Ima riječi koje zvuče tako ogavno da oni koji ih izgovaraju i zloupotrebljavaju to znaju zacijelo bi ih rabili još žešće. Možda su i svjesni naši političari kad su se kao priljepci na stijenu Crkve jezika zalijepili za ove panevropske riječi.
Zašto lijepo ne kažu, zašto lijepo ne lažu: prozirno, javno, svima na ogled, provjerljivo, dostupno, evidentno, očevidno, očigledno, već očijukaju da ne velim koketiraju s transparentnošću.
A znate li zašto? Jer sve je zamagljeno i mutno u tekućoj svjetskoj i regionalnoj pseudopolitici: i glave i glavnice, i kapital i zemlja, i granice i pravo, i prava i pravice, i međe i suhomeđe, i masne informacije i posni obroci.
Znate li da se vrsnost kopira iz zapadnjačkih obrazovnih programa? Tako su i kod nas ušle u upotrebu riječi iz francuske školske i akademske prakse: vrsnost i izvrsnost. Da ne bismo rekli sjajno ili izvanredno, mi se oštapamo o ove dvije pridjevske imenice.
Već je trideset godina u opticaju ta lingvistička i politička rogobatnost: transparentna politika, transparentno sudstvo, transparentne fondacije, transparentne donacije, transparentni programi.
Što je zamućenije to je prozirnije. Što je manje dostupan neki sadržaj istraživačima, novinarima, javnosti, to je učestalost riječi transparentnost veća.
„Izvrsnost za vječnost“
Crna Gora obilježava Dan nezavisnosti. Obnova crnogorske nezavisnosti postaje punoljetna. Čini nam se da je 2006. Crna Gora bila zrelija, koherentnija, jedinstvenija, crnogorskija, pa i evropskija nego danas.
Nije li punoljetstvo bila prilika da se progovori o osloncu na prirodne resurse ove ekološke države?
Državni predsjednik je odmaglio u SAD - baš je našao termin - a prvi ministar slavi pretprazničkim koktelom na kojem je slogan: Izvrsnost za vječnost.
21Zanimljivo je kako ga njegovi savjetnici slabo retorički opremaju. Čita kraći govor pun općih mjesta s papirnatog predloška. Govori o navodno velikim uspjesima u polugodišnjem stolovanju nove vlade.
Dvoje lijepih manekena-spikera proziva najuspješniju studenticu filologije i sportiste da kažu koju. Ovi isto tako čitaju svoje agitpropovske litanije.
Nitko se ne osvrće na njih, kamera bilježi nezainteresirana lica uzvanika. Onaj koji je trideset godina radio na izgradnji nove Crne Gore, prethodni predsjednik i višestruki premijer, M. Đ, nije tu. Ni drugi nije tu, koji je bio u nekoliko mandata predsjednik države, F.V. On koji je podigao crnogorsku zastavu ispred OUN, bez koje ne bi bilo ni ovog skupa.
Mogli su biti ženerozni ili makar malo politički mudri da se potrude pa da ova dvojica političkih veterana budu ovdje. Dobili bi vladajući na rejtingu. Ovako se postavljaju kao da od njih počinje historija. I već se zaklinju na vječnost. Zanimljivo.
Vlastite gradove zapuštaju kao najcrnje provincije. U glavnom gradu ne možete ići trotoarom a da ne naiđete na prepreke i neravnine. Preplavljeno je središte grada smećem a u periferiji i krupnim otpadom. Koliko vole svoju zemlju i njene gradove. Toliko para vala imaju u budžetu da iskrpe te vratolomne pločnike. Da ofarbaju fasade. Da pokupe smeće i opuške.
Ta silna omladina koja se kladi na izvrsnost i vječnost. Kako misli ući u bezvremenost? Na lakim drogama ili na nogama laganim? Već mi se tuži od te neprilične, nesmotrene, pretenciozne crnogorske mladeži. Po kafeterijama sjede mahom muškarci. Ono malo djevojaka sjedi u ženskim društvima.
Nigdje toliko lijepe mladosti kao na ulicama crnogorskih gradova. A nigdje tako malo gracioznosti. Tako malo ženstvenosti. Čim otvore usta viču ili se svađaju. Vole se izrugivati. Nema tu šarma. Ni ženstvenosti. Muški je svijet namrgođen. Zagledate li im lica, svi imaju usječenu okomitu boru među obrvama. Je li to vrsnost ili odličnost? Prije je odličje kolerika.
Čime je inspirisana parlamentarna većina
Parlamentarna većina crnogorske skupštine predložila je Rezoluciju o Jasenovcu. To je u stvari prijepis teksta Rezolucije Skupštine Srbije iz 2021. koji nije nikad usvojen, nego tri puta odbijen od iste te skupštine.
Žarko Puhovski zamjećuje kako je Rezolucija pogrešno i netočno napisana. I izravno kaže kako je sramota za Hrvatsku što koristi Rezoluciju kao povod da prijeti Crnoj Gori da će imati teži put do EU.
Dodaje, to je nešto to se principijelno ne smije raditi. Čime je onda inspirirana crnogorska parlamentarna većina? Dnevne su novine i portali objavile cjelovit tekst. Baš kada Vijeće UN-a mora potvrditi Rezoluciju o Srebrenici. To je vrsni odgovor, vrsne politike?
Kako misle ući u EU crnogorski dužnosnici kad se bave onime što nije njihov prioritet? Zar se mora eksplicitno optužiti da bi kontekst optužbe bio jasan - upućena je Hrvatskoj i njenoj politici.
I zaista je Hrvatska trebala davno obračunati s avetima prošlosti. Da se svojim politikama distancira od bilo kakve rasističke politike i takve vlastite povijesti. Da jedan novi Vili Brandt, kao što je to mogao biti Ivica Račan ili čak Zoran Milanović, javno klekne i pokloni se jasenovačkim žrtvama. Ali to koliko znam, nije dosad učinjeno. Nego se sramote političari idući u odvojenim posjetima Spomen području Jasenovac.
Crnogorsko licemjerje
Kako očekuje crnogorska politika od službene Hrvatske podršku za ulazak u EU? A s druge strane, nedavno je pothranjivala zastrašujuće povorke svećenika, djece, omladine i zašajkačenih bradatih novih četnika u litijama usred pandemije? I porazmještala ih za dužnosnike u većini gradova? Misle li crnogorski političari da crnogorski građani pate od amnezije?
No, ima nešto što svaki znalac novije povijesti mora prepoznati. Crnogorsko licemjerje u ovom pitanju. Spore se oko Srebrenice, odbijaju tu dimenziju srpske zastrašujuće politike nad Muslimanima, a crnogorska skupštinska većina jedina u regiji predlaže za Jasenovac Dan sjećanja 22. 4. svake godine. Zar to nije prvenstveno zadatak hrvatskih politika: najprije službene pa onda i manjinskih?
Najprije srpske, pa onda i židovske i romske zajednice.
Zašto su oni propustili stvoriti jedinstveni konsenzus oko Jasenovca? Zašto nikad nije u NOB-u pokušano oslobađanje logoraša iz Jasenovca? A na desetak kilometara bio je slobodni teritorij.
Zašto nije dovoljno proučeno to mračno razdoblje politike NDH? Zašto se manipulira brojem žrtava? Da bi se hranile nacionalističke politike kod susjeda ili neistomišljenika?
Ne znam, no ima još jedna važna stvar koja se uz ovo pitanje javlja kao uteg na vagi. To je crnogorska šutnja oko Informbiroa 1948. Zašto crnogorska vlast u znanstvenim institucijama nije pokrenula suvremena i egzaktna istraživanja o stradalim Crnogorcima u totalitarističkom obračunu titovske politike s neistomišljenicima u ljeto 1948?
Zašto se sustavno šuti o tome? Zašto dični, vrsni suvremeni novi političari nisu predložili Rezoluciju o IB svome novom crnogorskom parlamentu? Iz konformizma?
Ili da ne bi bili optuženi kao novi rusofili? Ili bi im to bila loša preporuka, kao ulaznica za vječnost? Nemojmo biti naivni, oni to rade prema beogradskim instrukcijama. Jer oni su taoci vlastitih zabluda.
Misle i retorički blebeću globalno a djeluju lokalno: kao poslušnici velike i vječne beogradske čaršije.
