U administraciji Sjedinjenih Američkih Država postoji fantastičan sistem kontrole vlasti. Oni su ga nazvali „checks and balances“, odnosno sistem uzajamne kontrole i ravnoteže vlasti.
Nama „checks and balances“ zasad ne treba ni prevoditi. Dovoljno je prevesti ovo skupštinsko koko-davanje na jezik koji svi razumijemo: vama vlast, nama ceh
Njegova osnovna ideja je jednostavna: nijedna grana vlasti ne smije imati svu moć, a svaka mora imati mogućnost da ograniči druge. Ili u praksi: niko nema dovoljno vlasti da može napraviti trajnu štetu po državu. Autokratija je prosto zakonom zabranjena i nedopustiva.
Najbolji primjer za to je trenutno stanje u SAD-u, gdje imate predsjednika Trampa, kao nosioca izvršne vlasti, koji bi, shodno javnim najavama, bez kontrole sudske i predstavničke grane vlasti, prosto narodski – čuda činio. No tu su oni da ga spriječe i ograniče u tome.
Mi u Crnoj Gori takođe imamo jedan sistem. Nemamo naziv za njega ali bi ga komotno mogli nazvati „vlast bez kontrole i ikakvog balansa“.
Kod nas takođe postoje tri grane vlasti, ili četiri ako računamo „nezavisnu“ sudsku i tužilačku, ali ko tamo šta radi, i ko koga kontroliše nije lako ni pretpostaviti, kamoli zaključiti.
Eto, samo u proteklih petnaestak dana imali smo demonstraciju toga. Premijer, koji izvršno upravlja ovom državom, promovisao je novi ekonomski program, za koji lično kaže da ga nema niko u svijetu, dakle mimo svijet je.
43Sa njim izgleda nije upoznao ni ministra finansija ni njegov resor, kazavši da će im trebati vremena da ga procesuiraju, javno im poručivši da nisu dovljno pametni ili nepametni, sasvim je svejedno. Nije ni posmislio da organizuje javnu raspravu o tako značajnom projektu po državu, i sve to – na WhatsApp grupi.
Gospodin premijer, iznadsituaš po hrabrosti, građanin svijeta po seksualnom iskustvu, nezakoniti vlasnik dva državljanstva, lakonski šaljivdžija na sve aktivnosti neonacizma i šovinizma u zemlji, litijaški izdanak, odlučio je da Crnu Goru gurne u bankrot, sam, bez ičije stručne analize, preko noći porukom na WhatsApp-u.
Sljedeće će valjda biti status na Facebook-u: Prodao sam nam državu. Aj, zdravo!
Da smo u SAD-u, odmah bi se našli ustavni mehanizmi koji bi ovo spriječili ili liječili, jer zaista nisam siguran kako ovo ispravno nazvati. I, to bi uradio predstavnički dom ili kod nas - Skupština Crne Gore.
Samo kada bi ona imala volje, znanja, zanimanja i kvoruma za tako nešto. Pa, dok premijer piše grčki scenario za Crnu Goru, predstavnici vlasti u crnogorskom Parlamentu igraju se „kukavica“.
Znate onu dječju igru koju anglosaksonski jezici prosto zovu chicken ili kokoška (pile) po naški. Tu se akteri skrivaju i čekaju ko će prvi popustiti, onaj koji to učini dobija zvanje kokoške.
Tako su se protekle sedmice posakrivali svi poslanici vlasti bježeći od posla za koji su dobro plaćeni i za koji su im građani dali mandat. Po hodnicima se tražila karta više.
Na kraju niko od njih nije ušao u plenarnu salu da raspravlja i glasa o tački dnevnog reda, a onda se kroz hol razlio glas. U početku tiho, pa onda postade sve jači šum koji se pretvarao u sve jasniju artikulaciju: ko-ko, ko-ko, koko-DA.
Neki poslanici, pričali su kasnije u skupštinskom restoranu dok su jeli porciju popeka od 3€, da su čuli obično kokodakanje, dok su se drugi kleli da se jasno moglo čuti, umjesto kokoda - Koliko ko da, koliko ko da!
Da li će glavni sakrivač, u liku predsjenika Skupštine, ovu igru nastaviti i sa gospođom Fon der Lajen ostaje da vidimo. Ona je bila jasna: „U EU nećemo trpjeti simpatizere ratnih zločinaca“. Tako da je gospodinu Mandiću vjerovatno najbolje rješenje da izađe iz mraka, čvrsto je zagrli, onako kako samo on grli predstavnice EU, i bolećivo joj izjavi saučešće za prekasno preminulom Biljanom Plavšić. Bila bi to za njega win-win situacija.
Bilo kako bilo, Skupštinu Crne Gore, kao instrument kontrole izvršne vlasti definitivno nemamo, ili je nemamo u dovoljnom broju da kaže: koliko ko daje da promijenimo mišljenje i radimo svoj posao.
I dok su u parlamentu u nedoumice oko toga šta se zbilja čulo tog dana, po Crnoj Gori, na raznim stranama, može se čuti kako se crnogorska zastava i njen grb nazivaju kokoškom. Da li ćete za taj jadni i prizemni čin odgovarati pred sudom zavisi od toga koliko možete jako da skočite uvis. Ako skačete dobro onda ćete biti uvaženi dio društva, rado primani na visokom nivou i dobićete pohvale sa svih strana. Ako niste, onda će vas procesuirati kao što i zaslužujete. No, dovoljno je priče o kokoškama.
Da nastavimo sa još jednim stubom vlasti. Dobro, ne baš stubom, više stubićem. Pokušajem stuba bi bilo najtačnije.
Predsjedniku države, sada već i tradicionalno, niko živ se ne odaziva na pozive za sastanke, forume, javne rasprave... Više nije bitno ni šta je tema sastanka, niti koliko je aktuelno, predsjednika prosto ignorišu svi.
A zaista nije ni čudo. Prije nekoliko dana izjavio je kako ima rješenje za bliskoistočnu krizu, koju nikako da riješe svetske sile još od 1946. godine. Ali, on zna kako.
Evo citiraću: „Izraelci da dobiju trajnu bezbjednost, a Palestinci dostojanstvo, slobodu i održivu sopstvenu državu“. Kažu da ljudi iz Mosada, Šin beta i Hamasa prosto nisu mogli da vjeruju koliko je jednostavno rješenje i da im je cijelo vrijeme bilo pred očima. No, zaludu vam oči dok vam ih mudrac ne otvori!
I, da ne bi ovo bila jedina umna visokotvorevina našeg predsjednika prošle sedmice, zablistao je novom. Ali, prvo manji uvod.
Crnogorsko društvo, političke partije i nevladin sektor već decenijama govore o tome kako se mora uraditi reforma izbornog zakona i prije svega lokalne i parlamentarne izbore smjestiti u isti dan. O praktičnosti, učinkovitosti i logičnosti ove ideje ne treba trošiti vrijeme. Svako drugo rješenje je pogrešno. Pa se, a nije se dešavalo skoro nikada, oko ovoga postigao opšti konsenzus i dogovor. Niko nije bio protiv.
Ili smo bar misili da nema tog nekog ko razmišlja drugačije.
„Pitanje je da li ću parlamentarne i lokalne izbore raspisati zajedno ili odvojeno“, reče Jakov Milatović i ne namršti se.
I, sada se čudi i ljuti što mu se ponovo niko nije odazvao na poziv za razgovor. I umjesto da on bude neka vrsta kontrolnog mehanizma izvršne i sudske vlasti mi, kao društvo, moramo tražiti nekog da se brine o njemu i njegovim nesuvislim izjavama.
No, kako kaže ona narodna: Tri puta Bog pomaže, pa je i Milatović proteklu sedmicu završio sa trilingom. Posljednji je bio poziv Donaldu Trampu da posjeti Crnu Goru. Kako mu je procenat odziva, bilo kome, do sada bio ravan nuli, neće ni ova inicijativa proći drugačije. Ali, da čovjek ipak bude siguran da 100% neće doći, imam jednu dobronamjernu, a krajnje subliminalnu sugestiju.
Predsjedniče, pošaljite mu pozivno pismo preko naše Ambasade u SAD-u. Neće doći garantujem.
I tako izgleda naša ravnoteža vlasti: premijer šalje poruke, poslanici se kriju, predsjednik zaludu pristavlja kafe, a institucije čekaju da vide kome se smiju zamjeriti. Jedni drugima čuvaju fotelje, dok građanima ostavljaju račune. Tu su, izgleda, nadležnosti jedino sasvim precizno podijeljene.
Zato nama „checks and balances“ zasad ne treba ni prevoditi. Dovoljno je prevesti ovo skupštinsko koko-davanje na jezik koji svi razumijemo: vama vlast, nama ceh. A kada dođu izbori, svi će ponovo izaći iz svojih skrovišta da nam objasne koliko su hrabro branili državu. Valjda od opasnosti da u njoj neka institucija konačno počne da radi svoj posao.
P.S. Draga Vlado, ministre Radunoviću, gospođo poslanice Nedović,
Prođoh juče pored Veljeg brda i stanje je isto kao onog dana, prije pola godine, kada se poslanica Nedović slikala pored bagera koji su lomili neke krše za potrebe što boljeg snimka, i uvjeravala nas da ćemo za godinu – dvije početi da se useljavamo u brutalno jeftine stanove.
Za sada, a biće tako i za godinu-dvije, useljavanje će biti moguće jedino u nekoj od šripa, jama ili rupa po Veljem brdu. Pa me zanima da li je cijena ostala ista, je li i dalje kvadrat rupe 1.000€?
