Petar Špadijer je profesor biologije u Gimnaziji na Cetinju, i već četvrt vijeka je na prvoj liniji obrazovnog fronta. Učenike uči tajnama biologije, ali i tome kako da postanu kvalitetni ljudi, svjesni sebe, svojih prava, ali i obaveza prema drugima.
Borac je za dostojanstvo i bolji status prosvjetnih radnika, beskompromisan u uvjerenju da je samo obrazovan pojedinac garant zdravog i naprednog društva.
Sarađuje sa Zavodom za školstvo, Zavodom za udžbenike, Ispitnim centrom, CANU, Centrom za prava djeteta i UNICEF-om, a član je i Asocijacije najboljih nastavnika regiona.
Predstavljao je obrazovni sistem Crne Gore tokom studijske posjete Kini 2024. godine.
Pokretač je obrazovnog segmenta “Edukativni četvrtak”, koji se već tri godine održava u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Njegoš”. Cilj ovog programa je da podstakne radoznalost, razmjenu znanja i ideja i otvori prostor za razgovor o različitim naučnim, kulturnim i društvenim temama izvan školskih učionica. Kroz ovaj segment promoviše se učenje kao cjeloživotni proces i biblioteka kao mjesto susreta, dijaloga i sticanja novih saznanja.
U nastojanju da biologiju približi učenicima na kreativan i interaktivan način, učestvovao je i u izradi edukativne video-igrice “Zanimljiva biologija 2”, koja kroz 360 pitanja i dodatna objašnjenja odgovora omogućava učenje i obnavljanje gradiva na zabavan način.
Inicijator je akcija dobrovoljnog davanja krvi, u kojima već 12 godina učestvuju maturanti i nastavnici cetinjske Gimnazije, podstičući solidarnost i humanost među mladima.
Posebno se zalaže za unapređenje nastave, razvoj kritičkog mišljenja i zaštitu dječjih prava. Među prvim je nastavnicima u Crnoj Gori koji su stekli zvanje nastavnika mentora.
Špadijer kaže da je neiskorišćeni fudbalski talenat, očajan gitarista i prilično loš bubnjar, a najponosniji je, ističe, na to što je otac dvije ćerke.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Prvi dan proljeća u parku u dvorištu Autrougarskog poslanstva, skroz prekrivenog kaćunima, kao ljubičastim tepihom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogu da prođem nekim djelovima grada bez straha da će me tamošnji klinci – huligani proganjati.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ne brine mene talenat, već antitalenat. Naime, moja želja za sviranjem gitare obrnuto je proporcionalna mom talentu za navedenu aktivnost.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Imam nezaustavljivu potrebu da članovima porodice ponavljam skroz podrazumijevajuće i izlišne stvari.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Tačnost, zdrave rezone, toleranciju, širinu pogleda, posvećenost poslu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Neurotičar sa dnevnikom”, a glumio bi me 40 godina mlađi Vudi Alen.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Odan, posvećen, koncizan, duhovit, smotan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Volio bih da je to neko živahno kinesko jelo sa tri vrste mesa, bogatim sosom od različitog povrća i pikantnih začina, ali se plašim da su istini bliže najobičnije prženice. Sa džemom, u najboljem slučaju.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da, kao Super Bili, iz torbe izvučem sve što mi treba.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Prije 30-35 godina poželio bih da je to Čarls Bukovski, u onom trenutku pred početak pisanja “kada na radiju nađe stanicu sa klasičnom muzikom, u čašu ulije viski i sjedne za pisaću mašinu”. Kao sredovječan, sve češće poželim da kao Žak Kusto zaronim u apsolutnu tišinu okeana. Šteta, samo, što me plaši dubina.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Tonem u melanholiju zbog početka radne nedjelje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Comfortably numb”, Pink Floyd.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Puter”, japanske autorke Asako Juzuki. Iako utisak nije bio baš “da se padne na tjeme”, svakako jeste osvježenje, i temom i načinom pisanja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Imao sam čast i sreću da posjetim Kinu. Nekako mi logično dođe da se preskoči i tih par stotina kilometara do Japana. Mada, od ranog djetinjstva mi je želja da vidim Kanadu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Lift!
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ženi. Čak stvari koje nije mudro da muž priča ženi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Gulašu.
Da li za nečim žalite?
- Sa godinama, za sve više stvari.
Bez čega ne možete?
- Šeldon Kuper bi rekao “bez kiseonika”, a ja bih dodao ni bez nekih bitnih riječi iz meni značajnih knjiga i divnih nota iz nekih dragih pjesama.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam baš nikakav problem da se izvinim. Kad god smatram da treba da se izvinim to i uradim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje i sreća za moju porodicu, razum i toleranciju za okolinu, a za mene plata dovoljno velika da ne moram da stalno šetam kroz kuću sa digitronom u ruci i paničim “bankrotiraćemo”.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Fizički – bio glavni potrčko i “spoljni momak” dok smo adaptirali kuću. Emotivno – kad sam učenicima u problemu bio ne samo nastavnik, već i roditelj i drug i “rame za plakanje”, uvijek uz rečenicu “ovo nijesam rekao/la ni roditeljima”. Bude to i čast i opterećenje.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pišući uputstva članovima porodice gdje da poprave kola, kojeg vodoinstalatera ili električara da pozovu po potrebi i praveći detaljnu mapu prodavnica u kojima su najpovoljnije kućne potrepštine.
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo i bezbolno. U dubokoj starosti, naravno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Da ovo pitanje postavite mojim đacima, sigurno bi rekli “Knjige, sveske, tišina, počinjemo!”
