Privilegija života da postanete ono što ste zaista

Za nju moda je više od dizajna, to je - umjetnost. Modna dizajnerka Ivana Miranović, bavljenje ovim poslom počela je 2019. godine.

Kreacije je predstavljala je na manifestacijama kao što su Kotorska smotra mode, Festival umjetnosti i mode u Luštici… Njena samostalna revija održanu u „Kolektoru“ 2020. godine, smatra se inovativnom u svijetu mode i podigla je ljestvicu očekivanja publike od ovakvih događaja.

Modeli koji nastaju u njenom Itsa-Atelieru, ističe, predstavljaju vid kreativne ekspresije i načina da uljepša život žena koje se odluče nositi njene tvorevine.

Ivana Miranović, rođena je 1991. godine u Podgorici, gdje je završila Pravni fakultet. Prvobitno je profesionalnu karijeru započela u Institutu za javno zdravlje, ustanovi koja ju je, kako kaže, naučila da je zdravlje građana ispred svakog ličnog interesa.

BUĐENJE

Šta Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Nedostaje mi osjećaj da vrijeme nije važno, da ništa ne zavisi od mene i taj divni osjećaj zaštićenosti od spoljnog svijeta. Nedostaju mi druženja iz djetinjstva gdje je jedini interes bio da nam bude lijepo. Nedostaje mi nedjelja ujutru i miris majkinih kiflica sa čitavom porodicom na okupu, vožnja rolera, zbirke salveta, igranja planova oko naše zgrade u Momišićima. Imala sam zaista prelijepo djetinjstvo, ali mi najviše nedostaje osjećaj bezbrižnosti i nevinosti koji je, nažalost, neponovljiv.

Šta najviše volite u tome što ste odrasli?

- To što umijem da cijenim i uživam u malim kao i u većim životnim dostignućima i što radim posao koji volim.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Bavljenje tenisom.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Perfekcionizam. Doduše, u poslu kojim se bavim to je poželjna osobina. Kontrolišem svaki segment postupka i ne odustajem dok sve nije savršeno. To je veliko opterećenje, fizičko i mentalno. To me nekada čini teškom za saradnju, ali ljepota konačnog proizvoda nas sve učini srećnim, pa zaboravimo sitna nerazumijevanja.

Šta najviše cijenite kod drugih?

- Plemenitost. Uvijek sam se divila onima koji misle o dobrobiti drugih onda kada je njima lijepo, a i onda kada nije. Plemenitost je kompleksan pojam koji u sebi sadrži i kvalitete kao što su poštenje, velikodušnost, humanost, hrabrost. Sve su to osobine koje čežnjivo tražim u drugim ljudima.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi vas?

- Zvala bi se jednostavno “Ivana“. Bilo bi divno da moju ekranizovanu biografiju predstavi Penelope Kruz, onako upečatljiva, nekada malo divlja, emotivna, ali hrabra i svoja.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Teško je čitavu sebe staviti u pet riječi, ali nije nemoguće: avangardna, pronicljiva, duhovita, dostojanstvena, pomalo namćorasta.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Bilo bi tu od svega pomalo. Moj karakter iskazan kroz hranu bio bi miks medium rare bifteka uz raznovrsno povrće, ali i svježe ulovljene ribe na svaki način, slatko kisjelkaste salate sa orašastim plodovima, al dente paste u crvenom spicy sosu, baklave sa pistaćima, miks ananasa, đumbira i jabuke.

Koju moć super junaka biste voljeli da imate?

- Mislim da smo mi već ti super junaci svojih priča. A pomalo i tuđih.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Zvuči kao kliše, ali Kleopatra je po meni sve što žena „spakovana“ u jednu ličnost može da doživi samo jednom u istoriji svijeta: da bude moćna i mudra vladarka, a u isto vrijeme zanosna žena, uvijena u svoje fantastične haljine, okićena divnim nakitom, našminkana upečatljivo. Bio bi to sjajan doživljaj na jedan dan.

SVAKODNEVICA

Šta radite nedjeljom popodne?

- Najradije se prepuštam dokolici u porodičnom jezgru uz dobru hranu, okružena ljubavlju i pažnjom. To je i vrijeme za analizu učinjenog u sedmici koja je istekla, ali i vrijeme za planiranje aktivnosti u sedmicu koja slijedi.

Koja pjesma vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- To su svakako Stingova Desert Rose, Lady (Kenny Rogers), And you my love (Chris Rea), mnoge od Depeche mode-a. Na listi je svakako i domaća legenda Zdravko Čolić i njegovi neprolazni hitovi Kao moja mati, Ti si mi u krvi...

Koja knjiga/predstava/film je u poslednje vrijeme na vas ostavila najsnažniji utisak?

- The hand of God od Sorentina.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- U ovom trenutku bih najviše voljela da otputujem u Meksiko na neki festival.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Noge. (smijeh)

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Nekada onome ko umije da sasluša, nekada onome ko zna da posavjetuje, a nekada samo sebi. Tako da - nikome sve.

Čemu se uvijek obradujete?

- Svom sestriću. To je bezuslovna ljubav.

Da li za nečim žalite?

- Poslužiću se riječima pjesme „Non, je ne regrette rien“ od Edit Pjaf: „Ne! Baš ni za čim. Ni za dobrim što su mi činili, ni za lošim, potpuno mi je svejedno to! To je otplaćeno, počišćeno, zaboravljeno!“

Bez čega ne možete? 

- Bez konstantnog duhovnog rasta, ukoliko pričamo o pokretačkoj životnoj energiji. Sve ostalo što nam je neophodno i čemu težimo bude propraćeno time.

Za što ste se poslednji put izvinili?

- Ne vjerujem u izvinjenja. Kada iskreno žalim zbog nekog postupka, trudim se da se iskupim kroz promjenu ponašanja.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Da u sljedećih deset godina ostvarim lične i profesionalne ciljeve, da budem zdrava i da imam uz sebe partnera da me prati u dobru i zlu.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Citiraću jednog od najoriginalnijih mislilaca ikad Karla Junga: ,,Privilegija života je da postanete ono što ste zaista''.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Iz perspektive mlade i zdrave osobe, teško je odgovoriti na to pitanje, ali u svakom slučaju bih ih provela sa osobama koje najviše volim.

Kako biste voljeli da umrete?

- Najradije u snu.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- Moj epitaf bi bila moja poruka onima koji čitaju, a ne poruka drugih o meni. Najbliža mom karakteru i sopstvenom poimanju slobode je ona koja se pripisuje Johnu Lennonu: “Pitome ptice pjevaju o slobodi. Divlje lete.“