Sloboda, ako se za nju ne zalažemo i borimo, ostaje tek potrošena riječ. Zbog toga ono što za nju i u njeno ime radi psiholog i geštalt psihoterapeut, Petar Marković ima poseban značaj.
Nesvakidašnjom pojavom i stavom poručuje da svako treba da bude autentičan i slobodan, ali i da je strah naš najveći neprijatelj.
Između ostalog, zbog toga je, i pored vrijednog rada sa mladima i stručne pomoći koju pruža ljudima, nedavno bio i na meti različitih verbalnih i fizičkih napada.
Marković je rođen u Baru 1990. godine, a osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu.
Doktorand je na Fakultetu za medije i komunikacije, na smjeru Transdisciplinarna humanistika i teorija umjetnosti i medija, a radi u savjetovalištu za mlade u Domu zdravlja u Baru. Pokretač je i autor brojnih radionica koje za cilj imaju podizanje svijesti o značaju mentalnog zdravlja.
Dugogodišnji je volonter Crvenog krsta, aktivista i borac za ljudska prava.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje period kada sam vrijeme provodio kad babe sa majčine strane. Nešto kasnije sam zavolio selo pa sam uživao u Sotonićima kod babe sa tatine strane, tako da mi u suštini najviše nedostaju ta druženja ispunjena poštovanjem, jasnim granicama i toplinom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kod “odraslosti” mi se najviše sviđa zrelost koju ona donosi (ne kod svakog i ne uvijek). Preuzimanje odgovornosti za sopstvene postupke kao i pomirenost između onoga što je bilo i onoga što je.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Želja mi je bila da se bavim glumom, ali me je u godinama kada sam se spremao za upisivanje glume na Cetinju u tome spriječila emocija stida. Sada vjerujem da me je stid pravilno oblikovao.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Komplimenti imaju preveliki uticaj na mene, ali na sreću kratkotrajan.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Hrabrost, jer smatram da ona uvijek uz sebe podrazumijeva prisustvo iskrenosti i autentičnosti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Fermentacija”. Trabalo bi da me igra više glumaca i glumica gdje bi svako predstavljao po jedan fragment moje ličnosti čineći na taj način jednu raznoliku težnju za cjelinom.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ajde dođi da me vidiš.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Volio bih da se opišem kao neki italijanski specijalitet, ali vjerujem da bih više bio neka slatko-ljuta kombinacija iz kineske kuhinje.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Više bih volio da imam kamen mudrosti i vremeplov jer ove moći koje posjedujem su mi dovoljne.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Gorgonom Meduzom (da posmatram iz perspektive čudovišta junake, uz uloge žrtve svoju manifestaciju traume) i Medejom (da bolje razumijem i pronađem empatiju tamo gdje je teško nalazimo).
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom poslijepodne u pauzi za odmor razmišljam o tome kako bi izgledalo da nedjeljom odmaram umjesto što radim.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “What he wrote”, Laura Marling.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjige “Povratak u Reims” (Eribon) i “Zaposjednutost” (Erno). Ljubitelj sam starih filmove pa me je novo gledanje “Prozora u dvorište” (Hičkok) i “Kratkog filma o ljubavi” (Kišlovski) povezalo sa teorijama pogleda kojima se sada bavim u jednom od ispitnih zadataka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Maštam o Islandu. Sljedeće putovanje mi je Lisabon tako da ću tu želju ispuniti sebi.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus/Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojim psihoterapeutima. Nekad sačekam par seansi pa ispričam ono šta sam preskočio u prethodnim.
Čemu se uvijek obradujete?
- Hrani.
Da li za nečim žalite?
- Da one koji su na različite načine otišli iz mog života, pozdravim i kažem koliko mi znače.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez poezije i muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svojoj klijentkinji zbog pomjeranja termina seanse.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Te tri želje bi mogla da zna samo ona, a i njoj mi ne bi bilo lako da ih saopštim. Želje osjećam kao najintimniji prostor našeg bića.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Bilo je mnogo teških stvari koje sam uradio u životu i sada kada su postale dio mog iskustva i prihvatanja više nisu teške. Možda bi trenutno za mene adekvatnije pitanje bilo šta bi vam bilo najteže da uradite, a da to još niste uradili.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bih vrijeme sa onima koje volim, napisao svaki dan po jedno pismo za sve one koji su činili moj život i koji mi u tom trenutku ispunjavaju srce.
Kako biste voljeli da umrete?
- Pun ljubavi prema onima koje ostavljam i prema onima kojima se pridružujem.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Za svjesnu predaju je potrebna ogromna snaga.
