Skadarsko jezero, jedno od najznačajnijih prirodnih bogatstava Crne Gore, status nacionalnog parka ima od 1983. godine, a od 1995. nalazi se i na Ramsarskoj listi močvarnih područja od međunarodnog značaja. Međutim, više od četiri decenije nakon što je stavljeno pod zaštitu, još ne postoji potpuna slika o stanju njegovog živog svijeta.
To pokazuje posljednji Izvještaj o realizaciji Programa upravljanja Nacionalnim parkom Skadarsko jezero za 2025. godinu, u kojem se navodi da nedostaju potpuni podaci o biljnom svijetu, njegovoj rasprostranjenosti i stanju populacija, da nije izrađena savremena ribarska osnova, kao i da se ne vodi sistematska evidencija ulova.
Od 104 aktivnosti predviđene godišnjim programom upravljanja, 34 nijesu realizovane u skladu sa planiranim pokazateljima.
Izvještaj bilježi i rezultate brojnih istraživanja, monitoringa i mjera zaštite, posebno kada je riječ o pojedinim vrstama ptica.
Međutim, analiza Izvještaja otvara pitanje koliko je zaštita djelotvorna, na osnovu kojih podataka se donose odluke i kako se procjenjuje uspješnost mjera koje bi trebalo da očuvaju jedan od najvrednijih ekosistema Crne Gore.
Da bi dobila potpuniju sliku, Analitika je od Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore zatražila objašnjenja nalaza iz zvaničnog izvještaja, dok je o njihovom značaju i problemima zaštite jezera razgovarala sa Azrom Vuković iz nevladine organizacije Green Home.
Biljni svijet: Poznate vrste ali ne i stanje svih njihovih populacija
U dijelu izvještaja koji se odnosi na floru i vegetaciju navodi se da Nacionalni parkovi ne raspolažu potpunim podacima o ukupnom broju biljnih taksona na području Skadarskog jezera, njihovoj rasprostranjenosti i stanju populacija.
Istovremeno, postojeća baza podataka sadrži informacije o 1.102 biljna taksona, od kojih je 265 potvrđeno tokom terenskih istraživanja.
Iz Nacionalnih parkova za Analitiku objašnjavaju da je monitoring stanja očuvanosti prirode, prema ranijem zakonskom okviru, bio u nadležnosti Agencije za zaštitu životne sredine, dok upravljač zaštićenog područja sprovodi mjere zaštite, prati stanje na terenu i prikuplja podatke u okviru svojih nadležnosti i kapaciteta.
Priznaju da nijesu raspolagali potpunim i sistematizovanim podacima o flori Skadarskog jezera, zbog čega su u prethodnom planskom periodu sprovodili istraživanja u skladu sa raspoloživim stručnim i tehničkim mogućnostima.
„Za potpuniju i pouzdaniju procjenu stanja biodiverziteta potrebno je nastaviti i proširiti floristička istraživanja, posebno u dijelu utvrđivanja rasprostranjenosti, brojnosti i stanja populacija značajnih, rijetkih i zakonom zaštićenih biljnih vrsta“, navode iz ovog preduzeća.
Te aktivnosti predviđene su Planom upravljanja za period od 2026. do 2030. godine.
Azra Vuković iz Green Homea smatra da je nedostatak potpunih podataka ozbiljan problem za upravljanje zaštićenim područjem.
„Kada ne znamo koje su vrste prisutne u nekom području, kakvo im je rasprostranjenje i stanje populacije, onda se teško mogu definisati i sprovoditi mjere zaštite, a još teže pratiti da li su mjere dale očekivane rezultate“, upozorava Vuković za Analitiku.
Ona podsjeća da se monitoring biljnih vrsta sprovodi, ali u ograničenom obimu i za određene vrste, što nije dovoljno za cjelovitu sliku biodiverziteta.
Zbog toga smatra neophodnim jačanje stručnih službi i proširivanje terenskih istraživanja, ali i bolju saradnju sa stručnjacima iz Albanije, sa kojima Crna Gora dijeli ovaj ekosistem.
Zajednički monitoring, ocjenjuje, omogućio bi uporedivost podataka i bolje razumijevanje promjena na širem području jezera.
Posljednja ribarska osnova izrađena prije 48 godina
Jedan od najozbiljnijih nedostataka u upravljanju Skadarskim jezerom odnosi se na riblji fond.
Prema podacima koje su Nacionalni parkovi dostavili Analitici, posljednja ribarska osnova izrađena je još 1978. godine.
„Procjena stanja ribljeg fonda Skadarskog jezera trenutno se suočava sa značajnim ograničenjima zbog nepostojanja savremene ribarske osnove i sistematizovane evidencije ulova“, navode iz Nacionalnih parkova.
Iz Nacionalnih parkova objašnjavaju da se procjena stanja ribljeg fonda, koju daje nadležno Ministarstvo poljoprivrede, zasniva na dostupnim podacima, praćenju stanja na terenu i sagledavanju pritisaka, među kojima su nelegalni ribolov, promjene vodostaja, invazivne vrste, degradacija staništa i promjene kvaliteta vode.
Međutim, navode da takve procjene ne mogu biti potpuna zamjena za sistematska istraživanja i kontinuirano prikupljanje podataka.
Izrada nove ribarske osnove, prema njihovim navodima, najavljena je u periodu od 2026. do 2030. godine. Planirano je i uspostavljanje mjesta prvog iskrcaja ribe, gdje bi se evidentirali ulovi, a podaci unosili u centralnu bazu Ministarstva poljoprivrede.
Takav sistem omogućio bi praćenje količine i strukture ulova, ali i efikasniju kontrolu porijekla ribe i suzbijanje nelegalnog ribolova. Do tada, kako navode, aktivnosti će biti usmjerene na jačanje nadzora, kontrolu ribolova, zaštitu zona prezimljavanja riba i sprovođenje zabrana i lovostaja.
Azra Vuković podsjeća da je tokom prethodnih decenija bilo pokušaja izrade nove ribarske osnove, ali da država nije obezbijedila sredstva za sveobuhvatna istraživanja.
„Bez savremene i sveobuhvatne ribolovne osnove i sistematičnog praćenja ulova, ne možemo imati potpunu i pouzdanu sliku o stanju ribljeg fonda i trendovima u populacijama“, ističe sagovornica Analitike.
Dodatni problem predstavlja izražen krivolov, koji se, prema njenim riječima, kontinuirano sprovodi nedozvoljenim sredstvima i predstavlja veliki pritisak na riblje populacije.
Kada se tome doda nepostojanje pouzdanih podataka o legalnom ulovu, upozorava Vuković, teško je procijeniti ukupan pritisak na riblji fond.
Trećina aktivnosti nije ostvarena prema planu
Izvještaj o realizaciji Programa upravljanja za 2025. pokazuje da je od ukupno 104 aktivnosti realizovano 70, odnosno oko 67 odsto, dok 34 nijesu ostvarene u skladu sa predviđenim pokazateljima.
Među njima su i aktivnosti koje se neposredno odnose na istraživanje i zaštitu pojedinih vrsta i njihovih staništa.
Tako, na primjer, monitoring slijepih miševa nije sproveden planiranom dinamikom zbog ograničenih kadrovskih kapaciteta.
Nije realizovana ni planirana nabavka i instalacija protivpožarne opreme za svih pet nacionalnih parkova, jer donatorski projekat kroz koji je trebalo obezbijediti sredstva nije odobren.
„Razlozi za odstupanja bili su različiti i odnosili su se prvenstveno na ograničene finansijske i kadrovske kapacitete, kao i na vanredne okolnosti koje su uticale na dinamiku sprovođenja pojedinih aktivnosti“, objašnjavaju iz Nacionalnih parkova.
Istovremeno, ističu da su u oblasti kontrole ubiranja divlje flore preduzeti određeni koraci: izrađena je mobilna aplikacija za unos terenskih podataka, a nadzornici su obučeni za njeno korišćenje.
Nerealizovane aktivnosti uključene su u novi petogodišnji Plan upravljanja. Međutim, iz dostavljenih odgovora nije moguće utvrditi koliko je od 34 aktivnosti koje nijesu ostvarene tokom 2025. u međuvremenu završeno.
Azra Vuković upozorava da razlozi neispunjavanja planova nijesu uvijek isključivo finansijske ili kadrovske prirode.
„Nekada aktivnosti nisu realizovane zbog nedovoljnih finansijskih sredstava ili nedostatka stručnog kadra, nekada zbog odluka menadžmenta, a nekada zbog nedovoljno dobrog planiranja i određivanja prioriteta“, navodi ona.
Prema njenoj ocjeni, jedan od problema jeste i način na koji se u Crnoj Gori pristupa planskim dokumentima.
„Čini mi se da je jedan od ključnih problema to što se planovi u Crnoj Gori često shvataju kao okvir za djelovanje, a ne kao suštinski planovi rada čija se realizacija mora obezbijediti“, smatra ona.
Vuković naglašava da planovi upravljanja moraju sadržati jasne prioritete, rokove, odgovornosti i sredstva za sprovođenje predviđenih mjera. Pritom, upozorava da sam broj realizovanih aktivnosti ne govori dovoljno o uspješnosti zaštite.
Nije, kako objašnjava, isto ako nije završena administrativna aktivnost ili ako je izostala mjera koja je trebalo da spriječi uništavanje staništa ili ugrožavanje određene vrste.
Nedostaju stručnjaci, a novih zapošljavanja nije bilo
Ograničeni kadrovski kapaciteti jedan su od problema na koje se ukazuje u Izvještaju o upravljanju Skadarskim jezerom.
Iz Nacionalnih parkova navode da je tokom 2025. godine u Službi za zaštitu prirodne i kulturne baštine i održivi razvoj bilo zaposleno 15 stručnjaka različitih profila, koji obavljaju poslove zaštite prirode na nivou Javnog preduzeća.
Dodatno su, na određeno vrijeme, bili angažovani stručni saradnici za herpetofaunu i šumarstvo, koji su tokom 2026. dobili angažman na neodređeno vrijeme.
„Ipak, u odnosu na sistematizovana radna mjesta, nedostajali su stručni saradnici za faunu beskičmenjaka, faunu sisara i floru i vegetaciju. Tokom 2026. godine nije bilo dodatnog zapošljavanja, već su se planirane aktivnosti realizovale u okviru postojećih kadrovskih kapaciteta, uz podršku volontera za faunu sisara“, navode iz Nacionalnih parkova.
Kada je riječ o opremi, objašnjavaju da je u prethodnom periodu nabavljen dio terenske i specijalizovane opreme, ali da su za efikasniji monitoring i zaštitu prirode potrebni dodatno terensko vozilo, specijalizovana tehnička oprema i terenska odjeća.
Zagađenje, krivolov i gradnja
Zaštita Skadarskog jezera ne zavisi samo od istraživanja njegovog biljnog i životinjskog svijeta.
Jezero je izloženo različitim pritiscima, od zagađenja i nelegalnog ribolova do promjena staništa, gradnje i drugih zahvata u prostoru.
Azra Vuković smatra da najveći problem nije moguće izdvojiti posmatranjem samo jedne od tih pojava.
„Ono što je najveći problem je kumulativni efekat svih ovih pritisaka na jezero“, upozorava ona.
Posebno ističe zagađenje koje dospijeva preko pritoka, među kojima su Morača i Zeta, ali i iz naselja i objekata u neposrednoj blizini jezera koji nemaju adekvatno riješeno upravljanje otpadnim vodama.
Prema njenim riječima, zaštita jezera zahtijeva koordinisano djelovanje institucija nadležnih za zaštitu prirode, upravljanje vodama, komunalnu infrastrukturu i kontrolu nelegalnih aktivnosti.
Međutim, u praksi se, kako navodi, često dešava da institucije objašnjavaju kako određeni problem nije u njihovoj nadležnosti.
„Građane prosto ne treba opterećivati time koja je institucija zadužena za pojedini segment zaštite prirode i životne sredine. Građani očekuju da problemi koji su prisutni budu riješeni, a odgovornost institucija je da kroz međusobnu saradnju do tih rješenja i dođu“, poručuje Vuković.
Sagovornica Analitike smatra da prioritet mora biti očuvanje ugroženih vrsta i njihovih staništa, kao i sprečavanje aktivnosti koje dovode do degradacije prostora i iscrpljivanja prirodnih resursa.
To podrazumijeva suzbijanje nelegalne gradnje, nasipanja terena, otvaranja puteva, krivolova i nelegalne sječe. Pojedinačne akcije, upozorava, nijesu dovoljne za rješavanje problema koji se godinama nagomilavaju.
Pelikani pokazuju da zaštita može dati rezultate
Uprkos brojnim problemima, izvještaj Nacionalnih parkova sadrži i podatke koji pokazuju da pojedine mjere zaštite daju rezultate. Posebno se izdvaja populacija kudravog pelikana, jedne od najprepoznatljivijih vrsta Skadarskog jezera.
Prema podacima iz izvještaja za 2025. godinu, na Malom Moračniku evidentirano je oko 90 aktivnih gnijezda, dok je populacija procijenjena na približno 250 odraslih i 90 mladih jedinki, uz rast u odnosu na prethodnu godinu.
Pozitivni rezultati zabilježeni su i kod pojedinih drugih kolonijalnih vrsta ptica, dok monitoring vidre ukazuje na njeno kontinuirano prisustvo na području Parka.
I Azra Vuković uspješno gniježđenje pelikana izdvaja kao važan pozitivan rezultat dugogodišnjih aktivnosti zaštite.
Ona navodi da se ovih dana i na Šaskom jezeru može vidjeti po dvadesetak pelikana, što povezuje sa njihovim osjećajem sigurnosti na ovom području.
Međutim, upozorava da uspješna zaštita jedne vrste ne može biti dovoljna kada su ostali djelovi ekosistema izloženi brojnim pritiscima.
„Na Skadarskom jezeru se mora osigurati kontinuiran monitoring biodiverziteta u mnogo većem obimu nego što je to sada slučaj“, ističe Vuković.
Prema njenoj ocjeni, neophodni su dosljednija primjena propisa, efikasnija kontrola nelegalnih aktivnosti, sprečavanje degradacije staništa i razvoj turizma koji neće ugrožavati prirodne vrijednosti.
Zaštita prirode, poručuje, mora postati stvarni prioritet u budžetima i odlukama nadležnih institucija.
Kako znati da li je stanje jezera bolje ili gore?
Na pitanje Analitike postoje li uporedni podaci koji pokazuju da se stanje ključnih vrsta i staništa tokom posljednjih pet ili deset godina poboljšava, pogoršava ili ostaje nepromijenjeno, iz Nacionalnih parkova odgovaraju da se za pojedine vrste i lokalitete promjene mogu pratiti. Međutim, podaci nijesu jednako obuhvatni ni kontinuirani za sve grupe organizama i tipove staništa.
„Zbog toga se, na osnovu evaluacije, ne može izvesti jedinstven i pouzdan zaključak da se stanje cjelokupnog ekosistema Skadarskog jezera tokom posljednjih pet ili deset godina u cjelini poboljšava ili pogoršava“, navode iz Nacionalnih parkova.
Za takvu ocjenu, objašnjavaju, potrebni su kontinuirani i metodološki uporedivi podaci o brojnosti i trendovima populacija ključnih vrsta, stanju staništa i promjenama pritisaka na ekosistem.
Unapređenje istraživanja i monitoringa predviđeno je novim Planom upravljanja za period 2026–2030. godine.
Međutim, iskustvo iz prethodnog perioda pokazuje da donošenje planova ne znači nužno i njihovu realizaciju. Od toga koliko će predviđenih aktivnosti zaista biti sprovedeno zavisiće i mogućnost da se u narednim godinama pouzdanije procijeni stanje Skadarskog jezera.
