Smatra da je, kako kaže, sramota i s hrvatske strane što rezoluciju koristi kao povod da prijeti Crnoj Gori da će imati teži put do Evropske unije To je nešto što se principijelno ne smije raditi, kaže Puhovski.
"To u Hrvatskoj nije neka ozbiljna tema. Ne vjerujem da bi naročito štetilo Hrvatskoj, jer je riječ o stvarima koje su davno poznate i s kojima se, barem formalno i službeno, Hrvatska država više puta obračunavala na razne načine od devedesetih godina. Po mom sudu, rezolucija je pogrešno, besmisleno napisana. Recimo, navodi se da je 22. april datum velikog zločina. To je datum kad je završen Jasenovac, kad je rasformiran. Dakle, to nije datum zločina. Datum zločina je 25. avgust 1941. godine, kad je logor otvoren. U rezoluciji piše da su svi pobijeni koji su ostali u logoru, što isto nije istina", kazao je on za televiziju e.
Rezolucija je, kako on smatra, zbrzano napisana, jer se radilo o pokušaju vlasti Crne Gore da se opravdaju prema Srbiji, zbog toga što podržavaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
"Ono što je sramota na hrvatskoj strani je to da u službenoj reakciji Zagreba nije ni jednom rečenicom navedeno da je zaista bio genocid u Jasenovcu. Hrvatska je nešto blaženo prihvatila onaj tip primitivizma, koji se najprije razvio u Turskoj, kada je riječ o genocidu nad Jermenima i Jermenkama, i onda u Srbiji kad je riječ o Srebrenici, da negiraju genocid kao način da se napada nacija. A to je pogrešno. Umjesto da su oni sami prihvatili da, recimo, hrvatske vlasti budu sponzori rezolucije ili Aleksandar Vučić, pa da kažu kako osuđuju Srbe i Hrvate koji su činili genocid i u ime toga što ih osuđuju poruče da srpska nacija ili hrvatska nacija ne mogu s genocidom biti dovedene u vezu", dodao je on.
Hrvatska, kako on ističe, ne može ništa uraditi povodom puta Crne Gore u EU - jer, dodaje on, nema nikakvog puta Crne Gore u EU.
"Vode se pregovori koji su potpuno formalne naravi, nikakvih datuma nema, nikakvog kapaciteta EU nema za proširenje. Odluka o tome da neka zemlja postane članica EU je konsenzus svih država članica. Dakle, u načelu, Hrvatska bi mogla reći ne i konsenzusa ne bi bilo, a Crna Gora, po toj logici, ne bi nikada ušla u EU. Međutim, dvije su stvari ovdje opet problem. Prvo, u EU se veoma ozbiljno radi na tome da se odlučivanje konsenzusom reducira, samo za neke veoma važne odluke, i to uglavnom ne vanjsko političke. I drugo, Hrvatska bi se našla pod velikim pritiskom drugih država, članica EU i vjerojatno bi morala popustiti. Ali, ponavljam opet, to će postati aktuelno za nekoliko, možda čak desetak godina, a onda će svi zaboraviti ove i mnoge druge incidente koji će se još događati", smatra on.
