Srbija hrli ka najznačajnijim izborima nakon onih 2000. godine, kada je srušen dictatorski režim Slobodana Miloševića. Što god da se desi, 25. oktobra počinje kraj neoradikalskog režima Aleksandra Vučića, koji je na nešto izmijenjen način pokušao graditi Veliku Srbiju, ovog puta nazvanu „Srpski svet“.
Suštinski, Srbija je od tragičnog pada nadstrešnice u Novom Sadu u fazi duboke polarizacije, permanentne kampanje i manjih ili većih kriza koje režim generiše kako za domaću, tako i za regionalnu javnost. Pitanje za analizu nije kakvi će biti rezultati, nego kako će Srbija izgledati u nedjelju uveče.
58Nesporno je da, nakon više izbornih ciklusa apatije u kojima je opozicija deklasirana, ovog puta studentski pokret ozbiljno ugrožava pozicije režima. Pod tim podrazumijevam da ih ugrožava i kada se uzmu u obzir mehanizmi kojim Vučićev režim upravlja Srbijom, uključujući pritiske, kupovinu glasova i mafijaški stil vladanja. Dakle, o slobodnim i poštenim izborima, kovanici kojom se služi međunarodna zajednica, izlišno je govoriti.
Međutim, kakav god rezultat bio, Srbija ulazi u novu fazu akutne društvene, manje političke, krize. Ako Vučić uspije da matematički namakne većinu i krene u proces konsolidacije vlasti, odnosno konstituisanja Skupštine i izbora Vlade, suočiće se sa pokušajima blokade Skupštine i masovnim uličnim protestima.
S druge strane, ako rezultat bude po njega nepovoljan, jasno je da će upotrijebiti sve institucionalne, ali i one mehanizme koje ne poznaje savremeni demokratski svijet, ne bi li održao vlast.
Za razliku od nekih prošlih izbornih ciklusa, ovog puta postoji konsenzus među zemljama članicama Evropske unije: sve žele da on ode. Kada je riječ o spoljnim faktorima, Vučić se i dalje oslanja na blago uzdrmanu, ali postojeću podršku američke administracije. Ta podrška bila je vidljiva na nedavnom saslušanju u Kongresu, kada je predstavnik Stejt departmenta potvrdio tezu da žele da Amerika Srbiji bude partner izbora, dakle partner kojeg će Srbija sama izabrati koliko god to sumorno i cinično zvučalo.
Pozicija Rusije i Kine je jasna. One mu trenutno pružaju logističku podršku, pri čemu podrška ove prve može biti ključna u očuvanju vlasti nakon izbora. Već jednom su to uradili.
Suština borbe na ovim izborima biće utisak o tome koliko je Vučić glasova ukrao što direktno, kao i kroz sistem pritiska. Od toga će zavisiti svaki dalji korak, kako međunarodne zajednice, tako i domaće javnosti. Ako se očekivanja ispune i represija i izborne manipulacije dostignu nivo koji se više ne može negirati, a sve ukazuje na to, uključujući i brojnost međunarodnih posmatračkih misija, evropski dio međunarodne zajednice ući će u fazu postepene izolacije režima.
Ako njegov formalni kraj ne dođe kao posljedica ovih izbora, nesumnjivo je da će nadolazeći predsjednički izbori zadati još snažniji udar njegovoj stabilnosti.
Račun za privid konsolidacije koji Vučić može da ostvari “najlakše” mogu platiti susjedne države, prije svega Crna Gora i Kosovo. To je ono što svi treba da imamo na umu: Vučić je poznat po tome da domaće krize prevazilazi generisanjem kriza u regionu.
Crna Gora je tu posebno ranjiva, što zbog unutrašnje nesposobnosti da se odbrani, što zbog postojeće mreže uticaja. Nakon nedavnih dešavanja u crnogorskom parlamentu i obnove stare DF koalicije, ta ranjivost je još izraženija. A sve to dolazi uoči ključnih crnogorskih parlamentarnih izbora.
Vučić će sve više djelovati kao lisica u klopci. Što mu prostor za očuvanje vlasti bude uži, to će potreba da domaću krizu prenese preko granice biti veća. Privid stabilnosti u Beogradu ponovo bi se plaćao nestabilnošću u susjedstvu. Zato se ovi izbori u Crnoj Gori iščekuju sa strepnjom. Njihove posljedice neće ostati unutar granica Srbije.
Na kraju ostaje žal što proevropska opozicija u Srbiji nije snažnija. Ostaje i nada da će biti zastupljena u parlamentu i imati snage da jasno iznese i brani svoj stav. Pad Vučića tek otvara pitanje političkog pravca Srbije.
Odgovor na njega zahtijeva proevropsku snagu koja će imati hrabrosti da se suprotstavi i režimu i njegovom projektu. Velika Srbija ne postaje manje opasna kada se preimenuje u „Srpski svet“. A lisica u klopci ne postaje manje opasna zato što joj se bliži kraj, naprotiv.
