Dušan Vukčević dječačku ljubav prema ribolovu pretvorio je u životni poziv, a godine provedene uz rijeku i more utemeljile su put kojim danas uspješno korača kao privredni ribar i reprezentativac Crne Gore u podvodnom ribolovu.
Još kao dječak odlazio je na Moraču, gdje je provodio dane kupajući se i pecajući. Ljubav prema vodi nije došla slučajno – prenijeli su mu je otac i đed, koji su ga vodili na rijeku i jezero, gdje su lovili krapa i uživali u druženju. Ono što je tada bila igra i bezbrižno odrastanje, vremenom je preraslo u životnu strast.
Nakon godina provedenih na slatkim vodama, more je postalo njegova nova pozornica. Tu je, kako kaže, ostvario zapažene uspjehe i shvatio da ono što najviše voli može postati mnogo više od hobija. Poslije 14 godina rada u kompaniji, donio je važnu životnu odluku – da ribolov postane njegovo primarno zanimanje. Danas uspješno vodi firmu za privredni ribolov, tokom godina unaprijedio je plovila i opremu, a posao gradio na iskustvu, predanosti i ljubavi prema moru.
Uporedo sa tim razvijala se i druga velika strast, sportski angažman koji podrazumijeva ronjenje na dah i podvodni ribolov, gdje su stigli i uspjesi.
Godina 2024. bila je posebno značajna, jer je tada formirana reprezentacija Crne Gore u podvodnom ribolovu. Prvi nastup na međunarodnoj sceni dogodio se na Euroafričkom prvenstvu u Turskoj, gdje je crnogorski tim osvojio deveto mjesto ekipno i izborio plasman na Svjetsko prvenstvo. Dušan je pojedinačno zauzeo deveto mjesto, što predstavlja izuzetan rezultat u konkurenciji takmičara sa dva kontinenta. Nakon toga uslijedili su novi uspjesi – drugo mjesto na prestižnom međunarodnom takmičenju u Malom Lošinju, najstarijem takmičenju u podvodnom ribolovu na svijetu, kao i redovno učešće na memorijalu koji porodica Gazivoda organizuje u znak sjećanja na njihovog prijatelja Andriju.
Kruna dosadašnjeg međunarodnog puta bilo je učešće na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje je crnogorska reprezentacija napravila još jedan važan iskorak. Zahvaljujući tim rezultatima, Crna Gora danas ima svoje mjesto na svjetskoj sceni podvodnog ribolova, a dodatno priznanje stiglo je ove godine kada je našoj zemlji povjereno domaćinstvo Euroafričkog prvenstva.
Među brojnim uspjesima posebno mjesto zauzima i nastup na januarskom Mastersu na Majorci, najznačajnijem individualnom takmičenju u podvodnom ribolovu pod pokroviteljstvom CMAS-a. Na ovo prestižno nadmetanje poziva se svega petnaestak takmičara iz cijelog svijeta, a Dušan Vukčević postao je prvi predstavnik Crne Gore koji je dobio takvu čast.
Kada govori o ulovima koji su obilježili njegovu karijeru, izdvaja tunu tešku 82 kilograma – najveću ribu koju je ikada ulovio. Prije nje, najveći trofeji bili su primjerci od 54 i 40 kilograma, ali upravo ta tuna ostala je simbol dugogodišnjeg rada, strpljenja i posvećenosti.
Pred njim su novi izazovi, a najveća želja ostaje medalja na Euroafričkom prvenstvu koje će se održati u Crnoj Gori.
Rođen je 17. juna 1985. godine u Podgorici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Imao sam jako lijepo djetinjstvo uz sestre i roditelje. Pretpostavljam da svima nama fali ta sloboda dječje igre i da kao odrasle osobe imamo neke maštarije koje bi možda izgledale kao ludost da ih u ovim godinama uradimo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što imam svoju porodicu i što smo svi na okupu, ali i to što sam izrastao u čovjeka koji voli sport i što sam se odredio za ovakvu vrstu privatnog posla kao privredni ribar, podvodni ribolovac i ronilac na dah.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volio bih da sam znao da pjevam. Moj kum, Bane Nedović je pjevač i uvijek sam mu govorio „E, moj kume, da ja umijem da pjevam, šou bismo činjeli“.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne smatram sebe naivnim, ali definitivno mislim da mnogo dam na prvu loptu ljudima koje tek upoznam, a to možda nekad i nije pametno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad u nekome prepoznam iskrenost i otvoreno prijateljstvo. Takvi ljudi me uglavnom i okružuju.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Duboko plavetnilo“.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Dobar otac i muž, roditeljima sin za primjer, požrtvovan, prijatelj.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Crveno meso.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Kroz šalu, ono što se dosta često provlači u ronilačkim krugovima - da nam je da imamo neko infracrveno svijetlo da možemo viđeti ispod kojeg kamena je riba.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sve što sam poželio trudio sam se da ostvarim, tako da se ne bih mijenjao ni sa kim. Potpuno sam zadovoljan. Ne žudim ni za čim toliko jako da bih se mijenjao sa bilo kim ni jedne sekunde.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Odmaram sa porodicom. To mi je dan kad ni u kom slučaju ne idem na more, osim ako je baš neka velika potreba.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Himna Crne Gore „Oj, svijetla majska zoro“ i „Jutros mi je ruža procvjetala“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava „Princeza Ksenija od Crne Gore“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Prošao sam svijet od istoka do zapada. Volio bih da se vratim u Tokio i to sam obećao ćerki da ćemo ići zajedno, porodično. Volio bih da i ona to vidi i doživi.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ambulantna kola.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Supruzi, roditeljima, najbližem krugu prijatelja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Volim dobro druženje, a to podrazumijeva da se spremi neka riba koju smo ulovili u društvu porodice i prijatelja. Takođe, neko lijepo putovanje. A obradujem se i kad ulovim neki dobar trofej, volim uspjeh.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. I za tim za čime sam žalio u datom momentu, prošlo je i kasnije izblijedi. Možda su u tom trenutku bile pogrešne odluke, ali nije ostavilo trajne posljedice.
Bez čega ne možete?
- Razgovor sa ćerkom, esspeso, more...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam problem da se izvinim kad postoji razlog.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za porodicu i najdraže, sreća – da ide od ruke to što uzmeš da radiš, a treću želju bih ostavio po potrebi – ako treba nekome da spasim život.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nijesam se odricao nečega da bi mi to teško palo. A i kad se čovjek odriče nečega, onda to radi za neko drugo dobro. Trudim se da mi sve lagano pada i da ne doživljavam ništa kao napor.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Posvetio bih se više voljenim ljudima oko sebe. Ispunio njih i ispunio sebe.
Kako biste voljeli da umrete?
- Jako mi je lijepo u životu, tako da nijednog trenutka nijesam razmišljao o tome, niti želim da mislim u tom smjeru. Razmišljanje o tome mi izgleda kao izdaja svega lijepog oko mene.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Grb Crne Gore, a po imenu i prezimenu će taj koji dođe da pročita znati ko sam bio i što sam radio.
