeste li se ikad zapitali zašto su na Zapadu zabranjene burke u javnoj komunikaciji i na dokumentima. Je li itko iz arapskog svijeta ikad zabranio zapadnjakinjama nošenje francuske kape? Ili halbcilindar muškarcima? Ili mini suknje? Ili tetoviranje? Ili proburažene nosnice, usne, lica, pupak ili dojke?
Jeste li se ikad pitali, nakon obećanja političara da će podići prosječne plaće i mirovine, odakle će oni taj novac namaći, iz kojih sredstava? Iz državnog budžeta koji obilato pune porezni obveznici, građani te iste države? Za njihove plaće ima a za mirovine zajmovi po neekonomskim kamatnim stopama!
Jeste li se ikad zapitali zašto izostaje bilo kakav kritički pogled na fenomen homoseksualizma? Probajte plasirati jedno drugačijemišljenje,kako sam ja u jednom tekstu pokušala, vidjetćete hoće li ga itko objaviti?
Putovanja bez računa
Jeste li se ikad upitali, tko je naše političare ovlastio da putuju regijom, Evropom i kuglom zemaljskom, sastaju se u službenim i neslužbenim posjetima sa stranim kolegama, a da nam nikad nitko ne podnese račun koliko su kerozina, dnevnica ili objeda potrošili? I to sve odvajajući od usta čitavoga naroda.
Jeste li se ikad upitali zašto nam nikad nitko od političara ne predoči svoj izvještaj o obavljenim poslovima i dogovorenim suradnjama u inostranstvu? Zar to ne rade radi nas i zar se ne tiču ti poslovi svih nas?
Jeste li se ikad zapitali zašto nikad nijedan javni poslenik nije na početku svog mandata predočiosva svoja sredstva i isto to učinio na kraju mandata, pa da vidimo koliko je to zaradio prodajući svoja velelepna znanja u vidu magle?
Šovinizam i “ugrožene” manjine
Jednasedmična vijest kaže kako je pojačan šovinizam prema manjinama u Crnoj Gori. Ma nemoj mi reć'. A koliko je građana Crne Gore upisano kao srpska „manjina“? Jedna trećina populacije, zar ne? Koliko ih je u vlasti, koliko u sudstvu, koliko u medicini? Jesu li stambeno i socijalno zbrinuti? S koliko nekretnina u Crnoj Gori raspolažu?
Brani li im itko da govore ekavski na radnom mjestu ili u javnom prostoru, na televiziji ili portalima? Imaju li svoje stanove? Imaju li njihova djeca pravo da materinji jezik nazivaju srpskim? Tko ih to i čime ugrožava? Imaju li svoju crkvu koja je posve poklopila i neutralizirala utjecaj Crnogorske pravoslavne crkve? Imaju li svoju štampu, svoja izdanja, svoje radijske i tv kanale?
Globalni susreti, lokalne iluzije
Sa znatiželjom smo iščekivali sastanak Trampa i Putina na Aljasci. Teško da išta dugoročno mogu riješiti. No, oni time pokazuju svijetu tko je glavni. Nisu to ni Kina ni Indija s mnogoljudnim stanovništvom i ekonomskom i vojnom moći. Niti njihovi lideri. To su dvojica različitih a opet sličnih vođa koji su deklarativno mirotvorci a realno militantni imperijalisti. I zaista, može li se o Ukrajini išta odlučiti bez Ukrajinaca?Je li to naznaka odstupanja Zelenskoga?
Netko izvan Ukrajine i Rusije želi nastaviti ovaj rat. Možda čak i u tim zemljama postoje krugovi koji podržavaju status quo. Zašto? Pa zar nije u svakom ratu pitanje financija, ne samo domoljublja, dominantno?
Građani izvan fokusa
I na kraju, ali na početku svihnaših dvojbi, kao pitanje svih pitanja, kad će veći dio naših građana, koji samozatajno živi pasji život, postati aktualna vijest, a da to ne bude u crnoj kronici?
Jeste li se zapitali ikad zašto vi niste nikad prva ili glavna tema u Vladi, Skupštini ili ministarstvima, ili makar u tv-dnevnicima, a jedva spajate kraj s krajem?
Jeste li se zapitali ikad zašto i evropski promatrači zaobilaze temu nezaposlenosti, siromaštva i iseljavanja? Hoćemo li biti cinični pa reći da to njima odgovara?
Čudotvorni kljunaši na vlasti
I tako dalje, i tako dalje. Čudotvorni kljunaši vladajuCrnom Gorom. Tipovi kojima nije na srcu ova zemlja. Samo i isključivo vlastiti interes. Uskoro će se ispuniti njihova prva petoljetka na vlasti. Što su postigli, dokle stigli iz njihovih obećanja? Mnogo su više unazadili nego unaprijedili.
Promijenila se percepcija ove zemlje i kod njenih građana. Više nitko ne može očekivati nikakvo dobro u zemlji u kojoj ortodoksni političari prizivaju, reinstaliraju i slave četničke vojvode, u kojoj neodgovorni premijer uspoređuje Crnu Goru sa Singapurom, u kojoj popovske mantije vladaju svim aspektima društva?
I ovoga ljeta slika opožarene zemlje, blizu mora i gradova, pored ili na rubu većih gradova, Podgorice i Nikšića, zamagljuje perspektivu ljeta. Hoćemo li čekati i sljedećih pet godina da se kupi bar jedan kanader?
Predlažem da se otvorijedan dobrotvorni fond koji bi se zvao Glupomlat. Konkurs bi bio javni, a građani bi ocjenjivali i vrednovali izjave, ponašanja i djelovanja političara. S estrade bi se pozvali umjetnici da na završnoj svečanosti pjevaju u dobrotvorne svrhe, a sav prihod od ulaznica na koncerte bi se iskoristio za kupovinu kanadera.
Bojim se da bi rezultati biti vidljivi vrlo brzo. Angažirali bi se svi koji se zaklinju Podgorica, Nikšić, Cetinje...moj grad, da pokupe smeće s ulica. Da se naprave novi trotoari i pokriju rupčage i na njima i na saobraćajnicama.Ili da pozovemo Slovence da nam održe seminar o higijeni javnoga prostora. Mi bismo odgovorili mjerom Higijena javnog govora.
Tako bi crnogorski gradovi zasjali u punom sjaju svoje arhitekture. I Nikšić bi, koji je kao francuski zvjezdoliki grad (sve se ulice račvaju iz jednog kružnog toka koji je projektirao znameniti Josip Slade) bio ono što treba biti: arhitektonski susret 19. i 20. stoljeća.
A ne samo da imamo stranku Evropa sad. Bojim se da se i sve druge moguskloniti pod slogan: Europa zdaj, mi nazaj!
