Te davne 2006, kao četrnaestogodišnja djevojčica, bez prava glasa, uzbuđeno sam iščekivala objavu rezultata istorijskog referenduma. I dočekala sam.
Igralo je srce, lupajući poput najjačeg bubnja. Moja zemlja konačno je slobodna, pomislih. Slavila sam čitave te majske noći i predstojeće najljepše majske zore, ponosna, ali svjesna da stečenu slobodu tek treba čuvati.
Znala sam i tada da je referendumskom pobjedom ostvaren samo prvi dio sna i da najvažniji zadaci tek predstoje. Prepune ulice. Nije bio važan uzrast niti starosna dob. Disali smo kao jedno. S pjesmom na usnama, ispruženih ruku i otvorenih srca, slavili smo svoju zemlju.
7Svakog 21. maja preplave me iste emocije, probudi se ista energija, a srce igra istim intenzitetom, iako san do kraja nije ostvaren.
Snažna, državotvorna unutrašnja politika bila je karta za bijeg od retrogradnih ideologija i njihovih promotera koji se ni nakon referenduma nijesu predali i odustali od mitomanske namjere da povrate, odnosno ponovo anektiraju teritoriju koja im suštinski nikada nije ni pripadala.
Nažalost, pali smo na tom ispitu. Zaokupljeni unutrašnjim previranjima, ignorisali smo asimilatorske i okupatorske nakane. Dok su oni u centralnoj kuhinji pažljivo kovali zlokobne planove, postreferendumska vlast ih je namjerno ili nenamjerno previđala, ne pridajući im gotovo nikakav značaj.
Cijena nekonzistentne, profiterski vođene unutrašnje politike, pokazalo se, bila je previsoka. Pod krinkom borbe protiv korupcije, nakon 14 godina upecali smo se na hegemonistički mamac. Primorani smo da ponovo branimo državni suverenitet i prije 18 godina stečenu nezavisnost.
Slavimo dostojanstveno i pobjednički, uvjereni da ćemo kad – tad dosanjati baš ovakvu Crnu Goru, zemlju civilizovanog zapadnog svijeta
U postreferendumskim godinama, kulturni i obrazovni aspekt, presudno važni u očuvanju nezavisnosti, ostavljeni su po strani. Propustili smo šansu da, najprije kroz obrazovni sistem stvorimo generacije otpora – čuvare crnogorskog kulturnog i istorijskog nasljeđa.
Na planu vanjske politike, stanje je bilo posve drugačije. Bili smo predvodnici euroatlantskih integracija, iskrena saveznica i primjer regionu. Početak pregovora sa EU, a zatim i NATO članstvo, danas garant državne bezbjednosti i brana ekspanzionističkim pretenzijama.
Ipak, ispostavilo se, sami sebi smo najveći neprijatelji. Duboka polarizacija i nebrojene afere, otvorile su vrata kleronacionalističkim hordama. Rusko-srpska agentura postepeno se infiltrirala u državne strukture.
A umjesto otpora, neprekidan lament nad nesrećnom crnogorskom sudbinom, dok gladne velikosrpske čeljusti proždiru sve čega se dotaknu – od institucionalne srži, do državnog suvereniteta i međunarodnog ugleda. Neotporan sistem – idealna meta za prodor agenturne mreže koja vješto guta vanjskopolitička dostignuća.
A odgovor zločinačkim slugama leži u nama samima. Možemo li oživjeti energiju one naše majske zore, spremni da kao i tada slobodni i samosvjesni raširenih ruku zagrlimo čitav svijet? Možemo, jer ta najčistija energija, nepravedno potisnuta, bitiše duboko u našim grudima.
Sjetimo se da je referendumska pobjeda bila i zalog za budućnost - dužnost da nepokolebljivo branimo izvojevanu slobodu.
Krhkim sistemom su zagospodarili, ali najljepšim brdima i planinama nikada neće. Institucijama haraju, ali nam ovaj krš i kamen ne mogu oduzeti.
Dok nesrećni sanjari saoizacije opština na čijem su čelu ne slave Dan nezavisnosti, a šovinistička vlast drugu državu naziva maticom, mi, vječiti sanjari suverene Crne Gore, slavimo je još većim žarom.
Slavimo, sanjajući je, kao i toga maja, građansku, antifašističku, sekularnu, ekološku, teritorijalno malu, ali vrijednosno najveću - kuću pripadnika svih vjera i nacija, beskompromisno posvećenu poštovanju i njegovanju različitosti i borbi protiv svih oblika diskriminacije.
Mi koji smo odrastali zadojeni ljubavlju prema takvoj Crnoj Gori, znamo da njen kurs i orijentaciju ipak ne određuje vlast, bila ona profiterska, klerikalna, ili istinski građanska.
Suština crnogorskog postojanja je u istorijskom, vrijednosnom temelju, koji sanjari velikosrpskog prisajedinjenja ne mogu srušiti.
Zato slavimo dostojanstveno i pobjednički, uvjereni da ćemo kad – tad dosanjati baš ovakvu Crnu Goru, zemlju civilizovanog zapadnog svijeta, a mrzitelji i okupatori u pokušaju biće svrstani đe i pripadaju - na samo dno istorijske margine.
A ti najdraža, bićeš vječna i slobodna. San će i ovoga puta postati java, a tvoja đeca koja bezrezervno vjeruju u tvoj građanski kapacitet i predanost slobodarskim idealima, čuvaćete dovijeka. Srećno punoljetstvo domovino. Svanuće ponovo najsvjetlija majska zora i zasijati iskra nesalomive crnogorske slobode.
