Prije neđelju dana u Baru je održan drugi Festival agruma u centru grada, događaj koji ima za cilj promociju strateških grana razvoja – poljoprivrede i turizma. Topao i sunčan dan, kakav samo u Baru može biti krajem oktobra, okupio je veliki broj posjetilaca, a grad je ponovo zamirisao na pomorandže, mandarine i limune. I to me je natjeralo da se zamislim – đe su nestali plantažni zasadi agruma na području Bara i Ulcinja, zašto se ove biljne površine kontinuirano krče, te šta bi moglo biti rješenje koje će povezati agroekološku povoljnost područja sa isplativošću uzgoja i prerade agruma?
Crnogorsko agrumarstvo je u dvodecenijskom periodu XX vijeka doživjelo ekspanziju, kada je od sedamdesetih do devedesetih godina došlo do povećanja agruma za čak 200.000 stabala (od 200 do 400 hiljada stabala agruma). Razlog ovakvog trenda bila je isplativost i zadovoljavajuća otkupna cijena po kilogramu. Međutim, početkom XXI vijeka, ova grana poljoprivredne proizvodnje počinje da stagnira, nakon čega poljoprivredni proizvođači uveliko napuštaju i krče zasade.
Iz nedavno usvojene Strategije razvoja poljoprivrede i ruralnih područja od 2023. do 2028. godine (MPŠV) saznajemo da voće i povrće, kao i proizvodi od voća i povrća učestvuju sa 13,3% u ukupnom uvozu hrane (62 miliona eura), dok udio svježih ili sušenih agruma čini čak 26,5% ove kategorije.
U nominalnom iznosu, Crna Gora uvozi oko 16,4 miliona eura agruma na godišnjem nivou. Nakon prvobitnog šoka, ovu činjenicu posmatram kao stratešku šansu, jer je domaće tržište željno proizvoda koje možemo ponuditi u izobilju, i to vrhunskog kvaliteta.
No, da bi perspektivnu mogućnost sproveli u realnu sadašnjicu, neophodno je znanje. Stoga, hajde da naučimo danas da agrumi i citrusi nijesu sinonimi. Naime, agrum je zajednički naziv za sve gajene predstavnike biljnih rodova koji pripadaju famili Rutaceae, podfamiliji Aurantiodeae, a nadrodu Citrinae.
U okviru ovog nadroda, nalaze se tri roda: Citrus, Fortunela i Poncirus. Davne 1737, Karl Line je sve do tog momenta poznate vrste citrusa udružio u zajednički rod. Latinski naziv „citrus“ potiče od grčke riječi „kedros“, koja je korištena kao naziv za kedar, bor i čempres. Termin je preuzet jer miris listova i plodova citrusa podsjeća na miris ovih biljnih vrsta.
S druge strane, riječ „agrum“ potiče od latinske riječi koja doslovno znači – oštro, ljuto. Ovaj karakterističan miris potiče od flavonoida i limonoida, složenih hemijskih komponenti koje pripadaju terpenima. Rod Citrus se dijeli na više vrsta, među kojima su najznačajnije: pomorandža, mandarina, limun, grejpfrut, šedok (pomelo) i citron.
Iako je porijeklo citrusa jedna od „najvećih misterija svijeta“, pretpostavlja se da dolaze iz tropskih i suptropskih područja Azije i Okeanije. Agrumi su jedna od najpopularnijih skupina voćnih vrsta na svijetu i gaje se u više od 140 zemalja. Najveći svjetski proizvođači citrusa su Kina, Brazil i SAD, dok je ukupna svjetska proizvodnja plodova citrusa na godišnjem nivou procijenjena na oko 150 miliona tona.
U pitanju su višegodišnje zimzelene voćne vrste (osim poncirusa, koji se najčešće koristi kao podloga za kalemljenje) čiji je životni vijek oko 50 godina, ali često i duži. Stabla citrusa visoka su od 3 do 15 metara, sa bodljikavim izdancima i naizmjenično raspoređenim zimzelenim listovima. Cvjetovi su pojedinačni ili u malim cvastima (gronje), dok je plod svih citrusa specijalizovana bobica (hesperidijum), koju čini egzokarp (flavedo), mezokarp (albedo) i endokarp. Prostor unutar svakog segmenta je ispunjen pulpom (voćni sok bogat vitaminom C i limunskom kiselinom). Bogati su vitaminima, mineralima i vlaknima koji su neophodni za opšte blagostanje ljudskog organizma.Među svim vrstama citrusa, pomorandža čini više od jedne polovine ukupne proizvodnje i oko 40% od ukupnog izvoza, nakon čega slijedi mandarina, limun i grejpfrut.
Proizvodnja citrusa u svijetu, kao i izvoz u sve svjetske zemlje bilježi kontinuiran i stabilan rast tokom prethodne tri decenije, a jedina prijetnja na toj skali su im mango, avokado i dinja. Interesantno, na području Crne Gore mandarina je uvijek bila vodeća voćna vrsta među citrusima i tu tradiciju ne treba zanemariti, jer to poručuje da su agro-ekološki uslovi adekvatni, a da je domaće tržište naviknuto na proizvod visokog kvaliteta.
Inače, primorje Crne Gore čini sjevernu granicu ili perifernu zonu areala rasprostranjenja citrusa. Literaturno, geografski pojas u kojem se citrusi proizvode zahvata predio između 40⁰ SGŠ i 40⁰ JGŠ, dok se naša obalna zona nalazi izvan ovog područja. Ipak, blaga mediteranska klima omogućila je uspješno gajenje agruma od davnina na našim područjima, a nešto oštriji klimatski uslovi u odnosu na tropske predjele štitile su naše agrume od brojnih štetočina i prouzrokovača bolesti.
Međutim, klimatske promjene uslovile su pojavu nemilih organizama i u našim područjima posljednjih decenija. Ove voćne vrste zahtijevaju intenzivno bavljenje poljoprivredom, pravovremenu i pravilnu primjenu svih agrotehničkih i pomotehničkih mjera. Međutim, visoki i stabilni prinosi obezbjeđuju znatan profit, ukoliko je osigurana adekvatna otkupna cijena i količina, te pokrenut sistem prerade na domaćem tržištu.
Plantažni uzgoj citrusa na crnogorskom primorju je ostvariv na više od 500 hektara, kako navodi prof.dr Momčilo Radulović, najznačajniji istraživač agruma u Crnoj Gori, u naučnom radu koji je objavljen još prije 25 godina.
U knjizi „Turizam i poljoprivreda Bara“, autori daju preporuke da bi ujednačeni kalibrirani i sortirani plodovi, lijepo upakovani i poboljšanog kvaliteta, lako mogli pronaći kupce u drugim gradovima Crne Gore, ali i u zemljama u regionu. Procijenjeno je da bi proširenje plantažnih zasada pod agrumima moglo biti ostvareno na području Šušanja, Zaljeva, Tombe, Polja i Dobre Vode.
Ova područja su naročito interesantna za podizanje plantaža pomorandže, jer je ona osjetljivija na niske temperature. Na području ulcinjske opštine, identifikovane su neke od najznačajnijih površina gdje bi se potencijalno mogla proširiti agrumarska proizvodnja (Štoj, Ulcinjsko polje, Darza, Zoganje, Bratica, Kolomze, Donja Klezna, Krute). Međutim, veoma povoljna su i ravna područja Čanja, Buljarice, Grblja, Sutorine i Tivta, ali i manja, a zaštićena područja Boke kotorske.
Strateški plan razvoja opštine Bar za period od 2020. do 2025. godine sadrži jedan od ključnih projekata za razvoj poljoprivrede – izgradnju regionalnog otkupnog centra. Cilj ovog projekta je unapređenje i povećanje proizvodnje i sistemskog otkupa voća i povrća, pakovanje voća shodno standardima i propisima Evropske Unije, kao i njegova prodaja na nacionalnom i regionalnom nivou, što će usloviti otvaranjem novih radnih mjesta.
Kreatori lokalne poljoprivredne politike naveli su da proizvođači voća i povrća sa područja ove opštine (ali i cijele Crne Gore) već duži niz godina imaju izražen problem sa prodajom svojih proizvoda. Otkup tržišnih viškova voća su uglavnom vršilinakupci, koji su uspijevali da zadovolje potrebe proizvođača.
Međutim, radom na smanjenju aktivnosti iz oblasti sive ekonomije, otkup tržišnih viškova za proizvođače je počeo da predstavlja značajni problem. Ipak, izgradnjom regionalnog otkupnog centra za voće i povrće (za mediteranske voćne vrste, u prvom redu) bio bi dat značajan doprinos domaćoj proizvodnji i time bi se osigurao njen kontinuiran plasman i siguran otkup od domaćih proizvođača u vidu integrisanog servisa.
Savremena oprema za kalibriranje i pakovanje voća, profesionalni tehnološki pristup u njegovom skladištenju, ali i inovativna pakovanja pod zajedničkim brendom bi značajno podstakla lokalnu proizvodnju na nacionalnom i regionalnom nivou, te bi se značajno smanjio postojeći disbalans između viška i nedostatka lokalnog proizvoda na tržištu.
Sinhronizacija rada resornog ministarstva, lokalnih uprava, naučno-istraživačkih institucija, investiciono-razvojnih fondova i kredibilnih privatnih partnera je neophodna za ostvarenje holističkog pristupa, jedinog održivog pravca razvoja poljoprivredno-prehrambene djelatnosti. Pristup „od njive (čitaj: voćnjaka) do trpeze (čitaj: crnogorske sofre)“ garantuje zadovoljnog proizvođača, ali i potrošača.
