Dramski pisac, dramaturg, scenarista i profesor dramaturgije Stevan Koprivica rođen je 29. novembra 1959. u Kotoru.
Njegov umjetnički opus, koji se proteže kroz više decenija, ostavio je dubok trag u pozorištu, televiziji i obrazovanju, oblikujući generacije glumaca, reditelja i dramaturga.
Koprivica je diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a kasnije je kao profesor prenosio znanje na istom fakultetu, kao i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, formirajući nove generacije mladih umjetnika.
Njegov profesionalni put obuhvata rad u najvažnijim pozorišnim kućama regiona, poput pozicije upravnika Malog pozorišta “Duško Radović” i dramaturga pozorišta “Boško Buha” u Beogradu. Bio je i umjetnički direktor Gradskog pozorišta u Podgorici, gdje je oblikovao prepoznatljiv repertoar i podigao umjetničke standarde.
Jedan je od osnivača Festivala pozorišta za djecu u Kotoru, gdje je bio višegodišnji umjetnički direktor. Bio je u osnivačkom timu Jugoslovenskog festivala filmske režije u Hereceg Novom, kasnije Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala.
Kao dramski pisac, Koprivica je autor niza zapaženih drama koje se ističu britkim dijalogom, izraženim osjećajem za dramsku formu i prepoznatljivim humorom sa primjesama ironije i tuge. Pored toga što su izvođene u teatrima širom regiona, višesturko su nagrađivane i prevođene.
Takođe, radio je kao scenarista na televiziji, gdje je ostavio pečat u formi serija i filmova koji su kroz popularni format progovarali o društvenim temama i savremenim dilemama. Njegov autorski potpis ogleda se u spoju duhovitosti, apsurda i suptilne kritike društva.
“Drugo putovanje u Jevropu”, “Oružje zbogom”, “Tre Sorelle”, “Zelena čoja Montenegra”, “M(j)ešoviti brak”, “Rat uživo”, “Senke nad Balkanom”, samo su neka od njegovih prepoznatljvih i proslavljenih ostvarenja.
Koprivica s pravom važi za jednog od rijetkih domaćih autora koji uspijevaju da kombinuju umjetnički integritet sa širokom publikom. U vremenu brzih senzacija, on ostaje hroničar onih dubljih, često neizrečenih istina, koje osvjetljava kroz snagu dramske riječi i scene.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaj da je dan pred vama najvažniji i najuzbudljiviji ikada.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nijesam siguran da volim što sam odrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sport. Pionirska i juniorska ekipa vaterpolo kluba Jadran iz Herceg Novog. Pionirski prvak Crne Gore u stonom tenisu. Član ekipe u piciginu koja je osvojila prvenstvo svijeta u veteranskoj kategoriji na Bačvicama u Splitu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Oklijevanje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Odlučnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Moguća misija 65. dio”. Kristofer Valc.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ispričao bih ti nešto, ali nije za telefon.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Brodet od sipe.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da budem na više mjesta u isto vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kapetan Ahab iz Melvilovog “Mobi Dika”.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Slatko je ne raditi ništa, kaže stara italijanska poslovica.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “My Way” verzija Elvisa Prislija, “Guarda che luna” verzija Freda Buskalonija, “Dušo moja” Kemala Montena.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Istorija ljepote” Umberta Eka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Samo gdje ima mora u nedogled i istog takvog neba, plavog.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ko me dovoljno voli da sasluša.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu.
Da li za nečim žalite?
- Zbog nekih poslovnih odluka. Ali, šta bi bi, ništa od žaljenja.
Bez čega ne možete?
- Dodira bliskih i mora.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Prečesto, sa razlogom.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Pustio bih je. Bilo bi dosadno da ih ispuni.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne sjećam se šta je bilo lako.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pravio bih se da ništa ne znam, ali bih se potrudio da uradim nešto što nikad nijesam.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu da ne znam da sam umro. A ujutro sve ponovo.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “To bi bilo sve, ljudi”. Naša parafraza omiljenih crtića iz vremena sa početka testa, Luni tjunsa “That’s All Folks”.
