Od malog sela Uglješići kod Budve do jednog od prepoznatljivih imena crnogorskog turizma – životni i profesionalni put Dragana Purka Ivančevića vezan je za turizam, hotelijerstvo, privredu i javni sektor.
Prve velike poslovne korake napravio je krajem sedamdesetih, kao šef recepcije Hotela „Marko Polo“ na Korčuli. Kasnije su ga putevi vodili od turističkih agencija i hotelijerstva, do Skupštine Crne Gore i Ministarstva turizma, a potom i Morskog dobra.
Nakon toga opet se vraća hotelijerstvu, pa je na čelu hotela The Queen of Montenegro bio punih 12 godina. U dva mandata biran je za predsjednika Odbora za turizam i ugostiteljstvo u Privrednoj komori Crne Gore, a sada je član tog Odbora.
Ivančević je čovjek koji dobro poznaje crnogorski turizam i često ukazuje na ključne probleme i nedostatke u tom sektoru.
Trenutno obavlja funkciju izvršnog direktora turističke agencije Mac Sun Montenegro, gdje se primarno bavi organizovanim turizmom, sa fokusom na tržišta Njemačke i Austrije.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, duga ljeta i vrijeme kada je za sreću bilo dovoljno malo – lopta, more i dobro društvo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu da sam donosim odluke, ali i mogućnost da svojim iskustvom pomognem drugima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam mogao biti dobar glumac. Uostalom, život i posao su me često stavljali na razne pozornice.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljenje. Teško prihvatam sporost, posebno kada vidim da se nešto može riješiti brzo i jednostavno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, odanost i hrabrost da se kaže ono što se zaista misli.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se „Nemirni optimista“, a volio bih da me glumi Miki Manojlović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uporan, otvoren, emotivan, nemiran i optimističan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bio bih neko mediteransko jelo - naizgled jednostavno, ali puno različitih ukusa i obavezno malo začinjeno.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć da prepoznam neiskrene ljude prije nego što izgube moje vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Njegošem. Volio bih da vidim Crnu Goru njegovim očima i da čujem što bi rekao o nama danas.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Trudim se da budem sa porodicom i prijateljima, da odmorim i makar nakratko ne razmišljam o poslu. Ne uspije mi baš uvijek.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Ne lomite mi bagrenje“ Đorđa Balaševića.
Koja knjiga, predstava ili film je u posljednje vrijeme na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Najviše me privlače filmovi i knjige zasnovani na istinitim događajima, posebno priče o ljudima koji su u teškim vremenima sačuvali dostojanstvo.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da ponovo obiđem Grčku, ali bez žurbe i poslovnih obaveza. Privlače me njeno more, istorija i način života.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus na dugim putovanjima. Volim da sam određujem kada i gdje ću stati.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Najbližima. Ipak, neke stvari čovjek na kraju ispriča samo sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dobroj vijesti iz porodice, susretu sa dragim ljudima i svakom iskrenom osmijehu.
Da li za nečim žalite?
- Žalim za vremenom koje sam poklonio ljudima koji to nijesu zaslužili. Ali i iz toga sam nešto naučio. Žalim za voljenima koji su rano napustili ovaj svijet, za ocem sa kojim sam želio da provedem više vremena.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, prijatelja, mora i osjećaja da sam koristan.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog toga što sam u brzini bio oštriji nego što je trebalo. Čovjek može biti u pravu, a ipak pogriješiti u načinu na koji to saopšti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prvo, zdravlje i mir za moju porodicu. Drugo, pravedniju, uređeniju i uspješniju Crnu Goru. Treće, dovoljno vremena i snage da završim ono što sam započeo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je bilo ostati uspravan i sačuvati vjeru u ljude u trenucima kada su životne, porodične i poslovne okolnosti bile teške.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bih ih sa porodicom i najbližim prijateljima, uz more, bez nepotrebnih obaveza i rasprava. Zahvalio bih ljudima koji su mi učinili dobro, izvinio se onima koje sam možda povrijedio i trudio se da svaki preostali dan živim mirno i dostojanstveno.
Kako biste voljeli da umrete?
- Mirno, bez dugog stradanja, među ljudima koje volim i sa osjećajem da sam život živio punim plućima.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Volio je ljude, more i Crnu Goru. Govorio je ono što misli i nikada nije prestao da vjeruje da može biti bolje.“
