Marija Arnautović je novinarka i urednica sa gotovo tri decenije profesionalnog iskustva u crnogorskim i bosansko-hercegovačkim medijima. Tokom bogate karijere radila je u brojnim redakcijama, bavila se različitim društvenim i političkim temama, uređivala i vodila emisije, ali i učestvovala u edukaciji mladih novinara, prenoseći im znanje i iskustvo stečeno dugogodišnjim radom u profesiji.
Njena novinarska karijera počela je 1998. godine na Radiju Crne Gore, gdje je stekla prva profesionalna iskustva. Od 2002. do 2003. radila je u novinskoj agenciji MINA, kao urednica generalnog servisa, nakon čega odlazi u Sarajevo. Tamo je od 2003. do 2004. godine bila novinarka i urednica vijesti na Televiziji Kantona Sarajevo.
Od 2004. profesionalni put nastavlja u sarajevskom birou Radija Slobodna Evropa, gdje je tokom dugogodišnjeg angažmana obavljala različite novinarske i uredničke poslove. Radila je kao novinarka-reporterka i urednica vijesti, a posebno se izdvojila kao urednica i voditeljica emisije „TV Liberty“. U fokusu njenog rada bile su teme ljudskih prava, diskriminacije, položaja marginalizovanih grupa, društvenih problema i ratnog nasljeđa, kao i brojna druga pitanja od javnog interesa.
Uz novinarski rad, značajan dio njene karijere obilježila je edukacija i profesionalno usavršavanje novinara. Bila je angažovana u Mediacentru Sarajevo i na portalu Media.ba, gdje je obavljala funkciju glavne i odgovorne urednice.
Kao trenerica i konsultantica učestvovala je u programima edukacije mladih novinara i vodila radionice posvećene profesionalnom novinarstvu, medijima, medijskoj pismenosti i prepoznavanju dezinformacija. Kroz te programe svoje znanje i iskustvo prenosila je brojnim generacijama novinara.
Za svoj profesionalni rad dobila je i više priznanja, među kojima posebno mjesto zauzima priznanje Sarajevskog otvorenog centra, koje joj je bilo naročito značajno zbog dugogodišnjeg izvještavanja o ljudskim pravima.
Nakon godina profesionalnog rada u Bosni i Hercegovini, Marija Arnautović vratila se u Crnu Goru, gdje danas na Televiziji E obavlja funkciju urednice Informativnog programa.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nikšić, pet sati poslijepodne. Vrijeme kada sva djeca iz zgrade izlaze vani. Taj smijeh i bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što znam kada je vrijeme da uključim racio, a isključim emocije.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kuvanje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Odlučnost, koja graniči sa tvrdoglavošću.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, empatiju, istrajnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Krug”. Michelle Pfeiffer.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ona što stalno negdje žuri. Tačno pet riječi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ananas. Nikad ne znaš hoće li više biti sladak ili kisjeo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nije izmišljen super-junak koji uništava fašizam, mržnju, ksenofobiju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Jelenom Savojskom. Zbog humanosti, dobročinstva i patriotizma, ali i zbog nečega što je možda tek legenda, ali lijepo zvuči: molila je oca da se rođenje ženskog djeteta u Crnoj Gori ne tretira više kao nesreća i da se prema djevojčicama ne odnose više kao prema neželjenoj djeci.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sve što ne stižem tokom sedmice. Uglavnom se trudim da vidim drage ljude sa kojima mogu razgovarati o nečemu što nije svakodnevica. Otići u Sarajevo na kafu ili samo gledati maratonski serije do ponedjeljka ujutro.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Više ih je, ali recimo “Wonderwall”, Oasis i “Unforgiven”, Metallica.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Crni album“, Hanif Kurejši, savršeno ispričana priča o licemjerju i diskriminaciji manjina gdje god da žive na planeti.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Prvo, Japan, drugo sedam dana Transsibirskom prugom – skoro deset kilometara različitosti do Tihog okeana. A nakon toga Šangaj.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Pretpostavljam da je riječ o traumi koju je izazvalo putovanje Podgorica -Sarajevo nekoliko godina. Taj put traumatičan je i automobilom.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sinu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Putovanju, prijateljima, smijehu, zabavi, plesu.
Da li za nečim žalite?
- Sve je onako kako treba da bude. Sami donosimo svoje odluke i učimo na greškama.
Bez čega ne možete?
- Deset minuta tišine kad se probudim.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Teško pitanje, često se izvinjavam, to mi je normalan proces komunikacije - od kuće prodavnice, ulice, do posla.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo jednu: da su svi dragi ljudi zdravi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prvo izvještavanje iz Srebrenice. Mislim da nikada neću zaboraviti ta tri dana u julu 2011.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U kući na moru, sa ljudima koje najviše volim, uz muziku, vino, pjesmu. Mislim da bih pravila žurke svaki dan.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne bih voljela da imam epitaf.
