Juče je SNP predložio da se Zakon o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš preinači u Zakon o slobodarskom nestanku. Nijesu oni to baš tako rekli, ali pozadincima se zadnje misli čitaju.
Dostojanstveno su predali Skupštini na razmatranje amandman kojim će nas sve naučiti, naravno, bez i natruna ideologije, da su Crnogorci te krvave 1918. godine, od svega svojega ponosa i državnosti, sami sebi rekli: „Ajde, braćo, da se ukinemo, jer sloboda je kad se ne postoji.“
Može li biti išta slobodarskije od samoukidanja?! Evo upravo takvo nešto uživamo zadnjih pet godina. Sad zakonski žele da nam objasne da mi koji nijesmo Srbi zapravo i ne postojimo niti smo ikad postojali. I južnoslovenstvo koje pominju nekako čudno pišu kao velikosrpstvo. Jer kako drugačije shvatiti njihove tvrdnje da je „ujedinjenje Crne Gore i Srbije“ bilo „utemeljeno na viševjekovnoj borbi za slobodu i jedinstvo južnoslovenskih naroda“. Kojih naroda? Koji Južni Sloveni? Koja množina?
Inače izgleda da ti isti ljudi iz SNP-a nemaju vrata na svojim kućama. Priča se tako, ozbiljno. Tu đe žive "ljudi s kojima nas vežu zajednički korijeni, vjera, jezik i tradicija", tu vrata nijesu ni potrebna. Ne dozvolite da vas farbaju i prodaju vam obojanu ideologiju. Oslobodimo vrata postojanja! Ma kakva vrata, ukinimo i zidove. I oni su okovi ideologije. Nemoj ko štalu da je napravio, ujedinjenje govedima!
Tako to izgleda prema ideji novoga jevanđelja, čuj mene zakona, istorijske čistote. Crna Gora 1918. nije nasilno anektirana, ona se dostojanstveno oslobodila. Oslobodila se sebe. Sloboda s predumišljajem! Sloboda da budeš brat dok ti „brat“ drži pušku na čelu. Sloboda da misliš što ti drugi kažu. Sloboda da budeš što ti drugi kažu. Sloboda da ti drugi kažu što si zapravo mislio kad si se za slobodu borio. Sloboda da nestaneš. Sloboda čista kao Morača kroz Donju Goricu.
A kad možeš zakonom da propišeš istinu, ne treba ti nauka i obrazovanje. Oslobodimo i njih postojanja. Čisto i dostojanstveno.










