Crnogorski parlamentarizam imao je različite, manje i više slavne, epizode. Međutim, teško se pamti događaj poput onoga kada je izostankom kvoruma spriječena čak i rasprava o smjeni četničkog vojvode Andrije Mandića. Ovog puta niko nije uhapsio poslanike. Niko ih nije ni zaključao ili silom spriječio. Bila je to svjesna odluka da pobjegnu od glasanja i političke odgovornosti.
Potpisnik ovih redova nije očekivao drugačiji ishod. Vladajućom većinom odavno komanduje Andrija Mandić. Nekada je to manje, nekada više vidljivo. Evropske floskule, banalno "gađanje" procenatima usvojenih zakona, retuširanje istorije samo su fasada iza koje se nastavlja rastakanje Crne Gore, mijenjaju njen karakter i suština.
91Poseban pečat ovoj parlamentarnoj eskapadi beščašća dali su poslanici čije su ih političke biografije, makar formalno, obavezivale da postupe drugačije. Otvoreni Mandićevi saveznici uradili su ono što se od njih očekivalo. Poslanici Radinka Ćinćur, Tonći Janović i Albin Ćeman svojim izostankom dali su istom poslu građansko, evropsko i manjinsko pokriće.
Radinka Ćinćur je koautorka čitanke „Čitaj hrabro i govori slobodno“. Hrabrost i slobodna riječ, izgleda, ostale su na papiru. U Skupštini je važio drugi nastavni plan: ne dođi, ne govori, ne glasaj, pa onda građanima pričaj o evropskim integracijama.
Poštenije bi bilo da je priznala da je izabrala Andriju Mandića nego da vrijeđa inteligenciju građana pričom kako se evropski put čuva sprečavanjem parlamentarne rasprave.
Poslanik Pokreta Evropa sad Tonći Janović još je neprijatniji slučaj. Dio svog političkog autoriteta gradi na predstavljanju hrvatske nacionalne zajednice. Član je i odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća za političke odnose i saradnju s državnim tijelima. Dakle, nije riječ o političaru kojemu su hrvatsko pitanje, odnos prema devedesetima, manjinska prava ili simbolička politika tek egzotične teme za nedjeljni intervju. To je dio njegova političkog identiteta. I upravo zato njegova odsutnost nije isto što i bilo čija odsutnost.
Ostaće zabilježeno da je jedan etnički Hrvat svojim odsustvom pomogao opstanak četničkog vojvode na čelu Skupštine. Janović nije morao da glasa za smjenu. Prvo je trebalo da omogući da se o njoj uopšte glasa.
Najmanje iznenađuje ponašanje poslanika Demokrata, Albina Ćemana. Ta partija je dugo prolazila ispod radara, predstavljajući se kao građanska i evropska, dok je pružala institucionalno pokriće Mandićevoj politici. Sada je sve teže održavati tu predstavu.
Ćemanova pripadnost bošnjačkoj zajednici Demokratama služi kao smokvin list za simulaciju pluralizma. Kada je trebalo omogućiti raspravu o Mandićevoj smjeni, ni te biografije ni tih deklaracija nije bilo u skupštinskoj sali.
Ćinćur, Janović i Ćeman zato su paradigma Mandićeve straže. Naravno, njima treba dodati i poslanika Nikolu Camaja koji je gotovo prkosio zakonima fizike ne bi li zaštitio svog lidera - četničkog vojvodu i podržavaoca etničkog čišćenja Albanaca sa Kosova.
Dakle, sav smisao njihovih biografija i političkog postojanja je da stvaraju iluziju.Njihovi postupci svjedoče kome su stavili mandate na raspolaganje. Mandiću su potrebni upravo takvi ljudi: oni koji će govoriti o građanskoj državi dok mu čuvaju funkciju, i o evropskim pravilima dok ga štite od najosnovnijeg parlamentarnog pravila.
Virus velikosrpskog nacionalizma hara Crnom Gorom. Ratni pokliči i urlanje od Herceg Novog do Bara više se i ne skrivaju. U Skupštini ga čuvaju oni koji se kunu u građansku državu i Evropu, a nestanu čim treba glasati o Mandiću.
Opozicija zato ima posljednju priliku prije izbora, bili oni vanredni ili redovni, da prestane učestvovati u simulaciji reformi. Mora zaustaviti tu predstavu dok se ne obezbijedi elementarno demokratsko pravilo: da Skupština može da raspravlja i odlučuje o smjeni svog predsjednika. Sve suprotno tome nanijeće štetu i opoziciji i Crnoj Gori.
