Božidar Bonja Ivanović (1946) živa je legenda crnogorskog šaha i neko ko je dao nemjerljiv doprinos razvitku drevne igre u našoj državi.
Ivanović je prvi velemajstor kojeg je Crna Gora ikada imala i jedan od najuspješnijih i najpoštovanijih igrača bivše Jugoslavije. Široj publici poznat po čuvenoj emisiji “Tajne šaha” koja je godinama emitovana na javnom servisu, dok ga ljubiteljima šaha i nije potrebno posebno predstavljati.
Njegova karijera je počela davne 1960. godine, kada je imao 14 godina. Uz šah, Ivanović je tih godina imao još jednu veliku ljubav – stoni tenis, u kojem je bio i seniorski prvak Crne Gore u dva navrata – 1964. i 1965. Ipak, potpuno se posvetio šahu i postao je velemajstor 1977. i potom nanizao brojne uspjehe na turnirima širom svijeta.
Jugoslaviju je predstavljao na čak pet olimpijada, bio prva tabla 1996. u Jerevanu, dok je seniorski šampionat Crne Gore osvojao nevjerovatnih 16 puta.
Bio je predsjednik Šahovskog saveza Jugoslavije kao i ministar sporta u Vladi Crne Gore. Dobitnik je i najvišeg državnog priznanja - Trinaestojulske nagrade i odlikovan Ordenom crnogorske zastave prvog reda.
Iako se bliži 80. godini, Ivanović je još uvijek aktivan i konkurentan igrač – posljednjih godina ponovo nastupa na domaćem šampionatu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi dječački nagon da se radujem životu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kad razmišljam o postignutim uspjesima pomislim na životne teškoće koje sam prebrodio.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Najviše sam volio tenis, ali u to vrijeme nije bilo uslova za igru.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- U većem dijelu života moja najgora osobina je bila naivnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Uvijek sam najviše cijenio iskrenost, skromnost i altruizam.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Životna ili šahovska biografija mogla bi se predstaviti u jednom kadru. U mladosti sam se dugo dvoumio da ostavim šah. U teškim materijalnim okolnostima dva prijatelja su presudno uticali da nastavim i to je bilo pred početak Šampionata SFRJ 1981. godine. Pobijedio sam i osvojio simpatije publike a reporter i snimatelj SN Revije pripremio je tekst sa naslovom: „Bonja opet jaše konja!“ Kao da je znao za moju namjeru da odustanem pa je moju pobjedu na šampionatu ovako simbolično opisao kao novi početak.
Filmska biografija bi se zvala “Sam kroz crno-bijeli svijet” a tu ulogu bi uvjerljivo odglumio Slobodan Marunović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nije lako to uraditi u pet riječi. Došao sam na svijet dva mjeseca ranije, kao da sam znao da se već završio Drugi svjetski rat.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Svi smo mi žrtve mentalnih gladnova koji se hrane urušavanjem tuđih uspjeha.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Bilo kojeg junaka koji se borio za pravdu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Tako ne mogu da razmišljam, jer živim u tjeskobnoj realnosti.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom uglavnom odmaram i gledam sportske događaje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Muzika me relaksirala a poezija inspirisala. To je bila energija za moju stvaralačku moć u šahu. U cetinjskoj gimnaziji imali smo bogat literarni program za lektiru i učili pjesme velikih pjesnika napamet, na njihovim jezicima (Dž. G. Bajron, Š. Bodler, Ž.Prever, A. S. Puškin, S. Jesenjin, F. G. Lorka itd). Ko nije znao „Gorski vijenac“ tajje morao da uči cijelo ljeto i priprema se za polaganje. Odabrao bih pjesmu od Luciana Pavarottija - 'O sole mio.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nažalost, ovo je prilika da ukažem na veliku nepravdu koja je nasnesena Cetinju, gradu u kome sam odrastao uz najljepše filmske i pozorišne predstave toga doba. Slušao sam besjede u društvu očevih prijatelja iz kulturnog miljea: profesore, ljekare bolnice „Danilo I“, pisce, slikare i umjetnike raznih profila, čije su me dostignuća hrabrila da i ja krenem sličnim putem.
U literaturi najjači utisak na mene ostavila su djela Tolstoja, Dostojevskog, Viktora Igoa i drugih sjajnih klasika ali u ovom vijeku posvetio sam se višegodišnjem pisanju šahovskih knjiga i jedino stignem da vidim po neki film na TV-u kad mi privuče pažnju...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Toliko sam se naputovao po svijetu da novih želja odavno više nemam.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, pogotovo na dužim relacijama.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Odavno više nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad se neka podvala ili prevara razotkrije i počinioci kazne.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što Crna Gora 2005. godine nije ispunila Fišerovu želju da mu izda državljanstvo kako bi ga japanska Vlada isporučila iz zatvora u našu zemlju a ne na Island. Takođe žalim što aktuelna vlast iz 2009. godine nije omogućila da se ostvari ideja koju mi je, na prijemu po njegovom pozivu, lično saopštio šeik UAE Al Nahian.
Rekao mi je da je kao dječak obožavao šah i da je pratio časove koje je držao jedan jugoslovenski velemajstor. Tada su mu se jako dopale moje partije i rekao je sebi da će, kad odraste, nastojati da upozna tog crnogorskog velemajstora. Kao tadašnji vlasnik Mančester sitija, kazao mi je da u Crnoj Gori želi da organizuje skup najjačih šahista svijeta i da to bude „Turnir Crnogorsko – Emiratskog prijateljstva“. Moram priznati da sam bio zatečen njegovom pričom. Odgovorio sam mu da je mene pitao šta bih ja predložio ne bi mi palo na pamet nešto tako grandiozno.
Nažalost, našao se neko ko je tu posjetu šeika pretvorio u razočaranje. Vratio se kući i nije zaboravio da meni prenese pozdrave.
Bez čega ne možete?
- Može se bez svega kad se mora ali mene najviše muči kad ne mogu doći do istine.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- U mojoj trećoj i posljednjoj knjizi „64 Chess Stories“ („64 Šahovske Priče) izrazio sam bol i ogorčenje zbog „Slučaja Fišer“, kad smo odbili da ga japanska Vlada isporuči Crnoj Gori iz zatvora poslije devet mjeseci, gdje je ležao po presudi „zbog kršenja zakona SAD o sankcijama“ koje su bile izrečene SRJ.
Te sankcije su se odnosile na prijateljski meč Fišer - Spaski, održan na Svetom Stefanu i u Beogradu 1992. godine a Fišer je uhapšen na aerodromu „Narita“ kod Tokija 2004. godine. Zbog toga sam, kao građanin Crne Gore, poštovalac i šahovski prijatelj, dao sebi za pravo da, kao patriotski čin izvinjenja, posvetim knjigu najvećem igraču u istoriji šaha, uz žaljenje što je politika ignorisala humano rješenje da Robert Fišer odigra završnicu svog života u Crnoj Gori.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja bi bila da se uozbilji životni ambijent u Crnoj Gori, da se poštuje pravda i da niko ne bude protivzakonito oštećen. Takođe, da se poštuju ljudske slobode i sve vrste ličnih osjećanja i pripadnosti.
Druga bi želja zahvatila sport koji se, nažalost, pretvorio u kocku i trgovinu. Svi mi stariji, bez obzira da li smo se bavili sportom ili pamtimo mnoge sjajne crnogorske fudbalere, boksere, rukometaše, vaterpoliste i mnoge druge, svjedoci smo da je Crna Gora imala velike talente i sportiste koji su se proslavili u drugim zemljama. Nažalost, već više godina, klubovi se kite tuđim perjem, praveći od sporta trgovinu za lične interese i ostavljajući našu djecu mračnim izazovima ulice.
Zato bi mi treća želja bila da se „vratimo kući“ i posvetimo svojoj djeci koja su višestrano darovita.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je palo to što sam ostvario u šahu. Kad bih se ponovo rodio i našao pred takvim iskušenjima, imajući ovo iskustvo, sigurno bih odustao. Nije u pitanju samo lični doživljaj, nego i osjećaj zapostavljenosti u odnosu na konkurenciju što već u startu ruši ravnopravne šanse.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Posljednja tri mjeseca bih proveo na nepoznatom terenu. Tako bih se pripremio za odlazak u nepoznato.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne mogu da odgovorim na to pitanje jer mi je nepojmljivo sve što nijesam vidio ili probao.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ovdje leži čovjek koji je željan da se naspava…
