Crnogorski pjesnik Nikola Ćorac pisanjem se bavi od srednje škole, da bi od 2015, kako kaže, ozbiljnje počeo da razmišlja o afirmaciji i ozbiljnom prihvatanju pjesništva.
Sav trud i rad isplatio se 2020. godine, kada je izašla njegova prva knjiga “Niko nas nije upozorio”. Naravno, tu se nije zaustavio, pa, kako nam je rekao, neumorno radi na novom djelu.
Takođe, pjesme su mu objavljivane u nekoliko časopisa i antologija, kako u Evropi tako i u regionu. Njegova djela prevođena su na engleski, njemački, francuski i grčki jezik.
Pored pisanja, pasionirani je planinar, pa nerijetko dane provodi u prirodi, daleko od gradske vreve.
Takođe, odnedavno je vlasnik jednog ušuškanog lokala “Café” u južnoj tribini Gradskog stadiona u kojem se, uvjerili smo se, može popiti najbolji espreso u glavnom gradu.
Rođen je u Podgorici, 1991. godine.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iz vremena kad sam bio dijete najviše mi nedostaju đedove priče.
Što to najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše to što mogu da ispunim neka obećanja koja sam sebi dao u djetinjstvu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Neka to bude bavljenje muzikom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što često odlažem stvari i posle radim pod pritiskom.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim iskrene ljude.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Divlji dječak”, a nemam ideju ko bi to mogao da glumi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Strpljiv, istrajan, ambiciozan, tvrdoglav, ako baš moram da budem.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Krompir.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć da se teleportujem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Vlado Georgijev na tviteru, zbog vrhunskog espresa, razumije se.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom silazim sa planinine.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Zadrži svoj dah”, od Nikole Vranjkovića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- To je knjiga “U potrazi za čudesnim”, od Uspenskog. Možda bi ovo bio bolji naslov za moju filmsku biografiju.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da otputujem u Nepal.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim električne trotinete.
DA TI KAŽEM
Kome sve ispričate?
- Sve ispričam osobi od povjerenja. Prijatelju.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem ljudima koje nijesam dugo vidio. Planinama, knjigama koje dobijam na poklon.
Da li za nečim žalite?
- Ima stvari za kojima žalim, ali ne mislim često o tome.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez knjiga. Bez porodice, odlaska u prirodu.
Za šta ste se posljednji put izvinili?
- Nisam se izvinjavao odavno nikome, ako zanemarimo ono izvini kad nekoga zaobilazimo u prodavnici.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Želje ću ostaviti za zlatnu ribicu kad je uhvatim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže što sam uradio je možda bilo srediti prvu knjigu poezije da bude vrijedno štampe.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa porodicom i mačkama.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Neka to bude ona Eshilova - Riječi su lijek duši koja pati.
