Krastavac (Cucumis sativus L.) pripada porodici tikvenjača (Cucurbitaceae) i jedna je od najznačajnijih povrtarskih kultura koje se uzgajaju širom svijeta. Smatra se da potiče iz tropskih i suptropskih područja Indije, gdje se uzgajao prije više od 3.000 godina. Iz Indije se proširio u Kinu, zemlje Bliskog istoka i Evropu, a danas se proizvodi na svim kontinentima zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i velikoj ekonomskoj vrijednosti.
Krastavac se koristi u svježem stanju, za preradu i konzerviranje, a odlikuje se visokim sadržajem vode, osvježavajućim ukusom i značajnim nutritivnim vrijednostima. Sadrži vitamine C, K i vitamine B grupe, kao i minerale poput kalijuma, magnezijuma i fosfora. Zbog velike potražnje na tržištu, proizvodnja krastavaca predstavlja važnu granu povrtarske proizvodnje.
Uspješna proizvodnja krastavaca zahtijeva poznavanje bioloških osobina biljke, njenih zahtjeva prema temperaturi, vodi i zemljištu, kao i pravilnu primjenu agrotehničkih mjera. Poštovanje preporučene tehnologije proizvodnje omogućava ostvarivanje visokih prinosa i proizvodnju kvalitetnih plodova koji zadovoljavaju zahtjeve tržišta i prerađivačke industrije.
Krastavac je kultura toplije klime koja za uspješnu proizvodnju zahtijeva odgovarajuće vremenske uslove, kvalitetno zemljište, pravilno đubrenje, navodnjavanje, kao i efikasnu zaštitu od bolesti, štetočina i korova. Da bi se ostvarili visoki i stabilni prinosi, potrebno je poštovati sve tehnološke preporuke tokom cijelog proizvodnog ciklusa.
Za uspješno nicanje krastavca minimalna temperatura iznosi 15 °C, dok je optimalna temperatura za nicanje 20 °C. Najpovoljniji uslovi za rast i plodonošenje su temperature od 24 °C do 30 °C, uz noćne temperature oko 18 °C. Temperature više od 32 °C usporavaju rast plodova i mogu izazvati opadanje cvjetova.
Voda predstavlja jedan od najvažnijih faktora proizvodnje. Nedostatak vlage u fazi plodonošenja dovodi do propadanja ženskih cvjetova. Za postizanje visokih i stabilnih prinosa navodnjavanje je neophodno. Potrebna količina vode zavisi od vlažnosti zemljišta, tipa zemljišta, gustine sklopa, vremenskih prilika i razvojne faze biljke.
Tokom plodonošenja potrebno je obezbijediti prosječno 250 do 300 mm pravilno raspoređene vode, odnosno 25 do 50 litara po kvadratnom metru sedmično. Preporučuje se sistem navodnjavanja kapanjem.
Za uzgoj krastavca najpogodnija su lakša, pjeskovito-ilovasta zemljišta sa sadržajem humusa od 2 do 3 %. Teža zemljišta daju plodove lošijeg kvaliteta.
Optimalna reakcija zemljišta kreće se između pH 6 i 7, dok je kod vrijednosti nižih od 5,6 potrebno izvršiti kalcifikaciju. Nivo podzemnih voda ne bi trebalo da bude viši od 70 cm, a poželjno je da se nalazi na dubini od 90 do 100 cm bez većih oscilacija.
Prilikom izbora lokacije potrebno je imati u vidu da je krastavac osjetljiv na niske temperature i da zahtijeva što duži period bez mrazeva. Treba izbjegavati vjetrovite položaje ili između redova krastavca posijati dva do tri reda kukuruza kao zaštitu od vjetra. Takođe se preporučuje izbor parcele što bliže porodičnom gazdinstvu.
Plodored ima izuzetno važnu ulogu u proizvodnji. Potrebno je obezbijediti četvorogodišnju pauzu nakon uzgoja krastavca, dinje, lubenice, različitih vrsta tikvi, kao i paradajza i krompira. Nepoštovanje plodoreda može dovesti do propadanja usjeva ili smanjenja prinosa. Kao dobre predkulture preporučuju se strna žita i paprika, dok treba izbjegavati uzgoj nakon kukuruza tretiranog triazinskim preparatima.
Obrada zemljišta obuhvata postrnu obradu na dubinu od 25 do 30 cm, jesenju obradu na 30 cm i proljećnu površinsku pripremu zemljišta. Đubrenje treba planirati na osnovu analize zemljišta. Za pristupačnost svih hranljivih elemenata, posebno fosfora i mikroelemenata, presudnu ulogu ima reakcija zemljišta. Preporučuje se unošenje 40 do 60 t/ha zrelog stajnjaka tokom avgusta i početkom septembra ili primjena organsko-industrijskih granuliranih i peletiranih đubriva u količini od 0,10 do 0,25 kg/m².
Na slabije plodnim zemljištima preporučuje se predsjetvena primjena 800 kg/ha NPK 7:14:21 i 200 kg/ha UREE. Na srednje plodnim zemljištima primjenjuje se 700 kg/ha NPK 7:14:21 i 150 kg/ha UREE, dok se na plodnim zemljištima koristi 600 kg/ha NPK 7:14:21 i 100 kg/ha UREE. Na pjeskovitim zemljištima niske pH vrijednosti često postoji nedostatak magnezijuma, pa je potrebno koristiti đubriva koja sadrže magnezijum i kalcijum.
Tokom vegetacije preporučuje se folijarna prihrana kompleksnim vodotopivim đubrivima koja sadrže azot (N), fosfor (P), kalijum (K) i mikroelemente, u koncentraciji od 0,5 do 2 %. Tretmani se izvode dva do tri puta tokom vegetacije u intervalima od 10 do 14 dana. Po potrebi se mogu primjenjivati i rastvori sa povećanim sadržajem azota u koncentraciji od 0,5 do 1 % radi podsticanja vegetativnog porasta biljaka.
U maju, tokom presađivanja, razvoja vegetacije i cvjetanja, koriste se formulacije 18:18:18 i 20:20:20. Tokom juna, jula i avgusta, u fazi razvoja plodova i berbe, preporučuju se formulacije 7:12:40, 8:16:32 i 9:12:36 uz dodatak kalcijum nitrata 15,5-0-0 + 26,5 CaO. Ukoliko dođe do gubitka lisne mase, jednom sedmično primjenjuje se NPK 20:20:20.
Za proizvodnju se preporučuju hibridi Ajax, Justina, Ardia i Branina. Sjetva se obavlja kada temperatura sjetvenog sloja zemljišta dostigne najmanje 13 °C i kada prođe opasnost od proljećnih mrazeva, najčešće u drugoj polovini maja.
Krastavci se mogu uzgajati na crnoj polietilenskoj foliji ili na armaturi. Kod uzgoja na foliji sjetva se obavlja na razmak 150 cm × 25–30 cm, sa jednom do dvije sjemenke po kućici na dubinu od 2 cm. Preporučuje se prekrivanje usjeva Agryl folijom do početka cvjetanja. Kod uzgoja na armaturi sjetva se obavlja na razmak 150 cm × 20–25 cm sa dvije sjemenke po kućici. Nakon razvoja prvog pravog lista ostavlja se najrazvijenija biljka. Armatura se sastoji od stubova visine 150–180 cm iznad zemlje, žica i mreže koja omogućava uspravan rast biljaka, bolju provjetrenost i lakšu berbu.
Zaštita od korova zasniva se na nehemijskim mjerama, uključujući izbor čistih parcela, uzgoj na foliji, međurednu kultivaciju, pokrovne biljke i prekrivanje zemljišta slamom. Najvažnije bolesti krastavca su polijeganje biljaka, plamenjača, uglasta pjegavost lista, pepelnica i fuzariozno venuće. Njihovo suzbijanje zasniva se na preventivnim mjerama, poštovanju plodoreda, korišćenju zdravog sjemena i pravovremenoj primjeni fungicida.
Od štetočina najveće štete mogu izazvati zemljišne štetočine, lisne vaši, tripsi, stenice i crveni pauk. Njihova pojava zahtijeva redovno praćenje usjeva i pravovremenu zaštitu odgovarajućim sredstvima kratke karence.
Berba krastavaca za industrijsku preradu obavlja se ručno svakog ili svakog drugog dana. Češća berba povećava prinos i kvalitet plodova. Tržišno vrijedni plodovi dugi su do 12 cm, a prosječni prinosi iznose 30 do 35 t/ha, odnosno 3 do 5 kg/m². Plodovi moraju biti zdravi, pravilnog oblika, čvrsti, sočni, bez šupljina i pjega, potpuno tamnozelene boje. Nakon berbe moraju biti dopremljeni u fabriku najkasnije u roku od osam sati.
Proizvodnja krastavaca može biti veoma uspješna i ekonomski isplativa ukoliko se primjenjuju odgovarajuće agrotehničke mjere i poštuju zahtjevi ove kulture. Pravilan izbor parcele, kvalitetna priprema zemljišta, uravnotežena ishrana biljaka, redovno navodnjavanje i adekvatna zaštita od bolesti, štetočina i korova predstavljaju osnovne preduslove za postizanje visokih i stabilnih prinosa.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti plodoredu, održavanju optimalne vlažnosti zemljišta i redovnoj berbi, jer upravo ovi faktori značajno utiču na kvalitet i količinu proizvedenih plodova. Savremeni načini uzgoja na foliji i armaturi dodatno unapređuju proizvodnju, smanjuju pojavu bolesti i olakšavaju berbu.
Zahvaljujući širokoj primjeni u ishrani stanovništva i industrijskoj preradi, krastavac zauzima značajno mjesto u povrtarskoj proizvodnji. Primjena preporučene tehnologije uzgoja omogućava proizvodnju zdravih, kvalitetnih i tržišno konkurentnih plodova, čime se ostvaruje veća rentabilnost proizvodnje i dugoročna održivost poljoprivrednog gazdinstva.
