Gorica nije adresa. Ona je ogledalo.
U ovoj zemlji postoji jedna tanka linija - tanja od papira, tvrđa od čelika. Linija između građanina i podanika. Između čovjeka koji stoji uspravno i čovjeka koji se, navikom, izvinjava što postoji.
I svaki put kad se ta linija povuče kredom po asfaltu, neko pokuša da je pretvori u ogradu.
9Zato je 19. decembar važan! Ne zato što je hladno. Ne zato što je radni dan. Ne zato što “nije vrijeme” i “nije trenutak”. U Crnoj Gori je najčešće problem upravo to što se stalno čeka “pravi trenutak”, dok nam se život pretvara u čekanje.
A Gorica… Gorica nije samo brdo. Nije samo park. Nije samo mjesto đe se prođe i ode. Gorica je simbol: ko se penje, ko se povlači, ko ćuti, ko govori, ko se smije, a ko plaća.
Kad se na takvom mjestu pojave građani - bez uniforme, bez dirigenta, bez “svoje televizije” - vlast se uvijek namršti. Jer vlast se ne boji parole. Vlast se boji prizora. Prizora ljudi koji ne traže dozvolu da budu slobodni.
Znam šta će reći: “Nemojte, uzalud je.”
Znam šta će šapnuti: “Ne miješaj se.”
Znam šta će dobaciti: “Što ćeš ti tamo?”
A ja pitam: što ćeš ti u životu ako nisi tamo gdje se brani dostojanstvo?
Crna Gora nije mala po teritoriji. Mala je kad joj se ljudi povuku u sitne strahove: da se ne zamjere, da ih ne zovu, da ih ne upišu, da ih ne prepoznaju. A prepoznaju nas svakako - po tome koliko smo spremni da ćutimo.
Zato, 19. decembra, idi na Goricu! Ne da bi nekome “pokazao”, nego da bi sebi dokazao da još postojiš. Da ti nije svejedno. Da ti je stalo do grada, do zemlje, do pojma slobode koji se ovdje prečesto koristi kao dekor, a premalo kao obaveza.
Dođi mirno. Dođi normalno. Dođi ljudski.
Dođi s onim “najopasnijim” što čovjek može ponijeti: obrazom.
Vidimo se na Gorici, 19. decembra.
Da Crna Gora, makar na trenutak, bude veća od straha.
STEGA će 19. uraditi ono što svaki časni čovjek mora uraditi! Izaći da brani onih 35. Jer to rade dobri i pošteni ljudi. Ajde da vidimo ko će nam se priključiti...
Koračati Goricom u petak znači zaraditi privilegiju da unucima sa ponosom ispričaškako si i ti bio ili bila dio talasa koji je promijenio Crnu Goru!
Mi se moramo pobuniti, jer ako to ne budemo mi, neće niko drugi! Mi moramo stati ispred naših profesora, umjetnika, intelektualaca! Jer mi nismo neki huligani koje ćete sklanjati sa ulice, jer imamo pravo na PROTEST!
NE, vi ste huligani! Vi, sa druge strane crvene linije!
Gorica!
