Ukoliko ste nekada uzgajali šipak, sigurno vam je poznat neugodan osjećaj kada plodovi koji su napokon sazreli i koje smo svi jedva čekali iznenada puknu. Većina ljudi odmah okrivi kišu i ostale padavine, vjerujući da su one glavni krivac.
I zaista, vremenske prilike imaju značajan uticaj na pucanje kore plodva šipka, međutim one nijesu jedini i osnovni razlog ove pojave. Iza pucanja kore šipka krije se niz sitnih, ali vrlo važnih grešaka u agrotehnici (poljoprivrednim operacijama koje sprovode uzgajivači), koje se sa vremenom nakupljaju i na kraju doslovno “eksplodiraju”.
Fitopatogene gljive navode se kao najčešći i najvažniji uzročnici bolesti plodova šipka, a u novije vrijeme su sve češće prepoznate i kao uzročnici bolesti stabla šipka. One indirektno utiču na prinos i rezultuju značajnim finansijskim gubitcima, jer uslijed pojave bolestidolazi do propadanja čitavih stabala.
Simptomi bolesti stabla oslikavaju se u vidu pucanja kore, nekroze drveta, rak rana, hloroze lišća, sušenja izbojaka i grana, te na kraju čitavih stabala, a kao mogući uzročnici smatraju se gljive iz roda Ceratocystis, vrsta Ceratocystis fimbriata i roda Cytospora, vrste Cytospora granati i Cytospora punicae.
Odmah da otkrijemo glavne razloge pucanja plodova šipka: genetska osobina sorte, te kasnije dozrijevanje ploda što utiče na osjetljivost kore, neravnomjerno navodnjavanje, pojačano đubrenje azotnim mineralnim đubrivima (ali i organskim stajnjakom!), nedostatak kalcijuma, ožegotine ploda, krastavost ploda i značajne razlike između dnevni i noćne temperature, što je čest slučaj na crnogorskom primorju u vrijeme neposredno pred berbu plodova šipka.
Istina je da šipak često pukne nakon obilne kiše, pogotovo ako je prije toga bilo duže sušno razdoblje. No, pravi problem nije sama kiša, već nagle promjene u količini vlage koju biljka prima. Kad je zemljište veoma suvo, plod se stvrdne, a sok i sjemenke unutar njega ostaju "zarobljeni".
Nakon toga, kada uslijedi obilnija količina vode, bilo od kiše ili od naglog zalivanja, biljka odjednom povuče veliku količinu vlage, a unutrašnji pritisak u plodu naglo poraste. Kora ploda šipka to ne može izdržati i puca, plod pada na zemlju i propada.
Kako bismo smanjili ovu neželjenu pojavu, neophodno je optimalno planirati količinu vode u zemljištu tokom vegetacije, kao i da se planira optimalna ishranjenost zemljišta i biljke. Preporučuje se folijarno tretiranje stabala šipka bornom kiselinom, sulfatom gvožđa, te kalcijum-hloridom. Kalcijum ima ključnu ulogu u čvrstoći ploda, jer onda kada ga nema dovoljno, kora postaje tanja, manje elastična i sklonija pucanju.
Slično je i za borom i magnezijumom, koji utiču na pravilnu raspodjelu vode i hranljivih materija u biljci. Optimalna rezidba koja omogućava dovoljnu lisnu masu i tretiranje plodova kaolinom utiče na smanjenje pojave ožegotina, a samim tim i na pucanje plodova. Zaštita ploda od krastavosti (pojava mrlja na plodu), pred početak razvoja plodova (sredstva na bazi bakra) će takođe doprinijeti smanjenju ispucavanja i propadanja plodova šipka.
Neophodno je zalivati šipak u manjim, ali redovnijim turnusima. Tlo je neophodno održavati umjereno vlažnim, naročito u fazi sazrijevanja plodova. Ne pretjerujte sa ureom i stajnjakom, jer će biljka bujno rasti, ali i istovremeno davati vodenaste plodove mekše kore, koja lako puca.
Ukoliko razmišljate o uzgoju šipka, birajte manje sunčana, kao i manje vjetrovita mjesta, jer vlaga iz zemljišta brže isparava na tim lokacijama, što opet dovodi do naglih promjena u biljci.
Najbolje je saditi šipak na blago nagnutom terenu, gdje se voda ne zadržava predugo, ali ni prebrzo ne otiče, tako korijen ima stabilan pristup vlazi. Odlučite se za uzgoj gotovo zaboravljene, a jednog od najzdravijih i najprivlačnijih mediteranskih plodova – Barski slatki, Konjski zub, Sladun, Šerbetaš, Glavaš, te vodite računa o predloženim savjetima koji će značajno produžiti upotrebni rok omiljenih jesenjih plodova! Održavajte balans u životu i tvoji plodovi šipka (a i ti) će biti mirniji i sretniji.
