Crnogorski navijači su na meču protiv Hrvatske skandirali slogan ''Četnici i ustaše, zajedno ste bježali'' i na taj način inspirisali kompletnu antifašističku snagu na Balkanu da isti iskoristi u borbi protiv povampirenog naci-fašizma.
Isto tako, navedeno skandiranje je dovelo do toga da dobar dio ''neodređenih'' po ovim temema stavi prst na čelo i razmisli, a isto tako i da oni koji navedene dvije organizacije podržava i pokušava da rehabilituje posumnja u ispravnost svojih ubjeđenja. Jer, istina je jedna a to je da su se ustaše pod naletom partizanskih jedinica dale u bježaniju, a za njima i brojne četničke formacije, povlačeći se preko teritorije tzv. Nezavisne države Hrvatske, pa i samog grada Zagreba. Drugim riječima, kad su u pitanju bili život i donji dio leđa, nisu bili gadljivi jedni drugima.
84Ove istorijske činjenice i fakti opet su probudili loše emocije kod naših četnika koji su naprasno krenuli u odbranu lika i djela svojih koljačkih prethodnika. Sve je to u stilu onoga - nisu četnici i ustaše isto i tvrdnje da je nemoguće uporediti ovo dvoje. U suštini, ako mene pitate kao Crnogorca, četnici su deset puta gori, a prema njima je nova vlast postupila deset puta humanije, što će se kasnije pokazati kao greška. Ali, to je neka druga tema.
Najglasniji su tu crnogorski četnici kojima se nešto kriva, pogotovo zbog Pavla Đurišića, prikrivajući i manipulišući sopstvene redove, servirajući im laži i nelogičnosti. Proučavanjem velikosrpstva u posljednjih deset godina skapirao sam da logika i oni ne idu zajedno. Njima je potrebna samo njihova verzija realnosti koja potvrđuje njihova ubjeđenja, iako u suštini to blage veze nema sa istinom. Tako je i u ovom slučaju. Serviraju priču punu rupa, ali sklepanu da dovoljno hrani njihove narative.
Recimo, Pavle Đurišić je krenuo da se povlači i oglušio se na naredbu Draže Mihailovića da sa vojskom dođe u Srbiju đe bi se počelo sa gerilskom borbom. To znači da je Pavle skapirao da je rat izgubljen i želio je da spase živu glavu. U dogovoru sa Sekulom Drljevićem, koji je želio nezavisnu Crnu Goru po svaku cijenu, ali koja po mom mišljenju nikako nije mogla biti građena uz pomoć nacista, Pavle je prihvatio to kao svoj cilj i preimenovao ime svojih trupa iz četnici u Crnogorska narodna vojska i prihvatio Sekulu za komandanta.
Dotadašnji četnici su obrijali brade i prihvatili crnogorski alajbarjak kao svoju zastavu i tako prošli dobar dio Hrvatske. U međuvremenu, Draža je naredio da se Pavle zbog izdaje uhvati živ ili mrtav. Pokoleban ovom namjerom, Pavle je krenuo da se vraća nazad za Srbiju, na taj način slagavši Sekuli i ustašama da je promijenio ideologiju. Vidjevši da su izigrani, ustaše ih napadaju i tako nastaje bitka kod Lijevče polja, đe je Pavlova vojska desetkovana.
Lako je ''istinu'' stvarati kad nema živih da je potvrde
E sad, kad pitate nekog od ovih četnika i početnika, svako će vam reći da su ''ustaše pobile Srbe na Lijevče polju''. Neće vam dati odgovor zašto su se Pavle i vojska tu našli, niti će vam reći razloge toga. Neće vam znati odgovoriti zašto su ustaše baš čekale Lijevče polje za tako nešto, a ne prije iako su imali šansu... Neće vam odgovoriti jer se radi o rupama u njihovoj priči.
U toj situaciji vjerovatno će vam reći da je nakon toga Pavle uhvaćen i živ ispečen u Jasenovcu zajedno sa svim ostalim Srbima i četnicima. Međutim, postavljamo iduće logičko pitanje. Ako su svi crnogorski četnici ubijeni na Lijevča polju, Jasenovcu i Staroj gradiški, ko su onda oni ubijeni na Zidanom mostu? Ili su Pavlovi četnici dva puta strijeljani kao u onom vicu đe đed kaže ''mene su strijeljali''? Još jedna od rupa.
Znači, da bi došli do Zidanog mosta, ustaše su morale neke četnike i da pušte?! Pazite sad ovo! Ustaše puštaju četnike sa svoga noža iako su mogli lagano sve da ih pobiju! To znači da su radili zajedno. Istorija kaže ovako. Nakon što su Pavle i par njemu bliskih komandanata likvidirani zbog očigledne neposlušnosti, za komandanta crnogorskih četnika postavljen je njegov dotadašnji zamjenik i plemenik Vaso Vukčević. Znači, Vasu nije bilo gadljivo da nastavi saradnju sa onima koji su ''živog ispekli njegovog vojvodu''?! Tako je bilo i ostalo je istorija.
Iz Stare gradiške do Zidanoga mosta ima preko 200km prolaska kroz najtvrđu ustašku teritoriju uključujući i grad Zagreb. Put koji je oslobođenim četnicima dozvoljen od strane ustaškog režima koji im je poštedio živote da bi jedni drugima pazili dupe.
I eto, danas, osamdeset godina nakon tih događaja nama neko priča da saradnje nije bilo ili da se stvari ne mogu porediti. Mogu, jer se radi o istom mentalnom sklopu izdajnika sopstvenih naroda. Kuđ će neko bolji argument da za sve vrijeme trajanja rata postoji ambasada NDH u sred Beograda i da niko nikad ne bači ni jedan krš na nju. Toliko o tom neprijateljstvu.
Na kraju, nisu bili gadljivi jedni na druge ni nakon rata kada su planirali zajedničke akcije u Jugoslaviji. Manite me ođe sad lažavih priča o Blagoju Jovoviću. Lako je ''istinu'' stvarati kad nema živih da je potvrde. Nego, bojim se da u takvim paralelnim istinama živi dobar procenat naše populacije. Da nije tako, mnogo bi nam bolje bilo.
