Prethodnog vikenda održano je 26. izdanje jedne od najznačajnijih crnogorskih poljoprivredno-turističkih manifestacija – Festival vina i ukljeve, na Virpazaru. Dodijeljene su nagrade za najbolja vina i još jednom je potvrđeno da je Crmnica jezgro crnogorskog vinogradarstva i vinarstva.
Međutim, uporno zaboravljamo da je važan segment ovog festivala, ali i cjelokupne slatkovodne faune Crne Gore – ukljeva (Alburnus scoranza), nativna vrsta slatkovodne ribe, koja se može naći isključivo u vodnom sistemu Ohrid – Drim – Skadarsko jezero. Iako nekada najznačajnija vrsta slatkovodne ribe u Crnoj Gori, posmatrano sa ekonomskog stanovišta, posljednjih pet decenija bilježimo značajan kvantitativni pad iste u basenu Skadarskog jezera.
Zahvaljujući organizacionim odboru Festivala vina i ukljeve i glavnih pokrovitelja ove manifestacije, ukljeva je sačuvana od zaborava i ovim se posjetiocima i turistima važan segment lokalne gastronomije. Međutim, ukljeva je nekada predstavljala veoma važnu privrednu okosnicu i, pored krapa, najvažniji je simbol slatkovodnog ribarstva Crne Gore.
Specijalitet „suva (sušena) ukljeva“ nastala je u cilju što dugotrajnijeg čuvanja ulovljene ribe. U istoriji Crne Gore, ukljeva iz Skadarskog jezera je bila strateški izvozni proizvod, oko kojeg su se Italijani grabili na tržnicama još u 13. vijeku, dok je u 19. vijeku bila izuzetno cijenjena na austrijskom dvoru.
Sušena ukljeva se priprema tako što se na svakih dvadesetak kilograma ribe dodaje približno kilogram soli i ostavlja se da odstoji oko osamnaest sati. Uklanja se što je moguće više kože, nakon čega se riba opere i niže na žicu. Suši se iznad vatre 48 sati i poprima zlatnu boju. Služi se i kao predjelo i kao glavno jelo, a šefovi kuhinje je preporučuju uz salatu od krompira, kozji sir i masline, uz neizostavno crmničko vino.
U djelu „Crna Gora i Crnogorci“, Vuk Stefanović Karadžić još 1837. godine posebnu pažnju posvećuje ukljevi, opisujući je na sljedeći način:
Jedna vrsta riba selica, veličine između sardele i haringe, koju mještani zovu ukljeva, talijanski skorance, dolazi u jesen iz Bojane u neobično velikijem količinama u ove krajeve. Duž jezerske obale vide se neka mjesta, čija se površina jasna razlikuje od ostale vode, jamačno zbog izvora koji se tu u dubini nalaze. Takvo mjesto zove se oko (u množini oka).
Čim nastupi hladnoća nakupe se na tim mjestima (jamačno što je tu toplija izvorska voda nego u ostalom jezeru) tako neobična množina ukljeva, da ponekijih godina među njih zabodeno veslo stoji uspravno. Oko ovijeh oka, koja neki ljudi smatraju kao svoju svojinu, namjeste se mreže i druge sprave i hvata se koliko se hoće. Ovaj ribolov, koji je gotovo jedino imanje plemena Ceklića u riječkoj nahiji, vrši se poslednja tri mjeseca u godini.
Samo nekoliko ljudi, među njima i vladika, imaju svoja oka, ali svaki Crnogorac, koji tu dođe za vrijeme hvatanja, dobije bogat dar. Osim onoga što se u zemlji pojede i u primorju proda, veliki dio uhvaćene ribe suši se i prodaje u Italiju; naročito je kupuju puljski mornari. U jezeru ima i druge ribe, naročito šarana i mladica (truta). Mladice se naročito hvataju među ukljevama kojima se hrane, i bude poneka od preko trideset funti".
Ukljeva ima izduženo i bočno spljošteno tijelo, čijim se bokovima proteže tamno-smeđa pruga. Između trbušnog i analnog peraja postoji greben. Ukljeva dostiže dužinu do 20 cm. U svim ribolovnim vodama i proglašenim ribolovnim područjima Crne Gore, zabranjen je ulov i stavljanje na tržište ukljeve manje od 12 cm. Takođe, na ribolovnom području Skadarsko jezero utvrđen je lovostaj na ukljevu od 15. marta do 31. oktobra. Od ukupnog ulova iz Skadarskog jezera, oko 70% čine krap i ukljeva.
Prema navodima istraživača – ihtiologa, ukljeva u Skadarskom jezeru vrši značajne migracije. Ljeti je rasprostranjena po Skadarskom jezeru i raštrkana je, odnosno ne kreće se u jatu, dok zimi migrira do subalkustričnih izvora – kriptodepresija u jezeru, tj. do takozvanih „oka“ koja su smještena po obodima jezera.
Izvan ovih specifičnih lokacija, veće količine ukljeva se mogu uhvatiti jedino tokom perioda migracije i mrijesta. Ovi izvori su istovremeno i najvažnija mjesta komercijalnog izlova ribe na jezeru. Glavna jezerska zimovališta su Raduš, Krnjice, Ckla, Bobovište i Karuč.
Cilj crnogorskog ribarstva je održivo korišćenje raspoloživih ribljih resursa i upravljanje ribljom flotom na način kojim se obezbjeđuje dugoročno i ekonomski isplativo ribarstvo u našoj zemlji, prema navodima resornog ministarstva. Osim ekonomskog značaja, ribarstvo baštini posebnu sociološku i kulturološku ulogu.
Međutim, ključni problemi crnogorskog slatkovodnog ribarstva ogledaju se u nepostojanju odgovarajuće infrastrukture na obali Skadarskog jezera, ribolovnom području na kojem se obavlja privredni ribolov; nepostojanje ribolovne osnove za Skadarsko jezero i neodgovarajuće mjere upravljanja ribljim fondom, usaglašane sa Albanijom, i podrazumijevano – nelegalni ribolov, upotrebom elektroagregata.
Zvanični podaci o ukupnom izlovu ribe iz Skadarskog jezera ne postoje još od 1987. godine; međutim, statističke analize i procjene ukazuju da je riječ o cca 850 metričkih tona ribe na godišnjem nivou.
Poljoprivredu Crne Gore odlikuju brojni problemi i Crnogorska sofra iz neđelje u neđelju ukazuje na neiskorišćenost potencijala poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, te daje preporuke i otvara mogućnosti koje imaju za cilj bolje pozicioniranje domaćih proizvođača i autentičnih proizvoda vrhunskog kvaliteta, te smanjenje uvozne zavisnosti u ovom sektoru privrede.
Nažalost, stanje u crnogorskom ribarstvu je gore nego u oblasti biljne proizvodnje i stočarstva. Ono što naročito zabrinjava je nedovoljna ažuriranost nadležnih institucija, odnosno gotovo izostanak naučno-istraživačkih projekata i ostvarenih rezultata koji bi, na primjer, dali podatke o tome kojim količinama ukljeve raspolažemo u Skadarskom jezeru, najvećem slatkovodnom biseru Balkana.
Oslanjamo se na podatke o ribolovnim osnovama stare više od četrdeset godina, čuvenog crnogorskog ihtiologa Đorđija Drecuna. On je identifikovao ukljevu kao veoma rentabilnu vrstu ribe u Skadarskom jezeru, sa ekonomske tačke gledišta, čija brojnost nije na nivou brojnosti krapa, niti je lako uloviti. Ukljeva se lovi ukljevnom mrežom stajaćicom i crnogorsko zakonodavstvo predviđa najviše do pet mreža, po nosiocu dozvole.
U okviru projekta „Očuvanje i održivo korišćenje biodiverziteta na Prespanskom, Ohridskom i Skadarskom jezeru“, praćeni su trendovi ukljeve tokom 2015. godine, od strane Njemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ). Zahvaljujući naporima crnogorskog ihtiologa, Danila Mrdaka i njegovih kolega, očuvan je fond ukljeve u Skadarskom jezeru, jer je još 2013. došlo do njenog prelova, a 2014. je gotovo nije ni bilo. Zabranom lova na dvije godine, došlo je do oporavka ribljeg fonda, te je već 2018. bilo dovoljno ribe i za lov i za prodaju.
Kako do ovakvih situacija ne bi dolazilo, neophodno je postojanje ribarskih osnova, dokumenta koji nam mora precizno reći koliko imamo ribe (ukljeve) u nekom vodenom objektu (Skadarskom jezeru), kako bi na osnovu tih podataka mogli projektovati broj ribolovaca, broj izdatih licenci, dozvoljene kvote koje se ribolovcima dodjeljuju, i slično. Navedeni podaci značajno mogu ukazati na postojanje stepena krivolova i/ili prekoračenja kvota od strane ribolovaca.
Iako je označena kao vrsta životinje koja nije ugrožena (LC – Least Concern) u Skadarskom i Ohridskom jezeru, shodno IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta, nekontrolisano izlovljavanje može veoma brzo i iznenada dovesti do ponovnog drastičnog smanjenja količina ili nestanka vrste na određeno vrijeme.
Shodno pravilnicima koji uređuju ovu oblast, konzerve od ukljeva se stavljaju u promet kao konzerve od ukljeva i konzerve od dimljenih ukljeva, sa dodatkom ulja ili sosa. Kada je riječ o preradi, u Crnoj Gori postoje samo dva registrovana pogona za preradu ribe, čiji kapaciteti omogućavaju obradu krapa i ukljeve, visoko traženih proizvoda na lokalnim tržištu, kako se navodi u novoj Strategiji razvoja sektora ribarstva sa akcionim planom od 2024. do 2029. godine.
Međutim, neshvatljivo je i neprihvatljivo da sušena i/ili marinirana ukljeva iz Skadarskog jezera još uvijek nije zaštićen proizvod nijednom od oznaka koje predviđa crnogorski Zakon o šemama kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a kojim se propisuje način i postupak utvrđivanja šema kvaliteta, kao i ocjenjivanje usaglašenosti istih sa specifikacijama proizvoda.
Crnogorsko zakonodavstvo prepoznaje šest šema kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, te bi ukljeva mogla ostvariti pravo na oznaku porijekla ili geografsku oznaku, na oznaku garantovano tradicionalnog specijaliteta (naročito značajno!), te na oznaku višeg kvaliteta.
Administrativno-birokratske procedure i/ili nedostatak pregalaštva i entuzijazma u ovoj oblasti djeluju negativno na afirmaciju ovog proizvoda, što svakako odmaže u procesu kategorizacije i standardizacije proizvodnje, te u krajnjem djeluje negativno na očuvanje tradicionalnog gastronomskog bogatstva crnogorskog basena Skadarskog jezera.
Nažalost, ovako latentan pristup crnogorskih institucija ne podiže nivo kvaliteta u oblasti proizvodnje i prerade ribljih proizvoda, niti možemo očekivati učvršćivanje pozicije na putu ka izvozu, te uspješnije pariranje uvoznim proizvodima na domaćem tržištu.
Nesporno je da ribarstvo Crne Gore odavno zaslužuje ozbiljniji pristup svih upravljačkih struktura, ali i civilnog sektora i akademske zajednice, koja će pružiti praktičnu, odnosno tehničku primjenjivost ostvarenih rezultata.
Poljoprivredni potencijali naše zemlje predstavljaju neiskorišćeno bogatstvo, dok su ribarski potencijali zamajac za privredni rast, kojem bi mogli odjenuti epitete „pametnog“, „plavog“ i „održivog“. Ukljeva je neizostavna namirnica na crnogorskoj sofri i zaslužuje sveobuhvatan pristup u cilju njene kvantitativne zaštite, ali i standardizacije kvaliteta krajnjih proizvoda.
Ukljeva – skoranca je brend Crne Gore, no kako nas ovakve dopade?
