Od dječaka iz Srebrenika do jednog od najprepoznatljivijih vokala novije regionalne muzičke scene, tako bismo ukratko mogli opisati bosanskohercegovačkog pjevača, Mirzu Selimovića.
Rođen u Tuzli, odrastao u Srebreniku, Mirza Selimović još kao dječak znao je da je muzika njegov poziv. Prve muzičke korake napravio je upravo u rodnom kraju, a iako je završio građevsinki fakultet, na kraju je pobijedila muzika.
Veliki preokret u njegovoj karijeri donijela je pobjeda u Zvezdama Granda 2014. godine, nakon koje je uslijedio put ispunjen hitovima, koncertima, nagradama...
Danas iza sebe ima više od 30 snimljenih pjesama, četiri studijska albuma i brojne hitove koji su pronašli put do publike širom Balkana. Njegov umjetnički put obilježile su i festivalske nagrade, među njima priznanje za najbolju izvedenu pjesmu na festivalu „Slavianski bazaar“ 2021. godine u Bjelorusiji, kao i treće mjesto na Beogradskom proljeću 2022.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Majka mi najviše nedostaje generalno. Bezbrižnost i igranje bez previše razmišljanja o obavezama. Možda i onaj osjećaj kada je najveći problem bio kako ostati što duže napolju sa društvom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost da se profesionalno bavim muzikom, da putujem i da sam okružen dobrim ljudima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda talenat za sport, s obzirom na to da sam dugo trenirao rukomet i tome bio prilično posvećen. Takođe, kao mlađi sam imao veliku želju da budem veterinar, a onda me je život odveo u potpuno drugom pravcu pa sam na kraju završio građevinu.
Ipak, kad se sve sabere i oduzme, neka su ti talenti ostali po strani, drago mi je što je na kraju onaj najvažniji, muzički talenat, ipak isplivao na površinu i postao moj životni poziv.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad previše razmišljam. Znam sebi napraviti problem i tamo gdje ga možda nema. A kada mi je do nečega ili nekoga stalo, onda umijem biti i previše emotivan.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, lojalnost i jednostavnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se „Sve na svoje dođe“. A volio bih da me glumi neko ko bi znao prenijeti i ono što se vidi i ono što se ne vidi.
Foto: Luka Spremo
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Emotivan, uporan, tvrdoglav, muzikalan i svoj.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Jednostavno, domaće i fino. Nisam čovjek koji voli previše komplikovati stvari.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam neku vrstu moći kojom bih mogao da utičem na ljudsku svijest – da ih prosto dozovem pameti. Da mogu jednim potezom da probudim empatiju u ljudima, spriječim sve ratove, iskorijenim glad u svijetu i učinim da konačno počnemo da brinemo jedni o drugima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim ko živi potpuno drugačiji život od mene na nekom tropskom ostrvu recimo.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako mogu da biram, nedjelja mi je za porodicu, dobar ručak, kafu i malo mira. Bez žurbe i bez obaveze da negdje moram da idem.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uvijek se vraćam pjesmama uz koje sam odrastao i koje nose posebnu emociju za mene. “Drvena pesma” Balašević i “Sve će to mila moja” Bijelo Dugme. Remek-djela bez premca.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava Enisa Bešlagića „Da sam ja neko“ ostavila je na mene snažan utisak. Na jednostavan, duhovit i iskren način govori o ljudima, njihovim slabostima, odrastanju i svakodnevnom životu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih otputovati u Japan. Privlači me spoj tradicije, discipline, tehnologije i drugačijeg pogleda na život. Vraćao bih se i mjestima uz more, gdje nema mnogo buke.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion najmanje volim zbog turbulencija. Autom najviše volim putovati jer mogu stati gdje god poželim, predahnuti i uživati u krajolicima. Takva putovanja mi daju osjećaj slobode i omogućavaju da upoznam i ona mjesta koja često promaknu kada samo prolazimo kroz njih.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Kući mogu sve ispričati bez straha da će me osuditi, jer me poznaju, razumiju i prihvataju takvog kakav jesam, ali nekad je možda dobro neke stvari i ostaviti za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodici, iskrenim susretima i lijepim vijestima. Obraduje me i kada neko kaže da mu je moja pjesma nešto značila. To je baš veliko.
Da li za nečim žalite?
- Postoje stvari koje bih danas uradio drugačije, ali ne živim u žaljenju. I dobro i loše nas nečemu nauče. Važno je izaći iz svega bolji.
Bez čega ne možete?
- Bez ljudi koje volim, muzike i cilja prema kojem idem. Sreća nije potpuna ako je nemaš s kim podijeliti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne mogu se sjetiti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za moju porodicu i sve dobre ljude, nepresušnu inspiraciju za muziku i mir u svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nastavio dalje kada nije išlo onako kako sam želio. Ljudi vide uspjeh, ali ne vide koliko puta prije njega moraš ustati, sabrati se i ponovo krenuti.
Foto: Luka Spremo
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih ga doživljavao drugačije, manje bih žurio a bio svjesniji svijeta oko sebe. Više bih vremena provodio s ljudima koje volim i manje se opterećivao nevažnim stvarima.
Ipak, možda je dobro što ne znamo koliko nam je vremena ostalo. Upravo nas ta neizvjesnost podsjeća da svaki dan živimo kao da je važan, jer zaista i jeste.
Kako biste voljeli da umrete?-
- Mirno, okružen ljudima koje volim i s osjećajem da sam živio svoj život. Ne biramo kada ćemo otići, ali možemo birati kako ćemo živjeti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Sloven, bijelac, slobodni strijelac… za svaki slučaj, još uvijek samo svoj!
