Boris Raonić je iz Podgorice. Ranih devedesetih bio je aktivan u Liberalnom savezu Crne Gore. Jedan je od osnivača prvih nevladinih organizacija u našoj zemlji. Pionir je borbe za prigovor savjesti u Crnoj Gori i član Krizne grupe za odbranu rijeke Tare. Sagovornik Portala Analitika bio je član Nacionalnog savjeta za evropske integracije.
Radio je i kao novinar, a od 2000. godine bio je angažovan u Nansen dijalog centru, potom u Inicijativi mladih za ljudska prava (YIHR). Sada je programski direktor Građanske alijanse (GA).
Autor je više stručnih tekstova iz oblasti dijaloga, tolerancije, političke kulture i rješavanja sporova, kao i producent dva dokumentarna filma koji se bave suočavanjem sa prošlošću.
Direktor je Škole demokratskog rukovođenja, član rukovodećih organa nekoliko crnogorskih nevladinih organizacija, alumnista američkog IVLP-a, mreže Transormation Thinkers...
Boris je i međunarodni instruktor skijanja, bavi se planinskim biciklizmom, planinarenjem, košarkom i fudbalom.
Oženjen je Milenom i otac dvoje djece - Teodore i Nikole.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Sniježne zime.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mogu da ostvarujem svoje biračko pravo u perfektno organizovanom demokratskom izbornom procesu, čiji rezultati oslikavaju stvarnu volju građana.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nije kasno da poradim na njima.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Često ne želim da opteretim druge nekim problemom, pa sam tada zatvoren.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, ostvarene talente i znanje, hrabrost.
Može li biti išta jadnije od "iskrenosti" ili "hrabrosti" likova koji pišu pod psedonima na portalima? Postoji li išta što pravi veću frustraciju od talenta koji nije ostvaren? Ima li ičega tužnijeg od znanja koje nije u funkciji?
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Boris". Moj sin, Nikola.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Građanin, dijete, skeptik, agnostik i otac.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nijesam bio dovoljno brz da pobjegnem lavu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme. Proveo bih crnogorske mitomane i borce za sistemsku amneziju, da vide šta se zbilja dešavalo u vremenima koje interpretiraju i koliko je suštinski nebitna njihova projekcija na današnje vrijeme i interpretacija prošlosti. Poveo bih i žrtve '90-tih da pogledaju šta su radili njihovi današnji favoriti u to vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Leom Mesijem i Marselom Hiserom, da bih shvatio koji impulsi njima upravljaju. Volio bih par sati da budem Donald Tramp, da vidim koja je to vrsta ludila...
Da se ne foliramo, Homer Simpson!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Odmaram kod kuće. Mislim da su ti trenuci svrha svega ostalog. Strah me da, osim što su izgubile slobodno vrijeme, nove generacije gube i osjećaj zbog čega rade.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kod muzike sam veoma komplikovan. Volim muziku sa radio stanica, jer uvijek iznenadi i nikada ne znate šta je sljedće. U kolima imam i Pavarotija, i dječje pjesme, i Azru, i ... Poruke Ramba Amadeusa ili TBOK "Moja domovina" volim iznova da saslušam. Volim čuti "Mostarske dućane". Ništa nema ritam kao makedonski etno. Opet, najduže mogu da slušam on-lajn džez radio stanicu i da ne tražim promjenu. Ipak, ako mora jedna, neka bude: Karen Souza "Wicked Games".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme najviše volim da pogledam dokumentarce. Možda zbog toga što nemam dovoljno vremena da posvetim knjizi, dobre predstave su rijetkost, a film je prestao da bude umjetnost. Televizija Al Jazeera daje odlične dokumentarce i svima ih preporučujem.
Zbog prirode najbitnijeg "posla" od knjiga su mi najčešće u rukama izdanja Kreativnog centra. A kad izađem iz kuće, kada gledam stvarnost, pada mi na pamet "Prokleta avlija".
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Dosta sam putovao, volim da putujem samo u zemlje u kojima nijesam bio. Trenutno me privlače Azija i baltičke zemlje.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion, jer nemam samo osjećaj putovanja. Sve se brzo završi, a ne doživim ni jedan pređeni predio.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad vidim radost kod djece. Kad vidim uspjehe naših ljudi vani, poput Karadaglića, Hajdukovića, Jovetića...
Da li za nečim žalite?
- Naravno. Sumnjam da postoji čovjek koji ne žali za nekom propuštenom šansom ili pogrešnom odlukom ili rečenicom.
Bez čega ne možete?
- Porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Uglavnom promislim i rijetko imam razlog da se izvinjavam, mada mi nije problem kad shvatim grešku. Postoji samo jedna osoba koja me vodi u afekt, ali njoj ne treba da se izvinjavam.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- A, šta drugo negoli - mir u svijetu, nestanak društvenih nejednakosti i spašavanje Amazona ili makar ozonskog omotača.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vožnja biciklom oko Durmitora i preko sjevera Albanije.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Nadoknadio bih vrijeme svima onima kojima ga nijesam dovoljno posvetio.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih volio.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne volim te sublimirane laži o nečijem životu, ali, ipak, najbolja je Kantova maksima: "Zvjezdano nebo iznad mene, moralni zakon u meni".
Priredila: K. ĆETKOVIĆ
