Prije nekoliko dana je bio hrišćanski praznik Sveti Nikola. Praznik kojeg dio pravoslavaca još uvijek tvrdoglavo, ortodoksno slavi 19. decembra, dok ostali dio svijeta, uključujići i zaduženu braću Grke, to radi 14 dana ranije... Nego, nije to poenta.
Dakle, Nikoljdan, praznik koji se najčešće svetkuje kod nas i koji po onoj ustaljenoj ili ga slaviš ili ideš kod nekog na slavu, jednog je pragmatičnog direktora osnovne škole u Crnoj nam Gori naveo na fantastičnu ideju.
Kako je on tog dana bio onaj koji slavi i kod kojeg se dolazi, a kako su ostali nastavnici, listom, odlučili da budu oni koji idu na slavu (neko iz ličnih a neko iz lično-profesionalnih razloga), vispreni direktor, pčelica naša, odlučio je da tog dana niko ne ide u školu jer slava je, majku mu, radost je opšta i narodna – Veseli se, slavski rode!
Gospode, može li restart
I, đaci izvisiše za još jedan dan nastave.
Neko bi rekao kakva nam je nastava i nije neka šteta što su je jedan dan propustili. Ukoliko pogledate rezultate PISA testiranja onda zaključujete da je možda bolje da je uopšte nisu ni pohađali, jer kako nam testovi kažu naša djeca su funkcionalno nepismena i potpuno nespremna za samostalni život.
I, nije nimalo neočekivano što smo na tom testiranju bili lošiji u poređenju sa očajnim prethodnim godinama jer to neznanje koje su pokazli jednim dijelom je prouzrokovano i epidemijom COVID-a i nemogučnošću tradicionalnog načina održavanja nastave.
Imali smo online časove koji su skrpljeni preko noći, sa predavačima-prezenterima bez ikakvog iskustva i djecom kojoj smo morali vjerovati na riječ, Ostroga im, da zaista i prate tu i takvu nastavu. Koliko su pratili - pokazalo se.
Taman kada se epidemija završila, makar u onom restriktivnom smislu, počela je druga – „bombaška epidemija“.
0
Dojavljivale su se bombe i u drugim institucijama sistema, ali u školama je to bilo redovno, valjda računajući da se đeca moraju evakuisati pa makar te dojave bile i svakodnevne.
Od kada traje „epidemija bombi“ promjenili smo tri vlade i tri ministra policije. Sva trojica su, na riječima, napravili toliko štete kriminalu i mafiji da se osjetilo i van granica Crne Gore. Kažu da je i čuveni El Čapo Guzmána uzviknuo: "Quién es ese maldito Adžić, Filip Adžić?"...Ali, ove što telefoniraju nikako da nađu.
Ukoliko izuzmemo ono djete iz Praga, koje je bivši ministar predstavio kao da je uhvatio Sotonu lično, a i zamišljali smo i vjerovali da postoji poput sotone jer niko ga nikada nije vidio, policija nikako da nađe „bombaše“. Pored svih napora i visoke stručnosti naše policije nismo uspjeli da uhvatimo te veseljake, ali evo vratio se Brđanin, da sačekamo da se vrati i Rade Milošević, pa da se onda bar nečemu nadamo.
Možda đecu nismo u posljednje vrijeme naučili ničemu funkcionalnom šta zahtijeva obrazovani svijet, ali zato ih jesmo naučili da je dobro, korisno i veoma isplativo prepisivati.
Đeca su odlično i viđela i zapamtila da je ministar prosvjete nagradio male švercere i kaznio one koji su te delikvente uhvatili i sve zbog ogromnog i sramnog pritiska roditelja koji su zahtijevali da im se đeci priznaju prepisani radovi. Znate, briga roditelja što mu je dijete duduk ako će biti Mr Duduk.
Tako da ćemo i dalje da slušamo dijaloge među tinejdžerima na visokom religoznom i incestno-transfuzionom nivou.
- Je li to istina, Ostroga ti?
- Jeste, Ostroške mi grede, sveca ne gleda ako lažem.
- Lažeš, Ostroga mi!
- Ne lažem, krv bratu pio ako lažem.
Ovaj dijalog se zaista desio.
Kao što se desio i profesor istorije Radovan Mihailović, koji podgoričkim gimnazijalcima predaje lične utiske a ne istoriju i koji poput one babe što je „snila što joj milo bilo“ izmišlja, revidira i plagira neku svoju istoriju, pardon, babologiju.
I, ništa ođe nije slučajno. Nije moguće da se ovoliko loših, i po kulturu i obrazovanje pogubnih stvari, desilo u tako kratkom roku. Sve je ovo dio šireg i dugoručnijeg plana.
Needukovana đeca postaće neobrazovana omladina, a oni glupi i lakovjerni birači. Nakon toga ostaje samo da spustimo zavjesu jer predstava će biti gotova. Režija je uspjela. Glumci će se klanjati svjetini koja će glupavo, poluotvorenih usta, sa pogledom neometenim bilo kakvom mišlju gledati u njih i čekati sljedeću komandu. APORT!
I, evo nam ide Nova godina pa bi možda mogli da legalizujemo petarde, samo nam je još to ostalo pa da ovu đecu uništimo do kraja.
Mada, petarde su možda i suviše benigne, dajmo mi njima pravi eksploziv i vatreno oružje jer ovako formalno nepismeni, edukovani na online nastavi, sa redovnim evakuacijama usljed dojava o bombama, preko neradnih dana jer je direktoru slava, pa sve do onog Ostroga mi, sveca mi... i sličnih poštapalica i uzrečica mi tu više nema šta da pokvarimo. Oni su oštećeni za cio život. Ova generacija je bačena niz vodu.
Gospode, može li restart, mi smo ovo u***li do kraja.
