Dvadeset prvi maj ne smije postati datum za kalendar zabave! Nije ni pitanje „đe ćemo te večeri“, niti dilema „na koji koncert poći“. Za narod koji je kroz vjekove opstajao između carevina, imperija, zabrana, poniženja i pokušaja nestanka - 21. maj je mnogo više od praznika. To je simbol jedne epohalne pobjede malog naroda koji je odlučio da ima pravo na svoje ime, svoju zastavu, svoju državu i svoje dostojanstvo.
Na trgu đe se nekad igralo krvavo kolo, mi moramo zablistati u ime antifašizma i slobode. U gradu u kom mnogi danas slave one koji su to monstruozno kolo igrali
Toga dana 2006. godine, Crna Gora nije samo obnovila nezavisnost. Obnovila je vjeru da mali narodi imaju pravo da postoje uspravno. Da istorija nije završena. Da se i protiv svih prognoza može pobijediti ako postoji odlučnost da se brani svoje „ja“.
Ali, upravo zato, 21. maj nas svake godine opominje na jednu veliku istinu: borba za slobodnu Crnu Goru nikada nije završena. Naš istorijski usud nikada nije bio komfor nego borba neprestana. Nikada nijesmo bili narod kojem je sloboda poklanjana. Sve što smo imali - morali smo izboriti. I državu. I ime. I jezik. I pravo da budemo ono što jesmo.
Zato je opasno kada 21. maj počne da se svodi na folklor, vatromet i provod. Jer za nas ovaj datum nije dekoracija, nego zavjet! Zavjet da nema predaje.
Ovog 21. maja, zato, nije dovoljno ostati za tastaturama, društvenim mrežama i kafanskim pričama o patriotizmu. Potrebno je biti tamo gdje je danas najteže. Tamo gdje naša ideja djeluje obeshrabreno. Tamo gdje mnogi žele da vide ćutanje i odustajanje. U Herceg Novom!
Na trgu đe se nekad igralo krvavo kolo, mi moramo zablistati u ime antifašizma i slobode. U gradu u kom mnogi danas slave one koji su to monstruozno kolo igrali.
Jer nijesmo mi narod koji je ostavljao svoje ranjenike. Nijesmo oni koji se povlače kada postane teško. Da jesmo - ne bi bilo ni Crne Gore. Ne bi bilo ni 13. jula. Ne bi bilo ni 21. maja.
Svaka generacija Crnogoraca imala je svoj ispit. Naš danas nije rov, puška ni planina - ali jeste pitanje: hoćemo li imati snage da ostanemo budni, prisutni i dostojanstveni onda kada djeluje da je lakše ćutati?
21. maj nas svake godine opominje na jednu veliku istinu: borba za slobodnu Crnu Goru nikada nije završena
Zato ovog 21. maja odgovor mora biti jasan. Svaki čovjek koji u srcu nosi Crnu Goru treba da bude u Herceg Novom.
Na Trgu Nikole Đurkovića.
Ne zbog koncerta. Ne zbog politike. Nego zbog poruke. Zbog osjećaja zajedništva. Zbog obaveze prema svima koji su prije nas ostavljali živote da bi ova zemlja postojala. I zbog onih koji dolaze poslije nas.
Da pokažemo da nas ima. Da pokažemo da nijesmo umorni. Da pokažemo da se ne povlačimo.
I da svima jasno kažemo DA SE NIKAD NEĆEMO UMIRIT.
