Kako se Crna Gora, uprkos unutrašnjim krizama i podjelama, približava završnici pregovora sa Evropskom unijom, iz Beograda stižu sve nervozniji tonovi. Posljednje izjave predsjednice Narodne skupštine Srbije Ane Brnabić, koje su proizvele kratku polemiku sa potpredsjednikom crnogorskog parlamenta Borisom Pejovićem, nijesu incident već refleks duboke frustracije srpske vlasti zbog činjenice da Crna Gora uspijeva da napreduje ka EU, dok Srbija godinama tapka u mjestu.
Predsjednik Građanskog demokratskog foruma u Srbiji, Zoran Vuletić tim povodom za Analitiku ocjenjuje da će osjećaj poraza u Beogradu rasti kako se bude približavao datum prijema Crne Gore u EU, jer evropski iskorak naše zemlje ogoljava sve promašaje politike koju, kako kaže, njegova država vodi decenijama.
Većina Srba saglasna s politikom vlasti u Beogradu prema Crnoj Gori
„Kada predsjednik Vučić upućuje kritiku bivšim vlastima jedna od najvećih zamjerki je: „Dozvolili ste da nam ode Crna Gora“, a bivša vlast (Tadić/Koštunica) pognute glave glasno ćuti na tu kritiku. Nažalost, ubjedljiva većina Srba je saglasna sa ovom nakaradnom politikom. Ovakav gubitnički stav tj. politika takođe važi za Kosovo i BiH“, navodi Vuletić.
Kaže kako je „uz slabe i bezidejne političare u opoziciji potpuno normalno da kompletna Srbija bude frustrirana svojim istorijskim neuspjehom jer je posljednja u čitavom regionu“.
„Frustracija će biti sve veća kako se bude nazirao datum prijema Crne Gore u EU. Najveći razlog tome je sličnost i bliskost dva naroda. Srbi ne mogu lako da se pomire sa tim da Crna Gora može da bude normalna demokratska država, prosperitetna i da njeni građani uskoro neće čamiti po deset sati pri ulasku u Šengen zonu“, ističe on.
Crna Gora pred vratim EU prije svega zahvaljujući Milu Đukanoviću
Sagovornik Analitike ukazuje i da se Ana Brnabić, kao nabolja učenica Šešelja, ističe kao jastreb, i bez obzira što, kako kaže, zaista ne razumije suštinu politike prva je u svađi sa crnogorskim zvaničnicima.
„Perfidni Boris Pejović joj odgovara cinično izjednačavajući bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića sa Aleksandrom Vučićem. Zaboravlja da je uz pomoć Vučićeve logistike, propagande, novca i državne crkve Srbije danas u vrhu vlasti. Isto to je zaboravila i Ana Brnabić, a znala je da se obraduje „rijekama slobode“. Naravno, oboje konsezualno zaboravljaju da je Crna Gora pred vratima EU prije svega zahvaljujući Milu Đukanoviću i DPS-u. Bijedno sa obje strane!“, izričit je sagovornik Analitike.
Crnogorska i srpska vlast čekaju da zastari „slučaj Marović“
Brnabić je u polemici s Pejovićem uporno pokušavala da relativizuje njegove pozive da Srbija izruči Svetozara Marovića, kojeg prema mišljenju Vuletića, Beograd „čuva“ iz svojih interesa.
38
„Imajući u vidu genezu „slučaja Marović“ rekao bih da je on iskoristio priliku u konstantnom pokušaju Srbije da saplete i uspori Crnu Goru na putu ka EU. Srbija ga je 2016. zaštitila i gotovo sigurno pomogla da pobjegne iz Crne Gore jer joj je u tom momentu bilo stalo da se ne razvija dalja borba protiv korupcije. Danas ga ne izručuje iz istog razloga“, smatra Vuletić.
Kaže kako ne misli da je Marović bilo čime zadužio vlast u Srbiji.
„Da je tako pokazalo bi se to odavno. Jednostavno su se poklopili interesi, Srbija opstruira Crnu Goru, a on provodi de facto kaznu ograničenim kretanjem u Beogradu. U svemu tome moram da pomenem bizaran odnos crnogorskih vlada unazad pet godina prema tom slučaju, deklarativno traže izručenje, mole, a ni sami ne znaju što bi sa njim kada bi ga Srbija izručila. Jednostavno pobjednici iz 2020. zajedno sa Srbijom i Marovićem čekaju da zastari slučaj“, ukazuje Vuletić.
Knežević glavna zvijezda u Srbiji, od Mandića više očekivali
Na pitanje da li ga iznenađuje što Brnabić nije odgovorio njoj jednaki po funkciji, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kaže da su njih dvoje bili do nedavno istomišljenici.
„Ne bi imalo smisla da Mandić ulazi javno u sukob sa „Srbijom“. Siguran sam da je rukovodstvo Srbije ljuto ili preciznije mnogo više očekivalo od Mandića na zaustavljanju Crne Gore ka EU. Trenutno je Milan Knežević glavna zvijezda u Srbiji. Vidljivo je da se i on jedva uzdržava od kritike Mandiću zašto ne čini više na opstrukciji Crne Gore“, navodi sagovornik Analitike.
Međutim, Vuletić primjećuje da pažljivijem posmatraču ne može da promakne prije svega Kneževićevo nezadovoljstvo ličnim statusom u vlasti nakon promjena 2020. godine.
„Rekao bih da je ljubomora na Mandića jedan od razloga zašto nastupa na Pinku kad god poželi prilagođavajući ton sentimentu većini Srba. Pejović u ovom dijalogu dođe kao nužno zlo, jer Brnabić ne može da odgovori Mandić“, smatra Vuletić.
Srpsko društvo otupjelo, ne razumije zašto nikada neće stići u EU
Komentarišući nedavnu izjavu Vučića da će šefici EK Ursuli fon der Lajen predložiti da zemlje Zapadnog Balkana zajedno uđu u EU, Vuletić podsjeća i da se u petak obratio Briselu, Vašingtonu i Moskvi sa upozorenjem da se Srbija ozbiljno naoružava i da moraju da povedu računa o tome ako planiraju da je napadnu.
„Zamislite tu konfuziju i beznađe čuvene politike četiri stuba? Vučićev javno izrečeni besmisleni prijedlog je obraćanje otupjelom srpskom društvu koje ne razumije zašto je najnazadnije u regionu i da ovakvi kakvi smo nikada nećemo stići u EU. Da smo okovani zabludama decenijskom propagandom kako smo lideri regiona po svim pitanjima najčešće možemo potvrditi stalnim retoričkim pitanjem na slavama i po kafanama koje svi postavljaju, zar su Rumuni i Bugari bili bolji kada su ulazili u EU?“, navodi Vuletić.
Ističe i da Srbi vrlo površno poznaju Rumuniju i Bugarsku.
„To je folklorni nivo poznavanja susjeda, ali tobože znaju sve odgovore. Zamislite tek kada Crna Gora bude ušla za nekoliko godina u EU kakav će to šok da bude za veliku većinu u Srbiji, a tek višesatno čekanje na EES kontrolu pri odlasku na more. Ta većina u Srbiji nije sposobna da procesuira jednostavnu činjenicu, u tim državama je uvijek bilo oko 70 odsto građana za EU, za razliku od nas gdje je trenutno ispod 30 procenata. Vučićev potcjenjivački prijedlog je dobio najbolji odgovor od vašeg premijera Spajića, samo vi požurite a mi ćemo vas čekati u EU. Nadam se da mu se nije omakla reakcija“, kazao je Vuletić.
Srbija potrošila svoje kapacitete 90-ih, nema suštinske opasnosti za Crnu Goru
Dodaje kako bi odnos Srbije i Crne Gore uporedio sa onim Rusije i Ukrajine.
„Rusija je napala Ukrajinu jer nije mogla da podnese njen napredak ka EU. Ne miri se režim u Kremlju sa primjerom Južne i Sjeverne Koreje u Evropi. To su vrlo bliski i slični narodi sa tako velikim razlikama u razvoju. Pravdaju agresiju željom Ukrajine za NATO članstvom što je besmislica prvog ranga kada pogledate 1.300 kilometara NATO granice iz Finske, uspostavljene usred rata“, kazao je Vuletić.
Upitan koliko daleko je režim u Beogradu spreman da ide kako bi zaustavio proces evropskih integracija naše zemlje, smatra da bi Crnoj Gori danas bilo mnogo teže da nije u NATO i da Srbija nije potrošila sve svoje kapacitete 90-ih epohalnim političkim i vojnim porazima.
„Ovako ostaju utihnuli Mandić i nezadovoljni Knežević kao najmoćnije oruđe u rukama Srbije. Dakle, nema suštinske opasnosti za vas, dragi prijatelji. Iskreno se radujem političkom uspjehu Crne Gore“, poručio je Vuletić.
Srpska vanjska politika četiri stuba je potpuno propala
Na pitanje kako bi ocijenio stanje u kojem se nalaze pregovori Srbije i EU, odgovara kako ih praktično nema.
„Srbija četiri godine nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje. Srpska genijalna vanjska politika četiri stuba je potpuno propala. Prezir stiže sa svih strana, iako najmanje iz EU. Mi smo javno jedino prema EU pokazali netrpeljivost ovim kardinalnim potezom. Da bi svi razumijeli, ovaj potez se možda najbolje opisuje poslovicom o čobaninu koji se naljutio na selo… Ipak, Evropa ima strpljenja za Srbiju, iako se mi ovako ponašamo. Mnogo su racionalniji funkcioneri EU u Briselu nego što to ovdje ljudi mogu da zamisle, dobro nas poznaju. Da nije tako i da nas ne štiti geografija odavno bismo bili kao Bjelorusija“, ukazao je Vuletić.
Upozorava da je Srbija sama sebe izolovala i da će ako ovako nastavi otići „na put bez povratka“ i postati „rupa na evropskom tepihu“.
„Dva moćna propagandna centra rade protiv EU. Sa jedne strane radikalska vlast preko svih medija sa nacionalnim frekvencijama dokazujući da nas mrzi cio Zapad, a sa druge opozicioni United Media dokazuju da nam je EU namijenila ulogu rudarske deponije i želi da nam otruje pijaću vodu preko RioTinta. Uz politički impotentne opozicione političare nemamo se čemu nadati“, podvlači Vuletić.
Očito je da SAD gube strpljenje sa Srbijom
Narušene odnose Beograd nema samo sa Briselom već i sa Vašingtonom koji uveo sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS), kompaniji u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma.
„Nažalost, propaganda uspješno objašnjava kako su američke sankcije NIS-u uperene protiv Srbije, a ne protiv Rusije. Kriza sa NIS-om je potpuno ogolila politiku Srbije i zabludjelost naroda, cio svijet vidi da smo rusko roblje osim nas samih. Pitanje je da li ćemo išta shvatiti i kada nam najnoviji američki zakon o Zapadnom Balkanu konačno protjera i ruski gas. Umjesto da se zahvalimo Sjedinjenim Američkim Državam (SAD) i EU što nam otvaraju vrata za prijem u Evropsku uniju, čime nas oslobađaju ruskog ropstva, pretpostavljam da ćemo još intenzivnije zamrzijeti Zapad“, ocijenio je Vuletić.
Kaže kako „i dalje ubjedljiva većina građana Srbije misli da je bio genijalan potez Borisa Tadića i Koštunice kada su predali/poklonili NIS Putinu za tobože čuvanje Kosova“.
„Političke zablude su najskuplje. Prije nedjelju dana je Tadić kritikujući Vučića uz samouvjeren osmjeh rekao da bi on uvijek prije kupio ruski suhoj ili kineski borbeni avion umjesto francuskog rafala. Mora se priznati da je Srbija puna proruskih agenata, propagatora, političara… Ima ih u svim institucijam i porama društva. Zbog svega toga očito je da SAD gube strpljenje oko Srbije, za razliku od EU koja nas i pored svega još tapše po ramenu. Nažalost, sve je manje ljudi koji to vide“, kazao je Vuletić.
Neophodno formirati nedvosmisleno proNATO i proEU listu
Komentarišući izjavu lidera Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa koji očekuje da će Srbija imati prijevremene parlamentarne izbore, sagovornik Analitke smatra da ovakva opozicija u potpunoj defanzivi nije spremna da se suprotstavi Vučiću.
„Uostalom, teško je definisati opoziciju u Srbiji čim se maknemo od toga ko je za Vučića, a ko je protiv njega. Jesu li za Srbiju i region perspektivni opozicionari koji smatraju da je Vučić izdao Kosovo prihvatajući Briselski i Ohridski sporazum? Ima li nade sa onima koji su se zajedno sa Vučićem radovali litijaškim „rijekama slobode“ u Crnoj Gori? Jesu li pravi opozicionari koji glorifikuju Ratka Mladića kao što je to Vučić činio dok je bio generalni sekretar kod Šešelja i kada je neko od njih rekao da treba u dogovoru sa EU da prestanemo sa kupovinom ruskog gasa? I još mnogo sličnih pitanja ima“, navodi Vuletić.
Smatra kako su stvari sada prilično jednostavne.
„Neophodno je da se formira jasna i nedvosmislena proNATO i proEU lista koja će krenuti od potpuno drugačije regionalne politike. Obrisi takve liste se naziru u savezu Pokreta slobodnih građana (PSG) i Zeleno-levog fronta (ZLF). Dobro su krenuli, ali su stali. Nema sljedećeg koraka kojim bi pozvali i sve ostale organizacije i pojedince koji bi im se pridružili isključivo zbog takve politike. Realno je da bi takva lista osvojila 10-ak procenata glasova, što bi značilo oko 25 poslanika. Bez tih poslanika nema buduće vlade, naravno uz mogući dobar rezultat studentske liste i liste koja se očekuje desnije od studentske“, objašnjava Vuletić.
Ističe kako su tri opozicione liste jedina formula za osvajanje maksimalnog broja mandata u skupštini.
„Eventualno isforsirana jedna opoziciona lista koja bi objedinila sve političke opcije ne može da osvoji maksimalni potencijal opozicionih mandata, bar pet procenata ljudi neće glasati za takvu listu. Zar nam nije to već jasno iz prethodna dva izborna ciklusa. Pogrešno je povlačenje paralele sa Demokratskom opozicijom Srbije i Slobodanom Miloševićem iz 2000. godine, bile su sasvim drugačije okolnosti“, ističe Vuletić.
Autoritet SPC nema veze sa vjerom
U izjavama opozicionih prvaka u Srbiji u zadnje vrijeme se često mogu čuti kritike na račun Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog njenog odbijanja da uputi oštrije kritike vlasti tokom posljednjih godinu koju su obilježili protesti. Ipak, naš sagovornik kaže kako, zapravo, nema suštinske kritike.
„Više je to škrgutanje zubima zašto malo i njih ne pomaze tzv. crkveni velikodostojnici. Nema riječi kritike na crkvenu nacionalističku ideologiju kojom djeluju u susjednim državama. Jesu li im ikada zasmetale litije u Crnoj Gori? Oko toga su bili saglasni sa Vučićem i patrijarhom koji je desantom ustoličavao Joanikija. Nikada niko od njih riječ nije rekao kada su iz crkvene porte u Srebrenici na dan obilježavanja genocida puštali vesele pjesme Mitra Mirića i Ere Ojdanića… Da budem jasan, mislim na opoziciju koju dominantno kreiraju televizije N1 i NovaS posljednjih deset godina“, kazao je Vuletić.
Sagovornik Analitike ističe i kao postoje neke organizacije i manje grupe aktivista i pojedinaca koji se ne mire sa takvom politikom ali sa, kako je kazao, veoma uskim prostorom za djelovanje.
„Što se tiče autoriteta koji SPC uživa on se ne može urušiti zbog bliskosti sa Srpskom naprednom strankom (SNS), jer crkva nije ni stekla autoritet sa nastankom „pravovjernog“ SNS. SPC ima toliki autoritet jer se bavi politikom na najgori nacionalistički način, a većina Srba ne propušta priliku da pogriješi pri izboru. Otud toliki autoritet i on nema veze sa vjerom. Ovo je jako teško što sam rekao, i zaista ne želim ni najmanje da povrijedim osjećanja iskreno verujućih ljudi kojih ima u Srbiji“, zaključio je Vuletić.
