Snimak na kojem nikšićka omladina maršira Trgom Argentina i skandira „Nož, žica, Podgorica“, deceniju - dvije nakon, na Youtube-u će se tražiti pod „Ovako je sve počelo“. Ostaje samo da se oni koji vjeruju u njega, mole Bogu da to neće biti još jedna priča u kojoj su velesrpski krstaški odredi došli kućama iz još jednog izgubljenog rata, sa novim mitovima, svecima i ratnim zločincima, kao surogat za pobjede.
Jer, do sada smo to kao patern, kroz nekoliko stotina hiljada žrtava, desetina masovnih grobnica i jednim genocidom kasnije, dobro naučili. Fašizam vladike Nikolaja koji je danas uvijen u celofan zvani politika Aleksandra Vučića, nastavlja taj patološki manir u kojem se porazi fetišiziraju kanonizacijom dželata, kojima se crtaju oreoli, a ispred njih pale kandila.
Najgrozniji prizor kojeg je savremena građanska realnost imala prilike da vidi, marš sa parolom-parafrazom zločina iz Srebrenice, dočekan je od strane „pomiriteljske“ crkve, a i formalnih političko društvenih elita sa „Oprosti im bože, ne znaju što čine“. Svako sinhronizovano upozorenje medija, pojedinaca i institucija da se naše društvo kreće ogromnom brzinom prema ovom fenomenu kao prema santi leda, okarakterisano je pod „crnogorski nacionalizam“ i „ekstremizam“. Sve smo ovo na sva zvona najavljivali, svi mi kojima je bastalo da to kažu! Crnogorske elite, oba politička pola su ćutale. Prale ruke. Pustili nas niz provaliju.
69Narativ o „ekstremistima“ postao je toliko snažan da je počeo superiorno da oblikuje crnogorsku stvarnost na svim nivoima. Pod njegovim pritiskom dresirani su svi - političke partije lojalne građanskoj državnoj ideji počele su da se pojavljuju u medijima koji fabrikuju taj narativ i time mu daju legitimitet. Pojedini aktivisti i intelektualci su zbog straha od „žute trake“ oko miške - etikete ekstremiste, preko noći otupili svoje kritičke oštrice, „pacifikovali“ su se i s istinom napravili kompromis uz jeftina opravdanja pred samim sobom: „Živjeti se mora“.
Živjeti se mora? Nije tačno! „Znaš li šta je pisalo na vratima Kartagine, bejbi?“, izgovara lik kojeg igra mladi Mišo Janketić, u „Kako su se voleli Romeo i Julija“ dok skače sa ogromne litice u more, u smrt? Na vratima Kartagine, jedne od navećih pomorskih imperija u povijesti pisalo je „Ploviti se mora, živjeti ne“!
Zato, dok nam crni zlokobni oblaci stižu tromo, za početak - razvrstajmo se! Na one koji su bez „ali“ osudili i tražili odgovornost za neonacistički marš na Podgoricu i na one koji neće sjedjeti skrštenih ruku dok se to događa među našom djecom! Na one koji takvo ponašanje inspirišu, ohrabruju i provociraju i na one koji imaju nultu toleranciju na fašizam!
Dižite se, dođavola, to su Vaši djedovi bili. Vaši, ničiji drugo! A ovo je Vaša zemlja, vaša i samo Vaša!
Postali smo društvo ideološki mlitavih relaitivizatora, u kome je fašizam „fluidna“ stvar, „kompleksan problem“, „problem stvaran decenijama“ itd. Fašizam je fašizam! I tačka.
Svrstajte se! Na stranu antifašista, onih kojima je to "kompleksan problem“ ili fašista. Vrlo je jednostavna ponuda na političkoj sceni svakom ko ima gram mozga, a i gram obraza. Da vidimo, brate, konačno ko je od čega sazdan! Jer, NEMA kompromisa oko suštinskih stvari! Oko svega ostalog možemo se dogovoriti dragi sugrađani! Ali, ako si brojčano mali narod, kao što mi jesmo, jedino što kao kapital imamo su naše vrijednosti za koje se borimo! Bez njih ne postojimo! To je naša jedina valuta, ideja i smisao. Iste one vrijednosti koje baštini slobodno, zapadno, demokratsko društvo.
Ako dovedemo TE vrijednosti u pitanje, onda smo poginuli kao narod i ne postojimo više. A te vrijednosti su sloboda, sloboda i sloboda! Građansko društvo, antifašizam i nesmetano pravo na sopstveni identitet. Ako kreneš praviti kompromis sa ovim konstantanama, onda si gubitnik na svakom nivou, a u našem slučaju i onom biološkom.
I u Španskom građanskom ratu (u kome se borilo puno Jugoslovena i Crnogoraca), i na Neretvi i na Sutjesci, branjene su iste vrijednosti. To je ista inercija. U istoriji svjetskog ratovanja nije se desilo ono što se desilo na Sutjesci, da je jedan naspram 10 boraca išao protiv Italije, Njemačke, četnika i ostalih trupa osovine zla, a da je odnijeta pobjedu vjerujući u ideale slobodnog čovječanstva!
Kurir je Titu, u paklu pogibije tada rekao: „Dok postoji jedan živi Crnogorac, fašisti neće proć! Kada više ne budete čuli puške sa Ljubinog groba znajte da više nema živog nijednog proletera“.
Jugoslovenski Staljingrad! Najstrašnija bitka koju smo mi, Crnogorci, odbranili! I svi za slobodu izginuli! Samo Crnogorci i Spartanci pisali su tako snažne, tragične, romantične i inspirativne stranice istorije! Danas, iste vrijednosti brane slobodna Crna Gora, slobodna BiH i slobodno Kosovo! Dižite se, dođavola, to su Vaši djedovi bili. Vaši, ničiji drugo! A ovo je Vaša zemlja, vaša i samo Vaša, koje god etničko osjećanje stanovalo u Vašim grudima!
Fašisti neće marširati Podgoricom! Nikad više!
Jer, ploviti se mora...
