Gotovo svakodnevno pitaju me ljudi što će se dešavati sa dragom nam domovinom u budućim mjesecima, a u susret završetku pregovora o pristupanju EU i tim (istorijskim) izborima. Davno sam prihvatio da crnogorska politička zbilja predstavlja unikat, koji se ne može pronaći u naučnoj literaturi. Ipak, poznavajući mentalitet ovdašnjeg naroda, trudim se da, koliko je moguće, odgonetnem što će i kako biti.
Demokrate se gase i to je jedina lijepa vijest. Oholost, bezobrazluk, glupost i fukarluk doveli su do toga da nešto najgore što se politički sastavilo u istoriji ove države konačno padne na istorijski minimum
Naravno, osim ovog ugonjenja Crne Gore u EU, budući da je naša zasluga u svemu tome veoma upitna, a želja određenih evropskih centara da im se pridružimo ogromna, velika misterija je političko zatišje koje postoji već par mjeseci. Osim ovih isceniranih i osvetničkih hapšenja, koja će vjerovatno otvoriti neke nove teme i skandale.
Recimo, trenutno Crna Gora ima tri opozicije. Ili možda četiri. DPS je izabrao političku borbu u kojoj se nameću Spajiću kako bi ih radi opšteg dobra i evropskog puta ubačio u vlast umjesto Mandića. Legitimno, ali ne i pošteno.
Mada, to ih je naučio neko iz stranih ambasada koje očigledno lobiraju za kakav takav povratak DPS-a u strukture vlasti. Lično sam ljubitelj žestoke opozicione borbe, ali mlade struje unutar ove partije očigledno preferiraju čiste ruke i salonsku politiku. Viđećemo oće li se ulazak u vlast obistiniti, ali nisam mišljenja da ovakvo ponašanje ima dobar uticaj na njihov rejting.
Evropski savez se trudi, ali taj trud nikako da da benefite. SDP je uviek imao najkvalitetnije kadrove, ali nikada nije umio da plasira svoj proizvod. Najviše zbog neumijeća rada na terenu i ubjeđenja da će ih narod glasati jer su “pametni i pošteni”. Dok je gođ takva situacija, kuburiće sa oko 5%.
URA ni sama ne zna kako i zašto postoji. Totalno se izgubio smisao njenog postojanja i vjerujem ni da njenim funkcionerima nije jasno zašto još uvijek postoje i koja je njihova poenta. Sumnjam da će na idućim izborima preći cenzus. To je zapravo upitno i za Evropski savez. Recimo, ako Stega krene svoj put kroz aktivno političko djelovanje i nastupi na izborima, šansa da se i URA i ES nađu ispod cenzusa je velika. A možda je tako i najbolje.
Na kraju imamo Milana Kneževića i njegovu partiju koji su još u procesu konsolidacije i razmimoilaženja sa Mandićem. U narednim mjesecima će se to definitivno iskristalisati. Knežević i njegova partija godinama bili potcjenjivani od Mandića i NOVE, i vjerovalo se da su običan privezak. U NOVOJ su smatrali da zbog njihove infrastrukture i organizacije neprikosnoveno predstavljaju vođu srpskog naroda, dok je DNP samo mali dodatak.
Skorija istraživanja su pokazala da to više nije situacija i da je rejting DNP-a bolji od NOVE, a da je Knežević viđen kao vođa Srba više nego Mandić. Kada se uzme u obzir to da je Beograd Mandića zamijenio Kneževićem, politička borba biće još žešća. Uskoro se bliži momenat otvorenog sukoba ove dvije strane, budući da će se boriti oko istog biračkog tijela i biti ljuti oponenti, što zbog različitih političkih pogleda, što zbog borbe za prevlast u vlastitom nacionalnom korpusu.
Očigledno je da je Andriji Mandiću oslačala vlast. Unajmio je savjetnike iz jevrejske zajednice i neumorno radi na krečenju svoje prošlosti kako bi postao prihvatljiv zapadu. Plan je bio da ako njegova koalicija sa DNP-om uzme najviše glasova ostvari ambiciju i postane predśednik Vlade. Knežević mu je srušio ove snove i teško da će mu se oni ostvariti. Ali ipak, nastavlja sa aboliranjem svoje političke biografije, jer želi da ostane u vlasti. U suštini, ne bi me začudilo da se u određenom trenutku, a pod pokroviteljstvom PES-a, u vlasti nađu i NOVA i DPS. Pitanje je samo kako ovaj Mandićev zaokret prihvata njegovo biračko tijelo i funkcioneri.
To je zapravo najveća misterija crnogorske politike trenutno. Biračko tijelo, viđeli smo, ne razumije baš te preokrete i okreće se Kneževiću koji je nastavio stazama pitke desne srpske priče koja se lako prodaje. Malo Kosova, malo Rusije, malo gusala, loze i pršute i gotova kampanja. Prosječnom srpskom glasaču to je mnogo primamljivije nego Andrijina priča o Evropi i pomirenju sa “dojučerašnjim ustašama”, radi kojih se otkopavalo oružje iz vremena Slobe slobode.
Pitanje je sada kako će niži stranački organi prihvatiti sve to. Recimo, nikako ne idu zajedno ova Andrijina priča i jedan Dario Vraneš ili Marko Kovačević. Očigledno je da ih za sada na okupu drži želja za vlašću, ali je pitanje do kada će to trajati. Tikva prosto mora da pukne, a to će onda biti interesantno gledati.
Demokrate se gase i to je jedina lijepa vijest. Oholost, bezobrazluk, glupost i fukarluk doveli su do toga da nešto najgore što se politički sastavilo u istoriji ove države konačno padne na istorijski minimum. I to je pravda.
PES će nastaviti da služi kao manje zlo, samo je pitanje u kojem svojstvu. Partija bez ideologije i infrastrukture osuđena je na propast. Politički interes i želja za vlašću su jedino što ih drži zajedno. Mada, PES je personifikacija prosječnog crnogorskog građanina. Bezukusna i lako varljiva hrana koja se može poslužiti svakome, pogotovo onima koji nemaju ama baš nikakav stav o životu. Lično se grozim takvih ljudi, ali to je Crna Gora.
Što se tiče nacionalnih partija manjina, one će vazda biti u vlasti. Na kraju, viđeli smo što njihovi funkcioneri misle o državi na čijim su jaslama. Pozitivan pomak će biti uspjeh novoformirane bošnjačke partije i veoma se radujem tome.
U suštini, kako gođ da obrneš, Crnogorci su gubitnici u crnogorskoj političkoj zbilji. Prvenstveno jer nema ko da ih zastupa, nema ko da se beskompromisno bori za crnogorske stvari, da njima ne trguje i da o njima ne kalkuliše. Oće li se tu što promijeniti u narednih godinu, ostaje nam da vidimo.
