
Nema manje države a da se više mrzi, od ove naše. Za mene nema dileme: to što jedna od najljepših zemalja na svijetu ovih dana nestaje u plamenu, čisti je i nedvosmisleni akt terorizma!
A svaka država (ako je ima) na teror prema građanima u kome nestaje imovina, baština i priroda, ima odgovor! Zašto ga zvanična Crna Gora nema?
Zašto se ovaj horor ne nazove pravim imenom? Zašto država nije u stanju najviše policijske i vojne pripravnosti? Zašto se ne uvede vanredno stanje? Ako jedna ekološka država doživljava katastrofu ovih razmjera, zar to nije više nego dovoljan razlog za takvu mjeru?
Kad se treba obračunati sa neistomišljenicima, službe se aktiviraju, prisluškuju se telefoni, a slobodni građani se truju hemijskim oružjem. A kad treba pokazati liderstvo u kriznim situacijama, stručnjaci se skriju u mišju rupu, i prave se mrtvi dok ne prođe!
Ništa neće proći, dok sami ne riješimo problem! Neće stati ni organizovani i sinhronizovani požari, ni masakri, ni namještene nagrade!
Mi, građani, moramo opet da se ujedinimo! Da opet stanemo na liniju suštinskih, a ne iskonstruisanih linija podjela. Baš kao što je to bilo na Gorici.
Pa da se podijelimo po vertikali - ko likuje nad ovim kataklizmičnim prizorima - a ko će imati odgovor? Pa kome đe basta!
Situacija poput ove uvijek do krajnjih granica testira stepen zrelosti i sposobnosti jednog državnog aparata. Isto je bilo i u masakrima na Cetinju. U svakoj ekstremnoj situaciji, na svakom mjestu, ova klika je pala na ispitu!
A što je naš odgovor? Ako ga pozovemo (opet) na odgovornost, hoće li šerif sa cvikerama opet poslati svoje pretorijance na nas?! Pa neka probaju da nas ućutkaju.
Zamislite da su ovi vladali u toku Vučjeg dola i Grahovca? Nestali bi u obliku dima, kao što nam prelijepa zemlja danas nestaje.