Prije neki dan motorista i padobranac Metodije održao je pomen vođi koljača u otadžbini Draži Mihajloviću. Viđeh, skupila se komplet klika iz nikšićke opštine. Sve sami intelektualci i pomiritelji, rekao bi doktor Mrkić i njegovi iz PES-a. I neka ih, meni je milo da se skupljaju i dumaju đe li su Dražine kosti, koje nikad neće naći. Hvala Jovu i Krcunu jer su se postarali za to da Draže nema.
Sa druge strane, podgorička biblioteka koja nosi ime Radosava Ljumovića, koji je inače poginuo u Španiji 1938. tukući se protiv Dražinih istomišljenika i budućih nadređenih, najavila je promociju ''knjige'' Bećira Vukovića. Knjige za koju je navedeni dobio Trinaestojulsku nagradu, a koja očigledno ne postoji. Najavila i onda juče povukla najavu, zbog nekih Bećirovih iznenadnih obaveza.
9
Vjerujem da su iznenadne obaveze to što Bećir knjigu ne može da nađe?! Knjiga u očima države ne postoji budući da je u Centralnoj biblioteci nema. Nije je bilo ni u srpskoj, nego su je naknadno zaveli i dostavili da spasu što se spasiti može. Ona koju je imao žiri, falsifikovanog je kataloškog broja, tako da pravno gledano, nagrada je data knjizi koje nema, jer nije ispoštovan zakonski propis.
I eto, to je ono što spaja Dražu i Bećirovu knjigu. Ne mogu da se nađu. Nema ih ni za lijeka. Doduše, Draži nije dodijeljena Trinaestojulska nagrada iako me ne bi začudilo da se dogodine javi i ta ideja, pa da posthumno ode i u njegove ruke.
Međutim, opet bi se našli u problemu kao i ove godine. Kao što sada ne mogu da nađu Bećirovu knjigu, tako dogodine ne bi mogli da nađu ni Dražino humano i antifašističko djelo, ali ni samog Dražu da mu nagradu uruče! Ni onih skoro dvadeset hiljada eura. Vjerujem da bi se na Ravnoj gori onda okupili i dogovorili da novac ode Crkvi Srbije, a u cilju izgradnje kapele na Lovćenu koje isto nema niti će je ikad biti, a nagrada da ide u ruke Andrije Mandića kako bi je svečano okačio u svojoj kancelariji, da je gleda ono njegovo obezbjeđenje koje nema.
Šalu na stranu, ja sam fasciniran njihovom glupošću. Jer, neke stvari koje čine ne bih mogao ni izmisliti, niti bi mi palo na pamet da normalan čovjek to može učiniti. Evo već dvije neđelje konstantno sami sebi skaču u drob i tonu sve dublje i dublje u produkt vlastite gluposti i kompromitacije.
Realno, jasno nam je da je sve završeno na prevaru i lažavinu i nadam se da je u Crnoj Gori ostalo barem prst obraza i profesionalnosti među sudovima i tužilaštvima i da će i ova bruka dobiti pravni epilog. Međutim, umjesto da se ''pokriju ušima'' i ćute i nadaju se da će se sve zataškati, oni tonu dublje i dublje. Ne veli se uzalud da nije majka klela sina što kocka no što je pošao da se vadi.
Tako i Bećirova knjiga koje nema odjednom je riješila da je ima i da je treba promovisati. Na vrh godinu i kusur otkad je, kako vele, objavljena. I nakon što je dobila nagradu. Prvi put da je promovišu. Ispada da je nagrada data unaprijed bez čitanja, a da se promoviše retroaktivno. Ne znam da li da se smijem od muke ili jer je stvarno komično.
To vam je ta četnička logika, nauka i umjetnost. Nema je. Ima samo bahatosti i bezobrazluka i bruke. A bruka živi vječno i to je sreća. Sreća što će ostati zapisano u analima što su činjeli i na kako traljav način, a imali su neograničenu vlast. Uskoro ni nje više neće biti, kao što nema ni Draže, ni Bećirove knjige.
