Žao mi je što od 2020. godine naovamo nije napravljen kalendar blamova koje su pravili razni državni funkcioneri u Crnoj Gori. Mislim da bi teško bilo pronaći dan, a da se nije desio barem najmanji gaf. Na stranu Krivokapić s raznim „proskulama“ i njegova zavisnost od ljubljenja popovskih ruka, ali mnogo su veći problem po državu - neiživljeni momčići.
Takvih je, viđeli smo, Crna Gora puna. Onih koji bi da preko državnih jasala i pozicije ostvare sve ono što su kao đeca željeli ili maštali, a inače ne bi mogli. U tome svakako prednjači i na štetu države još uvijek ostvaruje svoje dječačke snove Dritan Abazović i njegova svita.
Od gledanja formule do praćenja košarke širom svijeta. Naravno, sjetimo se i posjete ratom opustošenoj Ukrajini, kada su se ovi momčići istripovali na neku od ratnih igrica i mislili da žive virtuelnu realnost, a ne stvarni život u državi đe stotine i hiljade svakodnevno ginu dok oni poziraju za Instagram.
I ministar policije i v.d. ministra vojnog takođe je bio dio ove svite. Sjetimo se njegovih fotografija đe mu kao vojnici i pripadnici specijalnih jedinica salutiraju ili snimaka đe on kao komandos izlazi iz helikoptera. Naravno, sve o trošku građana. Cijela predstava.
Najnoviji skandal i sigurno vrhunac blamova jeste planirani odlazak Dritana Abazovića i njegove delegacije u Njujork na sjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Iako je tamo bio prošle godine, a po običaju ove je to dužnost predsjednika države, Abazović ne propušta priliku da ode u ranojesenji šoping ili neku drugu foto sešn akciju u Njujorku, nadamo se posljednju o trošku države. Neka putuje i plaća iz svog džepa, kao ono za Manilu ili Istanbul.
27Bio je Abazović u Njujorku prošle godine. Sreli smo se na Petoj aveniji. Što bi naš narod rekao, raširio se kao da mu je od đeda ostala, a iza njega špalir njegovih kompanjona...
Ovu oproštajnu ekskurziju u Njujork Abazović sad pravda tako što kaže da ide ispred Ministarstva vanjskih poslova čiji je koordinator. Pravda se, a vjerovatno ne zna da u skupštinskoj sali ima mjesta za samo pet članova po državi. Ostaje pitanje kako je Abazović mislio da se ušunja u zgradu UN-a, pored već punane delegacije Milatovića. Vjerovatno je smislio neki drugi plan i novi blam.
Naravno, ništa što bi nas od njega začudilo. Crna Gora odavno je poligon za neiživljene pojedince, nedorasle funkcijama koje su im povjerene. Zato ne čudi zašto su crnogorski građani u najvećem broju odlučili da ostanu doma i ne izađu na birališta na prošlim parlamentarnim izborima. Jednostavno, svakome normalnom zgadilo bi se ono što su ovi mlađani pitomci uspjeli da naprave od države za samo tri godine.
Zbog toga je vrijeme da Abazović konačno ode u političku istoriju, koja će ga označiti kao veoma lošu pojavu. Predugo uzurpira poziciju premijera nakon izglasavanja nepovjerenja i tako šteti i državi i građanima, kako na unutrašnjem tako i na spoljnjem planu. Naravno, pitanje je hoće li nova vlada biti sastavljena i ako hoće kada će se to desiti.
Mišljenja sam da su novi izbori mnogo realnija opcija. Nažalost, sve bi to produžilo agoniju zvanu Dritan Abazović i njegovo društvo, koju bi Crna Gora morala da trpi još neko vrijeme.
Nadajmo se da su ovo poslednji trzaji tog posrnuća i bruke koji su zadesili Crnu Goru. Naravno, ni alternativa nije ništa bolja, ali barem za promil više drži do sebe. Mičite ga da počinemo.
