Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Zaista nije potrebno mnogo mudrosti pa shvatiti što je suština svih ovih posljednjih događanja na ulicama Podgorice. Cirkus sa šatorima je imao jednu jedinu namjenu da isprovocira reakciju vlasti, da se u sukobu sa policijom učesnici te šarade predstave žrtvama policijskog terora i da se tako, od beznačajnosti, nametnu kao novi lideri opozicije, obore Zakon o slobodi vjeroispovjesti i obore najavljeni poziv za NATO članstvo Crne Gore. Umjesto da se Parlament Crne Gore danas bavi Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, revolucionarnim zakonom koji od Crne Gore pravi moderno, sekularno društvo i staje na put zloupotrebi religije u nacionalističke i političke svrhe, o budućnost tog zakona odlučuje ulica pod dirigentskom palicom Amfilohija Radovića. Nije bilo teško pretpostaviti da nijedna vlast na svijetu ne može dozvoliti ruglo na svojoj najprometnijoj ulici duže od mjesec – dva. Samo je trebalo izdržati i kako – tako održati te proteste da se skroz ne ugase. Reakciju policije je, čini mi se, potaklo i ono prase na ražnju, jer je vjerovatno prevladalo uvjerenje da su građani Podgorice i Crne Gore zgađenji poniženjem koje su im priredili učesnici protesta. Ima li uvrijedljivije slike za svakog normalnog čovjeka od one koja je otišla u svijet. Ali izgleda da u Crnoj Gori postoji veliki broj onih kojima ni mnogo blasfemičnije stvari ne mogu dodirnuti elementarni ljudski ponos. Za neke ne bi bio problem i da su svoje fiziološke potrebe obavljali na ulici ispred zgrade Skupštine.
Ponašanje opozicionih stranaka: Ono što me kao čovjeka čini zgađenim jeste ponašanje tzv. opozicionih stranaka, sem jedne jedine koja nosi crnogorski predznak i koja je interese države stavila ispred sopstvenog političkog interesa. Nikoga ne čudi što oni opozicioni lideri koji su dobili novog političkog lidera, Andriju Mandića, to ne vide. Ima li veće bruke za lidere i članove nekih partija, koji su se devedesetih prošlog stoljeća, borili protiv politike koju oličavaju Andrija Mandić, Bulatović, Knežević, ... da im oni danas diriguje protestima. Što traži Grigorije Đurić, episkop SPC iz Trebinja, na protestima u Podgorici i što ćete vi sa njim? I što će hercegovački Srbi na protestima u Crnoj Gori? Otkud vi na istom zadatku? Iako me primitivna svijest, na osnovu sopstvenog karaktera i spremnosti na to, naziva plaćenikom režima, vrijeme će pokazati ko je čiji plaćenik. Meni je važnije od ikakvog novca na svijetu to da me moji potomci i istorija, ako se uopšte bude bavila mojom malenkošću, pamti kao nekoga kome je Crna Gora iznad svega i čija je jedina plata ljubav prema njoj. To znaju svi moji prijatelji u Crnoj Gori.
Neće nestati Crna Gora: Koliko god puta je bila u iskušenju uvijek se vraćala sebi. Pisaće se istorija ovih vremena jednog dana i svako će dobiti mjesto po zasluzi. Istorija pamti one koji su se borili za državne interese i one koji su ih izdali. Ko se danas bavi apsolutizmom kralja Nikole i time što je na Cetinju bilo 11 teniskih terena u siromašnoj Crnoj Gori? Kandidujete li se vi to za novog Sava Fatića? Pratim reakcije tih „ljudskih gromada“, kojima je uspjeh što su se dogovorili sa Andrijom Mandićem da njegovi sljedbenici ne nose zastave osim crnogorskih. Pa ti ljudi će staviti gaće na glavu samo da onemoguće Crnu Goru da postane dio evropske civilizacije i da spriječe usvajanje Zakona o vjerskim slobodama. I treba ih poštovati samo zbog njihove riješenosti da se bore svim sredstvima za prosrpske i proruske interese. Zašto vas čovjek da poštuje? Vi ste svoje političke nazore obrnuli bar dva puta. Da vam je neko rekao 1993. da će Crna Gora biti u situaciji u kojoj je danas, objeručke bi to prihvatili. A danas vam je saborac i saveznik Andrija Mandić u borbi protiv Crne Gore koju ste sanjali u to vrijeme. Pitanje je zašto ste vi spremni da stavite gaće na glavu? Zbog svog ili interesa Crne Gore? Što je za vas interes Crne Gore? Da skinete vlast DPS-a sa bilo kim i bez obzira na cijenu koju će platiti Crna Gora? I, što je najgore, znajući strukturu DPS-a, od toga može imati najveću korist Andrija Mandić a ne vi!!! Nema ljudi u mom okruženju sa kojima sam se svih proteklih godina borio za bolju Srbiju da nije prepoznao što se dešava u Crnoj Gori. Ubijeđen sam da i vi to dobro znate, ali vama su važniji vaši sitni šićardžijski interesi. Vjerovatno biste naplatili svoje političke avanzmane, udebljali svoj konto, briga bi vas bilo što je Crna Gora propustila istorijsku šansu. Nadam se da neće. „Ako se ne uzmu u pamet (misli se na građane Crne Gore, prim. S.J.), tu može svašta da se dogodi... Nijesam baš siguran da su Rusi pomogli ovim pozivom da se nastavi destabilizacija, moguće je da okrenu većinsku Crnu Goru protiv sebe“, kaže za Pobjedu beogradski politički analitičar Dušan Janjić, vezano za uplitanje Rusije u potonje događaje.
Ko stoji iza protesta: Takvo nešto građanima Crne Gore govore svi oni u Srbiji i šire koji žele Crnoj Gori dobro i koji žele i Srbiji da pođe istim tim putem. Jasno i glasno treba reći: IZA PROTESTA NA ULICAMA PODGORICE STOJE RUSKI PLAĆENICI I PLAĆENICI AMFILOHIJA RADOVIĆA. Sami protagonisti tih protesta ne mogu izdržati da i sami ne progovore koji su njihovi motivi. Beogradska nacionalistička štampa se uveliko raduje što su ubijeđeni da će NATO odložiti poziv Crnoj Gori. Mnogi čak govore da su protesti već uspjeli sami tim, iako i ne dovedu do političkih promjena. Bravo URA, Pravedna ... i već ko je sve učestvovao u , mogu slobodno reći, anticrnogorskim protestima! Da uzmemo da nijeste sposobni od drveta da vidite šumu, zar vam nije očigledno iz pisanja većine beogradskih medija što stoji u pozadini potonjih događanja? Na vama je hoćete li biti sljedeći nosioci ordena Amfilohija Radovića i zadobiti poštovanje Vojislava Koštunice, Vojislava Šešelja, Olivera Antića, DSS-a, NSPM, Naprednog kluba, Dveri, Obraza ... i, na kraju, samog ruskog hazjajina. Ovaj potonji vam je već najavio radost zbog vašeg činodejstvija.
Dosljednjost: I ne zanima mene DPS. Oni koji razumno čitaju ono što pišem i koji ne mjere prihvatljivost teksta brojem difamacija aktuelnog lidera DPS-a, znaju koliko je moje nezadovoljstvo učinjenim od 2006. godine. „Jeli bog dao“ da se pojavi politička stranka koja će biti reprezent bar 50% onoga kako ja vidim Crnu Goru i koja će zadobiti povjerenje građana Crne Gore. I u političkom i u nacionalnom smislu, uz obavezno poštovanje pravne države i multietničnosti Crne Gore. Vrijeme će pokazati koliko sam dosljedan u svojim političkim stavovima, bez obzira na to ko čini vlast u Crnoj Gori. Istu onu dosljednost koju imam od pojave velikosrpskog zla u Crnoj Gori skraja 80-tih godina prošlog stoljeća. Ali, dok se ne pojavi takav neko, ne pada mi na pamet da reagujem po Pavlovljevom refleksu i dajem šansu malim ljudima da ostvare sebe i upropaste ovo malo što je postignutu na putu Crne Gore ka normalnosti. Ka putu da bude „mala Crna Gora u društvu moćnih država“ kako to reče Vladimir Goati, direktor „Tansparentnost Srbija“. (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
