Od jedne do druge Vlade, Crna Gora je pred novim raskršćima. Taman kada pomislimo da smo uhvatili zalet ka ispravnom, vrijednosno bliskom kursu, stvarnost nas demantuje. Taman kad se ponadamo da smo konačno iskoračili iz brloga srpskog sveta, vjerna beogradska posluga vrati nas makar tri koraka unazad.
Nepogrješivo pogađaju trenutak u kom nas treba podsjetiti na sijaset želja velikosrpske mašinerije koje pažljivo odabrana apostolska klika tek treba da ispuni.
Na ovom raskršću, tanka je linija od civilizacijskog puta do anticivilizacijske stranputice
Jer crkvenu audiciju, prilikom formiranja tridesetoavgustovske ekspertske Vlade, bez sumnje, nije bilo lako proći. Ne može bilo koji mladi ekspert biti počastvovan titulom čovjeka od povjerenja crkve Srbije. A Pokret Evropa sad nastao je na temelju upravo takvog, kontrarevolucionarnog odabira, što često previđamo, a ne bismo smjeli.
U trenutnoj konstelaciji snaga, PES je u službi regionalne amortizacije međunarodnih neuspjeha Aleksandra Vučića. Zapravo, apostolski eksperti više se gotovo ni po čemu ne razlikuju od crnogorskih agenata koji su višedecenijski ruskosrpski megafoni.
Razlike su toliko minorne da se mogu svesti na retoričku ravan. Nasuprot ćutolozima iz Demokrata, neznaveni, samo partijskim nazivom evropejci, relativizatorski manipulišu u nedostatku hrabrosti da javno kažu šta misle, jer makar i loš balans fotelju čuva.
81Mjesec pred dobijanje čuvenog IBAR-a, gle čuda, na novom smo raskršću.
Kao da smo ovaj film već gledali, zar ne? Ne tako davno imali smo istorijsku šansu za iste takve istorijske reforme, a prokockali smo je, sjećate se, Prvoslavljevom kobajagi nenajavljenom posjetom i tajnim potpisivanjem ugovora kojim je otuđeno crnogorsko kulturno, istorijsko i sakralno blago. Tada je Dritan Abazović Vladu stavio u funkciju potkusurivača crkvenih interesa, a tim beščašćem ponosi se i danas.
Time su stvoreni uslovi da aktuelna Vlada postane žeton kojim se direktno potkusuruju interesi Aleksandra Vučića. Rezolucija o Jasenovcu u inat kolektivnom Zapadu, a na štetu države. Državni interesi ionako su odavno pase. Važno je samo da se zadovolji foteljaška sujeta koalicionih partnera i makar djelimično nahrani ego patrona iz centrale, čije su čeljusti sve raširenije.
Mjesec pred dobijanje čuvenog IBAR-a, gle čuda, na novom smo raskršću
Nakon onog prvog skretanja, postali smo rak rana Evrope. Ipak nam se nekako progledalo kroz prste, više zbog ranijih vanjskopolitičkih rezultata, negoli umijeća tridesetoavgustovske diplomatije.
Ovoga puta, posljedice bi mogle biti posve drugačije, a šteta nepopravljiva.
Rezolucija o Jasenovcu, zločinu koji niko nigdje ne osporava, svojevrsni je kontraudarac Zapadu, koji umjesto Vučića realizuje njegova crnogorska ispostava. Opšte je poznato da lider, alijas mir i stabilnost, nikada prvi ne pokreće osjetljiva pitanja. On samo podržava dobre ideje koje sam kreira i aminuje,nemilosrdno udarajući šamare za svaki pogrešan potez.
Sukob sa Hrvatskom ključna je karta za ostvarenje voždovog cilja – blokada crnogorskog EU članstva. Politička instrumentalizacija Jasenovca i manipulisanje žrtvama put su ka ostvarenju tog cilja.
Ako premijer nastavi misliti glavama Mandića i Kneževića, regionalna upozorenja neće se okončati kolekcionarskim prikupljanjem protestnih nota koje MVP gura u fioke, jer imamo „prečih tema“. Insistiranje na suludoj politički motivisanoj rezoluciji, moglo bi nas obradovati darom u vidu hrvatskog veta. A onda – ništa od pozitivnog IBAR-a, ali će jedino tako vođa biti sit.
Premijer se, po običaju, drži po strani bez trunke autoriteta, slavodobitno se hvaleći amandmanima koji nijesu prihvaćeni, već su prilagođeni civilizacijskom jeziku i kao takvi uvršteni u preambulu. Nije ovo uspjeh, već fijasko crnogorskog dijela Vučićeve diplomatske mreže.
Niti su amandmani upodobljeni u korist velikosrpske propagande, niti afirmacije secesionističkih interesa Milorada Dodika, što je bio cilj sluganskih podnosilaca.
Čak ni ovako formulisani amandmani nijesu unaprijedili tekst Rezolucije. Naprotiv, Vučić i njegovi lobisti doživjeli su težak poraz, a Crna Gora nezapamćenu sramotu.
I nemojmo se iznenaditi ako Spajić prijateljskim ubjeđivanjem pristane na uzdržanost prilikom glasanja o Srebrenici i ohrabri istrajavanje na usvajanju jasenovačke rezolucije. Jer – ne djeluju deklarativni građanisti pod prisilom, već iz ličnih uvjerenja. Zato je PR služba PES-a, naravno bez direktnog obraćanja vođi, po prvi put iskazala svoje nezadovoljstvo, nakon najnovijeg šamara.
I zaista, greota je ne cijeniti beskompromisno dodvoravanje i spremnost da se zarad pohvale centrale trguje svim i svačim. Nikako da nauče da se najbespogovornije sluge najjače šamaraju – neka vrsta fetiša gospodara. No, ovakve nesuglasice u toksičnim odnosima, praktično je dokazano, lako se prevazilaze, naročito kad Dalaj Lama zakaže sjedjeljku i ukrsti šake.
Na ovom raskršću, tanka je linija od civilizacijskog puta do anticivilizacijske stranputice, ka kojoj nas regionalni pomiritelji nemilice guraju. Nemojte nas ovako miriti, tako vam boga.
