Kada jedan od pet najvećih nacionalnih brendova, kompanija “13. Jul – Plantaže“, samo nekoliko dana pred „Dan D“ - 5. septembar, prezentuje liniju vina u čast ustoličenja novog vladike srpske crkve u Crnoj Gori, čime će biti započeta nova era pljačke duhovnog i materijalnog nasljeđa države, to nije ništa drugo do uriniranje po dostojanstvu ovog naroda i kabadahijsko šamaranje svega onoga što nam znači datum po kome je pomenuta kompanija nazvana.
Trinaesti jul, evo se ispostavlja, i dalje nas inspiriše u našim beskonačnim borbama za slobodnu Crnu Goru. Zato nije slučajan odabir ovog perfidnog i bezobraznog sredstva za uniženje tog datuma.
Trinaesti jul je kao politička, kulturološka i civilizacijska vrijednost konstantna, konzervirana i neuništiva! Pa, nećemo valjda nakon svakih izbora na kojima se promijeni vlast nanovo reinterpretirati značenje pojmova antifašizma, građanskog društva, slobode izražavanja, samo zato da bi političke partije opravdavale svoje koalicije, pa nam tolerantnost na šovinizam servirale kao pomirenje. A patriotizam, i to samo crnogorski, kao pećinski nacionalizam.
Crkva koja konstruiše haos na vidiku, isto je uradila mnogo puta u prošlosti. I da se samo ogradila od te prošlosti, otpor građanske Crne Gore bio bi neuporedivo blaži
Gledajući prilog Radija Slobodna Evropa o dešavanjima na Cetinju, kojeg je prenijela Analitika, i slušajući izjave starijih građana, krenule su mi suze. Tu gorku emociju čovjeka koji u toku priloga čuje zvona sa manastira u koji nije dobrodošao, zbog onoga što jeste, u svom gradu i u svojoj zemlji, mogu samo da doživim kao najveću sramotu ove države!
Razumjevši dobro i tu emociju i okolnosti da naspram njega stoji mašinerija moći, para i uticaja, pred kojim je sasvim nemoćna elegična, donkihotovska pristojnost tog uglađenog gospodina, koji traži samo elementarno dostojanstvo, mogu samo da mu poručim: „Gore glavu, maestro, uz tebe je cijela lovćenska Crna Gora!“
I zaista, da li je moguće da oćuti, odsjedi kući ili se napravi lud svako ko ima zeru osjećanja za pravdu, dok se „hapse“ majice sa likom Svetog Petra Cetinjskog? Ostavite, molim vas, kući te maske u kojima vam je „ispod nivoa“ da se u 21. vijeku bavite temama Crnogorac/Srbin, u kojima ste za „pomirenje“ a ne podjele, u kojima „vam je dosta mahanja zastavama“, jer ovdje uopšte nije riječ o tome!
Ovdje je riječ o otimanju slobode, a svaki drugi eufemizam je isključivo vaše opravdanje da idete niz dlaku onima koji imaju moć u ovom trenutku, bilo to zbog fotelje, sitne privilegije ili nekog ćara u perspektivi. Zapamtite, ova stihija trajaće tek još koji dan, a onda vam neće pomoći svo to kvazi urbano foliranje, jer će se tačno znati ko je digao glas protiv nepravde, a ko je oćutao.
Uhapsiti majicu?! Uhapsiti misao?! Uhapsiti ideju?! Ajde, i to da vidimo.
Crkva koja konstruiše haos na vidiku, isto je uradila mnogo puta u prošlosti. I da se samo ogradila od te prošlosti, otpor građanske Crne Gore bio bi neuporedivo blaži. Da se ogradila od koljača svetaca, od Sedmog bataljona, od vladika pedofila i od nacionalizma, danas bi sve bilo drugačije. Ali, naprotiv, SPC je degradirala sve one koji su u svom „srpstvu“ bili umjereni, a nagradila turbo nacionaliste.
Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti na čemu se zasniva moć te crkve i šta je njen najveći kapital. Ne temelji se na duhovnosti, filantropiji, erudiciji, već na kletvama, strahu i praznovjerju.
Ovo je narod , koji u svojoj rutini i dan danas ima odlazak kod vidovnjaka, koji sliva strave kod odža, djecu vodi na „podizanje vrata“ ili „zavijanje pupka“ kod vještica na periferije grada. Ako takvom narodu bacite kletvu u slučaju da se ne pojavi na litijama, naravno da će te litije biti brojne.
To je crkva koja gradi uticaj na mraku siromaštva duha i obrazovanja i to još u okviru regionalnog političkog ideološkog kiklopa - Srpskog sveta.
Ovdje je riječ o otimanju slobode, a svaki drugi eufemizam je isključivo vaše opravdanje da idete niz dlaku onima koji imaju moć u ovom trenutku, bilo zbog fotelje, sitne privilegije ili nekog ćara u perspektivi
Zato taj sukob građanske Crne Gore sa Crnom Gorom SPC-a odavno nije samo politički, već civilizacijski. To je odluka na nivou - treba li zaraženi leš ljubiti u jeku pandemije ili slušati savjete naučnika, epidemiologa i doktora.
To je i odluka da li pripadati crkvi koja ne priznaje narod nad kojim u nedjelju hirotoniše vladiku istog tog naroda, ili se protiv te negacije pobuniti. To je i odluka da li dovoljno poštuješ sebe da kao građanin zažmuriš na pečatnu odlučnost te crkve, da tim činom insistiranja po svaku cijenu na ceremoniji u sred Cetinja, jasno evocira čin okupacije zemlje, ukidanjem njene crkve, države, imena i dostojanstva.
Šta god se dogodilo 5. septembra ovo stanje anticrnogorskog transa ne može trajati predugo. Ne može zato što je u sukobu sa civilizacijom, sa pravdom i sa istinom. Političke, anticrnogorske hijene to znaju, pa pune džepove najbrže što mogu, dok se beogradske slavine ne zavrnu.
Građanski orijentisan dio vlasti i njihovih medija jedini još vjeruju u priču kako su pomirili narod, a pomirili su ga tako da se komšije gledaju preko nišana. Postoje i oni treći iz vlasti, koji zapravo najbolje razumiju da se crkvena vina više neće lansirati u „Plantažama“, a da se cetinjska misao više neće hapsiti i omalovažavati. Oni su to ukapirali najbolje. I dok na političkom nebu Crne Gore traje oluja, graja i haos, oni su svoje kravate odložili, i kao pametniji od svojih kolega – ćute.
