Bijeli luk je jednogodišnja, monokotiledona biljka, jedna od najstarijih gajenih vrsta biljaka na svijetu, karakterističnog mirisa i ukusa. Iako ne svima prijatan za konzumaciju, bijeli luk ima visok sadržaj suve materije (35-40%). Bogat je proteinima, mineralnim materijama i karakterističnim eteričnim uljem.
Koristi se u ishrani, zatim kao začin i sirovina za fitofarmaciju, farmaciju i industriju hrane. U većem dijelu svijeta, pa tako i kod nas, ne cvjeta i ne donosi sjeme, te se razmnožava vegetativnim putem.
Bijeli luk je nutritivno bogata namirnica sa više od 400 bioaktivnih sastojaka, uključujući vitamine, minerale i organske kiseline. Glavni aktivni sastojak, alicin, jača krvne sudove, smanjuje holesterol i djeluje kao prirodni antibiotik, dok ga kombinacija sa medom čini moćnim prirodnim lijekom protiv prehlade i gripa. Da biste iskoristili sve prednosti bijelog luka, konzumirajte ga sirovog, jer termičkom obradom gubi dio hranljivih svojstava.
Alicin je ključna, sumporom bogata supstanca u bijelom luku koja mu daje karakterističan miris i brojne zdravstvene koristi. On je snažan antioksidans koji štiti ćelije od oštećenja, podržava kardiovaskularno zdravlje i ima protivupalna svojstva. Zdravstvene koristi bijelog luka uglavnom su posljedica upravo alicina, supstance koja nastaje kada se bijeli luk nasjecka, zgnječi ili žvaće.
Bijeli luk je otporan je na niske temperature i počinje da klija na 3°C do 5°C. Optimalna temperatura za rast korijena je 10°C, a za rast nadzemne mase od 16-18°C. Da bi bijelom luku obezbijedili optimalne temperature u svim fenofazama razvoja, potrebno je izvršiti pravovremenu sadnju. Pri kasnoj proljećnoj sadnji korijen će ubrzano završiti rast i biće plitak i nedovoljno razvijen, što će usloviti formiranje malog broja sitnih listova, i dati sitnu lukovicu.
Priprema zemljišta za sadnju u jesen počinje oranjem krajem ljeta ili početkom jeseni, na 20 cm do 25 cm dubine sa unošenjem NPK đubriva, količinom koja je prethodno preporučena shodno analizi zemljišta. Nakon toga slijedi dopunska (površinska priprema). Prije sadnje obično se formiraju uzdignute gredice, čime se izbjegava prevelika vlaga u zoni sadnje u slučaju obilnih zimskih padavina. Za proljećnu sadnju primjenjuje se takođe jesensko ili zimsko oranje i predsjetvena priprema zemljišta. Od kvaliteta predsjetvene pripreme zavisi kvalitet sadnje; svrha je ostvariti rastresit sitno-mrvičasti sloj debljine od 8 cm do 10 cm.
Bijeli luk ima povećane zahtjeve prema plodnosti zemljišta, što znači da je potrebno obilno đubrenje. Preporučuje se đubrenje dobro zgorjelim stajnjakom u jesen i to 20-25 t/ha, a ukoliko se ne koristi stajnjak, onda se povećavaju doze NPK đubriva za 20-30%. Za đubrenje bijelog luka preporučuje se 100 do 140 kg azota po ha u 2 do 3 primjene, 90 do 100 kg fosfora po ha i 100 do 140 kg kalijuma po ha. Potrebno je primjenjivati NPK đubriva u kojima je kalijum u sulfatnom obliku.
Preporučuje se da se sadni materijal, nekoliko dana pred sadnju, potopi na 10-20 minuta u rastvor (benlat, ditan 0.2%, ronilan 0.3%), čime će se izvršiti dezinfekcija sadnog materijala. Luk se sadi ručno ili mašinski, ali ručna sadnja daje bolje rezultate jer se obezbjeđuje pravilan položaj svake lukovice. Nepravilan položaj prilikom sadnje može da smanji prinos i do 15%.
U toku vegetacije bijelog luka obavlja se međuredna obrada, navodnjavanje, prihranjivanje, zaštita od bolesti, štetočina i korova. Međuredna obrada vrši se kultivisanjem i okopavanjem, čime se uništavaju korovi i razbija pokorica. Kultivisanje se može vršiti samo ako je odgovarajući razmak između redova. Navodnjavanje nije obavezna, ali je poželjna mjera njege u godinama sa malo padavina. Zaštita od korova herbicidima se vrši 7-10 dana pred sadnju. Mjere borbe protiv štetočina su: poštovanje plodoreda i plodosmjene, izbor zdravog sadnog materijala i dezinfekcija sadnog materijala.
Ubiranje bijelog luka vrši se u fazi masovnog polijeganja nadzemne mase, ali nije preporučljivo čekati da ona sva polegne - ne samo što je otežano vađenje nego usljed kišnog perioda može doći do retro vegetacije. Preporučljivo je vađenje obaviti u periodu suvog i toplog vremena, kako bi suvi listovi lukovica sačuvali čistu bijelu boju.
Nakon vađenja, prilikom čišćenja, odstranjuje se lažno stablo i biljke se čiste i uvrećavaju.
Prinos bijelog luka zavisi od ekotipa, roka sadnje, sadnog materijala i načina sadnje. Prinosi koji se postižu u proizvodnoj praksi su niski i kreću se oko 3 do 5 t/ha, ali se u našim agroekološkim uslovima, uz blagovremeno i pravilno izvođenje svih agrotehničkih mjera, mogu postići prinosi od 5 do 7 t/ha proljećnog i 8 do 10 t/ha ozimog bijelog luka. Najbolji uslovi za dugotrajnije čuvanje bijelog luka su pri temperaturi od -1 do 0°C i niskoj relativnoj vlažnosti (60%-70%).
Eterično ulje bijelog luka je koncentrisani preparat dobijen destilacijom. Ovo ulje ima široku primjenu u aromaterapiji i medicini, zahvaljujući svojim antimikrobnim svojstvima. Koristi se za tretman i liječenje respiratornih infekcija, upale sinusa i bronhitisa, ali i kao prirodni lijek protiv parazita i gljivičnih infekcija. Zbog svoje jačine, ulje bijelog luka se često koristi u razblaženom obliku kako bi se izbjegle iritacije kože.
Korišćenje bijelog luka u svakodnevnoj hrani donosi brojne prednosti za organizam. Pomaže u snižavanju krvnog pritiska, smanjuje LDL holesterol, ima antiinflamatorna i antibakterijska dejstva, te može pomoći u prevenciji kancerogenih oboljenja. Smanjuje rizik od arteroskleroze, srčanog i moždanog udara. Antioksidansi pomažu u zaštiti kože od oštećenja izazvanih UV zracima, smanjujući pojavu bora i tamnih mrlja, kao i rizik od razvoja malignih kožnih oboljenja.
