Dragana Kalezić profesorica je ruskoga jezika i književnosti i prevoditeljica. Autorka je zbirke pripovjedaka „Sentimentalni rak“. Za ovo prozno djelo osvojila je treću nagradu na književnom konkursu PAF 2020.
Priče objavljuje u časopisima regiona. Očekuje pravi trenutak da izađe u svijet i njena druga zbirka pripovjedaka "Jovanka i ljepotice". To je, kaže, ciklus priča na teme ženstvenosti, naivnosti i praznih priča, ljubavi koje nema, ili se ne realizuje na željene načine. Neka je, poručuje, čita ko voli dubine i suptilnost ljudske duše.
Rođena je u 1980. godine u Podgorici. Osnovne studije završila je na Filozofskome fakultetu u Nikšiću, a magistarske na Filološkome fakultetu u Beogradu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ništa. Zahvalna sam tom vremenu što me toliko blagosklono zadojilo i odgajilo u cjelovitu i toplu osobu, koja ima uvijek svega dovoljno.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što ne moram da kupim ni još jedne cipele, tašnu, stvar, ma koliko bili savršeni ili jeftini.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Često zapostavljam i ove koji su došli do izražaja. Ali ne razmišljam o tome, sve što treba dođe do izražaja samo. Talenat je uvijek izraženost. Koliko ga umijemo vidjeti i koristiti, i svoje i tuđe, to je bitnije pitanje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Odanost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Dobrotu, genijalnost, naprednjaštvo, inteligenciju.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Meko tkivo rađanja“ (to mi je jedan od radnih naslova romana koji pišem). Teško mi je dosjetiti se baš tačno ko bih voljela da me glumi, ali ako damo mašti na volju – Vivijen Li ili Monika Beluči.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Adekvatno.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao voće, jagode ili mango.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Sviđa mi se što sam ljudsko biće, obožavam obične ljudske moći i kad ih osjetim kod sebe ili drugoga. Ne odolim ipak kad vidim napuštenog, povrijeđenog psa, pa poželim moć da ga pogledom zacijelim i ozdravim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zamijenila bih se sa Alberom Švajcerom baš na dan kad svira koncerte da bi skupio novac za otvaranje bolnica u Africi.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Od nedjeljnog popodneva pomalo mrskog zbog školskog ponedjeljka, napredovala sam u popodneva uvijek raznovrsna i drugačija. Šta ću raditi, to uglavnom znam u nedjelju popodne.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kod mene nema uvijek. Trenutno u vrhu “National Anthem”, Lana del Rey, “Numb” Marina and the Diamonds.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Sjajna predstava „Ivanov“ u CNP, jer sam dijelom u njenom stvaranju učestvovala.Roman „Iskreno vaš, Šurik“, Ljudimile Ulicke, ostavio je najsnažnji najblaži utisak lijepog gostoprimstva, kao kad Vas neko pozove svojoj kući kao dragog gosta, razveseli i počasti Vas svime što ima, čak i svojim vlastitim odstustvom.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volim putovanja, sva.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Bilo koje neudobno ili opasno prevozno sredstvo, kao zagušljivi autobus iz sjećanja na studentske dane, koji širom otvorenih vrata vozi studente i gori.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svakome ispričam što treba.
Čemu se uvijek obradujete?
- Lijepom danu.
Da li za nečim žalite?
- Žalim. Da se ne ponovi.
Bez čega ne možete?
- Bez svega mogu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne pamtim. Ali koristim ljubazne riječi iskreno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prećutala bih ovdje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odavno sam usvojila nepodnošljivu lakoću postojanja.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Spavala bih više, šetala i čitala.
Kako biste voljeli da umrete?
- Svojom smrću.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Sve se s lakoćom rješava.
