Vezano za moj prošloneđeljni tekst, pitao me jedan ''da li je moguće da vjerujem Andriji Mandiću?''. Naravno da ne. Međutim, činjenica je da Crnogorci nikada do kraja nisu naučili što je to politika. Mada, to je karakteristika predpolitičkog društva kakvo je naše.
Iako generalno aktivni u svemu tome, još uvijek nam kolektivno nisu jasne neke ideje, koncepti i načini ponašanja u onome što zovemo liberalna demokratija. Činjenica je jedna, politika u liberalnoj demokratiji je stvar kompromisa. To znači da što si više fleksibilan to ćeš više moći da prodaš svoj politički proizvod i stremiš ka ostvarenju svog političkog programa.
24Zbog toga današnji svijet, a pogotovo Crna Gora gura srednjaše i beskičmenjake i dežurne nemače stavova. Naravno, moje mišljenje je da je politika centra nemoralna i beskarakterna, ali to je samo lični stav. Na kraju krajeva, nužnost kompromisa je razlog zašto se do sad nisam politički angažovao, jer smatram da sa Crnom Gorom i crnogorstvom nema kompromisa niti bih ikad na to pristao.
Slična je bila i politika nekadašnjeg Demokratskog fronta, tj. srpskih partija, kada su se čvrsto držali stava da ''nema saradnje sa DPS-om'', a samim tim ni državom budući da je DPS radio na sve moguće načine da se vodi onom - ''država to smo mi''.
Uzalud su bili pokušaji da se srpske partije uključe u vlast, čak je i Ivica Dačić onomad dolazio da pokuša da ih nagovori, ni to nije uspijevalo.
Džaba ste vi emancipovali sebe ako niste emancipovali i glasače
I onda je došla 2020, postepen dolazak na vlast i nekima je ona i oslačala. Toliko oslačala da je polako ta stabljika idealizma od jedne čvrste motke počela da se krivi ka pozicijama kompromisa zarad ostanka na pozicijama. I zbog toga imamo ovo što se sve dešava u potonjih mjesec ili dva.
Anketa (ako je tačna) od prije neki dan govori da je partija Andrije Mandića izgubila gotovo polovinu biračkog tijela u potonjih nekoliko mjeseci, dok je DNP dobio par procenata na rejtingu i sada predstavlja najjaču srpsku partiju, a još su u opoziciji.
Kada sam prije nekih dvije godine jednom od funkcionera NOVE rekao da će im se ovo desiti, on i neki drugi su rekli da ne postoji teoretska šansa i bukvalno su na kolege iz tada manjeg koalicionog partnera gledali kao na divljake, bez političke strukture i kapaciteta. Zaboravili su da je u tome i štos! Na tom ubjeđenju je pao i DPS.
Džaba ste vi emancipovali sebe ako niste emancipovali i glasače. Da je DPS postepeno, a ne naglo, nastojao da svom biračkom tijelu i građanima objasni pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne bi se desila 2020. Isto tako da u NSD-u umiju da glasačima objasne ovaj politički zaokret, ne bi očigledno trpjeli ovo ogromno osipanje.
Sa druge strane, decenijama su svoje biračko tijelo tretirali kao bukače i onda je teško za očekivati da takvi progutaju priču o Evropskoj uniji, sukobu sa Beogradom i nekakvom novom srpskom odgovoru. Jednostavno, u njihovim glavama ne postoje enzimi koji bi te informacije svarili. Sa druge strane, DNP savršeno hendluje situaciju i daje ono što masa traži: trobojku, Kosovo, Rusiju, bukanje, gusle i servilnost Beogradu. Zbog toga i rastu. Ne jer su kvalitetni nego jer se njihovom biračkom tijelu to sviđa i to vole. Decenijama su tako tretirani.
I sad, vratimo se na vjerovanje Andriji Mandiću. Da li mu vjerujem? Ne. Međutim, povučeni potezi nisu racionalni u smislu političkog, ali su očigledno iz nekog razloga bili nužni. Recimo, ona anketa nam je pokazala da je NSD trenutno čak treća preferencionalna opcija među srpskim korpusom. Većina Srba glasa PES.
Mandić je očigledno skapirao da mora prihvatiti ideju kompromisa ako želi ispuniti barem dio svog političkog programa. Alternativa je politička izolacija i vječna opozicija, a toga su se očigledno umorili. Da li će doći do partijske pobune viđećemo. Od prije neki dan mnogi više ne spavaju, pogotovo kada se uzme u obzir da po prvi put od 2020. opozicija ima značajno preko 50% udjela u istraživanju.
Sa druge strane, značajno je po Crnu Goru i njen razvoj da neka zdrava srpska opcija bude dio vlasti. Na kraju krajeva, naš cilj je emancipacija crnogorskog društva. Emancipacija vodi ka osvješćivanju i dolasku ljudi na crnogorsku stranu.
Očigledno je da neki kapiraju da je najveći protivnik integralnog srpstva upravo emancipovana i obrazovana Crna Gora. Zbog toga ćemo je graditi kao takvu. Sve to dolazi na svoje i onako kako je normalno, a to je da je vlastita država najbliža.
